Prvi puta sam imala trudove od ponoći. U podne sam završila u rađaoni, otvorena jedan prst, s jakim trudovima na svake tri minute. Nakon 12 h!!, prokidanja vodenjaka, ručnog širenja, dripa, injekcija, gelova bila sam otvorena 6 prstiju i završila na hitnom carskom zbog patnje bebice (a ni meni nije bilo super).

Sada sam 39+2. Od trudova ni t, ušće zatvoreno, maternica mirna. Nadala sam se bržem, prirodnom porodu da bih što kraće bila u bolnici zbog sina od kojeg se nikada nisam odvajala.

U bolnici na pregledu su rekli da postoji velika vjerojatnoća da će sve biti ok i da ću se otvoriti. Plodnu vodu mi nisu uspjeli pogledati za sada. Sve me boli, kukovi, čini mi se i cerviks. Možda se otvaram. Ne gubim nadu. Nemoj ni ti!