Zasto tate ne vole porode???

[mamma Juanita]

Strašno me ljuti što sam takva, ali što mogu, jer bi baš htjela idiličan porod s mužem koji me drži za ruku dok se rađa naše dijete. Ustvari možda tu i jest odgovor, ja ga ne želim do samog izgona, a onda bih voljela da bude samnom i da stiskam njegovu ruku, a ne onu od babice.

Ja se slažem po ovom pitanju sa Samaritankom. Stvarno, zašto bi trebalo bit pravilo da je obavezno bolje ako je otac na porodu? Po meni je važno da se rodilja dobro osjeća, a ako se bolje osjeća ako otac nije tamo, ili ako je umjesto njega neka druga bliska osoba, zašto ne?
Ako ti osjećaš da bi ga htjela uz sebe u samom finišu, a ne prije, možda se možete tako i dogovoriti s osobljem?

Bdw, meni je prisustvo muža puno više bilo bitno na prvom porodu, jer mi je ulijevao sigurnost u nepoznatoj situaciji.
No za drugi sam sigurna da bih isto tako lako bila rodila i bez njega.
Čak mi je pasalo da se skroz isključim i da je što manje ljudi prisutno, ili barem da se što manje čuju.

Ali da bi tata morao biti barem negdje u blizini, to definitivno stoji.

[Arijana]

On i jest bio cijelo vrijeme od 8 ujutro do 8 uveče ispred vrata na hodniku, gdje su mu u čekanju pravili društvo moja i njegova obitelj. Rekao je da mu je to bio najljepši, ali i najteeeži dan u životu. Onako kako su mi moje sestre opisale njegovo ponašanje, osjećaje i stanje svijesti dok sam ja rađala, čini mi se da je meni bilo puno lakše nego njemu. Znam i da je tad bio samnom da bi umirao od straha gledajući kako me boli, a zna da mi ne može pomoći, pa ja sam do samog kraja tjerala i babice što dalje od sebe i rekla im da mi se obrate samo ako je nužno. Nisam se ni derala ni zapomagala, jednostavno sam se isključila i disala i čekala da to sve prođe i jedino to mi je odgovaralo, sve ostalo me dekoncentriralo, a sama spoznaja da je on tu, odmah iza vrata mi je bila sasvim dovoljna.
Iako u dubrovačkom rodilištu nisu dozvoljeni očevi na porodu, mislim da ako se to baš želi da se ipak može "dogovorit" , tako da razmišljam o tome da pitam doktora da ga pusti unutra kad budem trebala tiskat, to je jedini trenutak kad bi mi značilo da je samnom i radi mene i radi njega, a najviše radi bebe.

[samaritanka]

Luna Rocco, tako sam i ja slično mislila kao i ti i vjeruj mi mislim i dalje u pogledu mog partnera i muža. Vidim da ćeš roditi svoje prvo dijete i za pretpostaviti mi je da još nikada nisi prisustvovala porodu. Ja sam imala priliku doživjeti što znači za tok poroda muž ili partner koji loše djeluje na ženu koja rađa. To ti je slično sad malo karikiram kad antilopa koja rađa namiriše lava u blizini, porod se stopira, antilopa bježi. Ti još uvijek ne znaš kako češ reagirati na svog muža, iako po svemu što pišeš imaš sreću da imaš pouzdanog čovjeka uz sebe koji će ti držati stranu.

Ja ni jednog momenta nisam mislila da će se muž po nekakvim našim tradicijama opijati u kafiću s ekipom, ali bilo bi dobro da žena bude iskrena prema sebi i razmisli što ona hoće jer je muž zbilja u tom momentu suvišan ako smeta.
Dogmatiziranje da muž prisustvuje porodu po svaku cijenu kao znak ne znam čega je jednako tako nepotrebno kao i dogma da ne smije biti prisutan.
Lijepo bi bilo kad mama rodi da tata može odmah ući pozdraviti novog člana i vrijednu mamu, ali samo molim kad se rodi posteljica jer se i to može zbog neke frke u zraku zakomplicirati.
Mama Juanita, tu se opet slažem s tobom.
Meni je drugi porod bio brz, ali mi je godilo muževo prisustvo i povjerenje kojim je zračio.

[Felix]

Isto tako gledam na očevo prisustvo - nije mi toliko bitno da meni olakša, koliko mi je bitno da vidi bebu kad i ja, dodirne ju, da skupa proživimo emociju tog veličanstvenog trenutka kad ćemo postati obitelj.

Mislim da svaki muškarac koji razmišlja o porodu na taj način nema niti najmanje dvojbe hoće li prisustvovati ili ne.

potpisujem.

[Luna Rocco]

samaritanka, slažem se. Nikako pod svaku cijenu, recimo u Arijaninom slučaju mi se čini da bi bilo blesavo neko forsiranje ako to njoj nije pasalo.

Ne mislim da svaki muž/partner mora biti na porodu, ali imam vrlo loše mišljenje o onima koji u tom trenutku nisu u bolnici.

[zrinka]

dr michael odent cak kaze d tradicionalno zeni koja radja bolje pomazu druge zene, tipa doule, ili bslike osobe zenskog roda, mame , sestre, prijateljice i sl...

iako, svakome na svoj izbor
ja ne bih mogla roditi uz svoju mamu nikako (hm vec je drugi put danas spominjem u postovima, morat cu je nazvat )

ali uz muza uvijek, ja sam suprotna od arijane po ovom pitanju
dok sam radjala mislava i bila sama, cak sam se obratila i cistacici koja se slucajno pojavila da mi pomogne, da mi da ruku, jer kad me boli ja volim kad je netko uz mene, meni je bol tada manja....
zato mislim da bi mi prisustvo muza pomoglo, a pogovoto sto mi je on blizak, sto mu vjerujem, sto se mogu na njega osloniti i sto zelim to sve s njim proci...

nadam se da cu ovaj porod njega imati uzase i nadam se da ce i zbog togsa porod biti manje bolniji i ljepsi dogadjaj od prvog.....

[Nika]

ja isto kao i zrinka.

kod prvog poroda sam od početka znala da želim da on bude kraj mene, jer je on moja sigurnost i kraj njega se ničega ja ne bojim.
možda sad zvuči smiješno ali moj največi strah je bio da njega nema.
znala sam reći - radije ću roditi na hodniku nego bez njega.

onda nisam razmišljala o njemu, priznajem dosta sebično, no kasnije sam shvatila koliko je to njemu bio važan trenutak kojega on nikako nije mogao propustiti.

[schlatkica]

Ja sam prvo mislila da moj sigurno neće htjeti ići na porod, onda sam mislila da ga ja neću tamo htjeti.
Na kraju sam zaključila da ga želim tamo, a on se izjasnio da želi biti sa mnom. Ispostavilo se to kao jedno prekrasno iskustvo za njega, stalno priča o tome, a za mene još lakši porod (poznata faca u blizini).
Inače moj muž kod mene uvijek izliječi bol svojim prisustvom.
Npr. kad mi je u trudnoći rastao umnjak (boli strašno), a bilo mi je bed uzimati tablete... on legne kraj mene i prenese valjda dobre vibracije na mene i bol prestane. On je moj

[Kejt]

i ja nekako razmišljam na tragu onoga da se uz MM-a osjećam puno sigurnije i čak mi je, dok je bio na putu, najveća paranoja bila da neće stići na vrijeme i da ću morat rodit bez njega
ne znam, baš nitko drugi mi nije bliskiji i nema te žene koja bi mi više pomogla na porodu, pogotovu ne mama
kad bolje razmislim, razlozi za njegovo prisustvo na porodu su mi, zapravo, sebični
ali važno mi je i da skupa dočekamo dijete, da ni sekunde ne bude po strani

[samaritanka]

Kad imate tako dobre odnose sa svojim partnerima onda nema ni problema da bi Vam on mogao smetati u porodu. Informirajte ga još o eventualnim zahvatima ili problemima koji vam se mogu dogoditi u toku poroda i o tome da ćete isključivo VI odlučiti što će biti učinjeno, a ne on, koliko vam god to bilo sada nejasno. a on treba biti taj koji će vas kod bolničkog osoblja podržati u vašim željama. Međutim ni vi ne znate kako ćete se VI ponašati u toku poroda, nito on zna kako će se on ponašati kad ćete Vi proživljavati trudove jer Vas takvu nikada nije vidio. Recimo ako se sporo otvarate razmisliti kojom pozicijom to možete ubrzati, ako vas maltretira prisustvo babice zločesta jezika kako je eliminirati iz vašeg okruga, ako sve predugo traje kako ne izgubiti živce i smiriti se. Neka on brine o vašoj torbi koja će ići s vama i pazite da se kod poroda ne ohladite ili hladite jer vam to produžuje porod. Bolje da vam je toplo ili vruće nego hladno. Idite u bolnicu kad ste zbilja dobro otvorene, a ne prerano jer ne znate kako će okruženje bolnice utjecati na vas i tok vašeg poroda. Tada se sve brže odvija i uzdajte se use jer se vi porađate, a ne vas netko drugi. Napišite plan poroda i to što želite ili ne želite bez obzira da li ta bolnica u koju idete to priznaje ili ne. Bar znaju da vi znate što vas čeka pa makar i teoretski jer još niste imali prilku probati. Cure sretno...neka vam sve dobro protekne.

[mamma Juanita]

Napišite plan poroda i to što želite ili ne želite bez obzira da li ta bolnica u koju idete to priznaje ili ne. Bar znaju da vi znate što vas čeka pa makar i teoretski jer još niste imali prilku probati.

Mislim da je ovo jako dobra ideja, pa taman samo zato da sebi posložite u glavi što očekujete i kako bi htjele da izgleda vaš idealni porod .

[odra]

Meni je strašno važno da je MM bio sa mnom, samo tako se nisam osjećala samom, iako je tamo bilo još dosta medicinskog osoblja, a i doc mi je bio poznat, i imala sam puno povjerenje u njega. Vlažio mi je usta, govorio mi, tješio me i podržavao, podsjećao da dišem... ne bih voljela nikog drugog u tom trenutku uza se.
On kaže da bi to preporučio svakome i da je taj trenutak nezamisliv ako ga ne doživiš, da je to vezanje za bebu od prvog trenutka njena života. Plakali smo skupa.

[Tata2b]

Pozdrav!

Naš je termin 25. 12. i jako se veselimo. Ja želim prisustvovat porodu i to mi se čini nekako normalnim. Draga mi nedavno (veselo) ispričala kako se jedan tata onesvijestio u rađaoni. Heh, kako bih rekao, ja imam morsku bolest, ne volim visinu, okrećem glavu kad su igle na tv, a budući porodu još nisam prisustvovao neznam dali bolujem od "birthsick".
Vidjet ćemo - sa shtitom ili na njemu!

Btw, još nemamo ime, zbog čega je mama, blago rečeno u komi. A ja tvrdim, da čim ugledom malog , u isti tren ćemo zaviknut " .....!!!"

Don¨t panic, dear, everything is going 2 b fine.........just fine!!!!!!

[zrinka]

bravo tata2b

[Darijae]

kada sam ostala trudna pitala sam muza zeli li ici sa mnom.....tada mi se cinio neodlucan i nisam bila sigurna želi li to ,a i okolina je bila takva " ma jesi lud pa nije to za nas " govorili su ljudi ... kad je trbuh poceo rasti i nasa mrvica pocela lupati mamu po trbuhu ..mm je samo pitao pa dobro kad je taj tečaj ..... sada nakon poroda svima govori da ni pod razno ne propuste prisustvovati porodu jer je to nešto najlipše šta je dozivia u zivotu i jedva čeka drugi put... :D

[mamanoja]

zbog činjenice da je mm bio sa mnom dok sam rađala porod mi je ostao u lijepom sjećanju i umrla bih da ga nije bilo kraj mene! to mi je značilo sve na svijetu. a tek bliskost koja je uslijedila nakon toga! i povezanost. iako sam mislila da ga ne mogu voljeti više, nakon poroda se dogodilo upravo to. i uvijek kažem kako smo nou rodili zajedno.

[Tata2b]

U biti, još i nismo detaljnije razgovarali o mojim pravima i obvezama u rađaoni budući smo trenutno razdvojeni, ali su nam rekli da mogu biti uz nju iako nisam prošao tečaj.
Uglavnom, višekratno me upozorila da su žene tijekom poroda pod ogromnim stresom i da stalno mijenjaju raspoloženje i da očekujem da se istrese na mene kad god je pogodi malo jači trud ili jednostavno, kad joj dođe!? Ajde, bar nešto oko poroda sa čime sam upoznat!!!

p.s. Eto, nisam dosad pisao na forumu, ali kako se datum približava, sve me nekako groznica hvata. Pomno zagledanje u bebe u kolicima (ne više u vozačice istih 8 (shala, dear, chinilo mi se zgodnim iz čisto humoresknih i stilskih razloga)), razgledavnje dječjih trgovina, kibicanje "pila-kolica" i tako.........

[Frida]

Tata2b ako TŽ rađa u Petrovoj morate proći njihov tečaj druge ne priznaju! Mi smo mislili da ćemo se prošvercati ali shipak ...
Eto, ako niste znali nadam se da ćete uloviti termin.

[Iva]

Ja sam na prvom porodu htjela MM, ali njega je bilo strah, čega, ne zna ni on sam, ali ipak - imao je 23 godine i mogu ga shvatiti. Tada je samnom bila moja mama i bilo mi je jako drago i zbog sebe i zbog nje jer sam joj mogla pokloniti jedno nezaboravno iskustvo.

Ovaj put je MM ipak malo veći pa će i biti samnom

[buca]

MM i ja smo se tak veselili kaj ćemo se skupa poroditi, a kad tamo prije 2 tj. pitam svog dr. kad možemo na tečaj , a on kaže da nema tečaja jer su ove godine radovi u bolnici u Koprivnici i muževi nisu poželjni jer je navodno gužva na odjelu ako su i muževi tam.U Zg mi se baš ne ide..

[molly]

Kada se u ljubavi zacne beba, prirodno je da se muz i zena vole, vjeruju si i da si pomazu u teskim trenutcima. Takvi ih trenuci zblizavaju i produbljuju njihovu ljubav. Porodaj je tezak period za zenu i dobro joj dode prisutnost muza koji je voli i misli na nju. Porodaj je takoder i intiman, i njezan, i predivan trenutak kada i muzu i zeni dolazi toliko dugo (barem 9 mjeseci) ocekivana bebica. Nesto je najdivnije kad zajedno mogu docekati svoju bebicu, a i kad bebica odmah moze upoznati i mamu i tatu.
MM i ja smo tako odmah upoznali svoju bebicu

[Kejt]

bravo, molly, potpisujem

[hrčkić]

Iz prethodnih postova bi se dalo zaključiti da je jedino muž koji je prisutan na porodu dobar muž i otac. Nikako se ne bih s time mogla složiti. Bez lažne skromnosti, mislim da je moj muž fenomenalan u (gotovo ) svakom pogledu i da smo nas dvoje vrlo povezani, a ipak niti on niti ja nismo imali želju da on bude prisutan na porodu.

Također, iako je to bi stav svakoga od nas posebno i prije nego što smo se vjenčali i napravili bebicu, moram reći da smo u nekim trenucima tijekom trudnoće pomalo dovodili u pitanje tu odluku, upravo zbog tog silnog pritiska koji okolina stvara u tom pogledu. Ipak, na kraju smo se držali naše prvotne odluke i niti jedan od nas nije požalio.

Naime, iako je moj porod bio brz i sve je prošlo odlično, u periodu kada su mi trudovi bili jaki i to svakih 1,5 -2 min. nisam zaista imala snage za bilo koga drugoga osim za sebe i stručno osoblje oko sebe, a sigurna sam da mi prisustvo muža ne bi pomoglo.

Također bih dodala da činjenica da muž nije na porodu ne znači automatski da se negdje opija. MM je bio ispred vrata porođajnog odjela i vidjeli smo se možda dvadesetak minuta nakon poroda - taman dok sam ja došla k sebi i imala snage uživati s njime u činjenici da smo postali roditelji prekrasne djevojčice.

O povezanosti MM i naše kćeri također mogu reći sve najbolje i on je upravo onakav otac kakvog bi svako dijete poželjelo....

[Vodenjak]

-II-

Potpisujem. Mi smo imali želju (mislim ja sam imala želju, čitajući silne pozitivne priče i dojmove o prisustvu oca porodu) da MM bude prisutan, ali isto tako ako je njemu lakše da ne bude prisutan, ne znači da on mene ili ja njega manje volim ili da to mijenja što u odnosu prema našem djetetu. Čak ponekad mislim da bi ja tamo trebala misliti o njemu, a ne on o meni.. Sad je to sve sporedno, mi ovaj put idemo na carski, a kod drugog ili možda čak i petog djeteta on sam poželi doći :? U svakom slučaju, ja ga neću tjerati....

[samaritanka]

Mislim da je bitno znati da je žena najbitnija u porodu bez obzira na povezanost, ljubav i povjerenje između partnera.

Možda je pametno pričekati trudove pa onda razmisliti što vi prvorodilje želite.
Partner koji se na bilo koji način nećka da dođe na porod, bolje da ne dolazi jer on se ne nećka bez razloga.

Pritisak i dogmatizam da partner mora biti na porodu nepotreban je baš kao dogmatizam da ne smije biti na porodu.

[hrčkić]

Napokon malo neisključivih stavova ....

[samaritanka]

Dobro se je informirati i znati da je istina u sredini, samo treba odadbrati vlastitu istinu, a ne biti zadojen manipulacijama ili onog što je momentalno moderno.

[dinosaur]

Svatko ima pravo izbora.

[dinosaur]

I slažem se s hrčkićem u potpunosti.

[haribo]

Nas tata je isto prisustvovao porodu. Drzao me za ruku cijelo vrijeme (na kraju je komentirao da nije znao da tako jako mogu stisnuti ruku) i prerezao je pupcanu, vidi je posteljicu.....
Meni je MM bio velika podrska na porodu.
Moram pohvaliti i doktoricu i babicu, stvarno su bile super!

[branka1]

Moram priznati da MM dugo nije bio načisto sam sa sobom želi li prisustvovati ili ne jer je dosta gadljiv i nije znao što ga tamo očekuje.
Ja sam od početka željela da on bude tamo i to mu rekla i bilo bi mi malo krivo da nije bio, ali dopustila bih mu izbor.

Bio je sa mnom i to mi je bilo prekrasno.
Ja si, kao zrinka i Nika, ne mogu zamisliti kraj sebe ni mamu niti prijateljicu, samo MM. On mi je ipak najbliži
N kraju je on bio presretan i ponosan na sebe što je bio kraj mene, a meni je jako pomoglo i psihički i fizički.


ali sve je to individualno

[Barbara1]

MM je govorio da će samnom na porod dok još nismo ni razmišljali o bebaču.Pa kad sam ostala trudna pitala sam ga jel još uvijek za to jer ga baš prije i nisam ozbiljno shvatila.
Odradili smo tečaj i dobili potvrdu da tata može na porod.
U bolnicu sam došla dan poslije termina i tako jedan od dr.u sisačkom rodilištu mi održi predavanje da kakve su to gluposti,da muško ne može izdržat porod itd.Skoro sam ga pitala kojeg je on spola s obzirom da porađa žene!!!
Na kraju sam sljedeće jutro vukla sestru za rukav da mi iskopa tu moju potvrdu jer je ostala kod tog dr.,a ja sam imala fobiju da će ju on nekud tušnuti i da MM neće na kraju pustiti.
Na kraju mi je drugi dr bio na porodu(hvala Bogu) i MM je bio s nama.
Razgovarao sa mnom,mazio me,masirao leđa,vlažio usnice,plavio mu je palac svako malo ,disao sa mnom,podupirao leđa kod izgona,ma bio je fantastičan.
Mislim da bi to bez njega bilo puno teže,a on je ponosan jer je i slikao i snimio jedan mali filmić dig.fotićem.Ma sav si je bio važan i kaže da mu je to prekrasno iskustvo i da će na drugi porod opet sa mnom.

[Juroslav]

Ja sam sa MŽ bio u rađaoni nekoliko sati, i na kraju nisam bio na porodu jer je morala na carski

Nadam se da će za koji tjedan biti drugačije, ali bolje da ja opet budem tužan nego da se kaj dogodi (F. je imao 56cm i 4360 grama i nije se uopće spuštao - zato je bio carski).

[Arijana]

Evo mene sa iskustvom drugog poroda koji je trajao "samo" 2,5 sata i nažalost opet mogu reći da mi je drago da MM nije bio samnom. Ovaj porod mi je bio 10 puta teži nego prvi koji je trajao 12 sati, jer su me trudovi šibali non stop. U jednom trenutku sam skoro počela paničarit i vikala sam babicama da mi daju nešto protiv bolova, da ja više ne mogu izdržat, jeli ovo normalno da imam trudove bez pauze... uglavnom imala sam dojam da više ne držim situaciju pod kontrolom. Srećom, babica je oštrim tonom viknula da ako mogu držat govore da ipak imam pauze između trudova i da se pokušam opustit umjesto da toliko pričam. To me je skroz otrijeznilo i vratilo u stvarnost.
Što hoću reći, poznavajući sebe, da mi je u tim trenucima panike MM bio kraj mene mislim da bi se još više uspaničarila jer MM sigurno ne bi reagirao kao ova babica, nego bi mi povlađivao na sve moguće načine što bi rezultiralo još večim gubitkom moje kontrole.

Uglavnom, MM je bio cijelo vrijeme ispred rađaone, a nakon svega mi je rekao da se dogovorio s ginekologom da ako ostanem sama u rađaoni da ga pusti unutra, na što je gin. pristao, ali eto srećom zaboravio...