 |
|||
s ovim se jako slažem.Mislim da ćete na jesen ponovno morati prolaziti adaptaciju kao i prvi put.
Ovako ona već ima neki svoj ritam i vjerojatno taj vrtić smatra svojim poslom, obavezom, što li, i mislim da će joj biti veći šok ako ga prekinete na dulje vrijeme
ali se i s ovim jaaaaaaaaaako slažem.ja sam prvenstveno razmišljala o tome da mi je važno da se oni inicijalno zbliže, upoznaju, odnosno, to mi je bilo prioritetno
:/
Pa onda si daj nekoliko tjedana - do mjesec dana recimo, pa ćeš onda procijeniti fali li joj taj ritam, taj vrtić toliko.
(Inače, ja se ne slažem da je u toj dobi vrtić toliko još važan, društvo druge djece da, ali ne nužno redovito i "u ritmu" .)
kad sam ostala doma u trudnoci s noom, ida je ostala samnom (dok sam radila, cuvala ju je moja mama). bili smo zajedno doma dok nije noa napunio godinu dana - tada su zajedno krenuli u vrtic.
kad se leo rodio, noa je bio u vrticu godinu i pol, ida isto. noa je pozelio ostati doma, ostao nekoliko dana, pa pozelio vratit se u vrtic. pa se vratio.
nije bilo problema ni s vrticem, ni s kucnom socijalizacijom s leom
leo je rodjen u travnju, srpanj i kolovoz smo proveli svi zajedno (uz radnog tatu, naravno) jer je pauza u vrticu...
jesenji povratak u vrtic je isto prosao ok...
hm, nije stvar u "ritmu".Maja prvotno napisa
ona u osnovi ne voli ići u vrtić, ne fali joj ni vrtić, ni djeca, ni "ritam". prihvaća ga, ali da može birati, nikad ne bi izabrala vrtić.
stvar je u tome da je ona prihvatila vrtić samo zato jer mama i tata rade i nema tko biti s njom (dakle, lažem joj da i ja odlazim od kuće, jer kad bi znala da ja radim od doma, ne bi se dala u vrtić :/ )
situacija da nekad može, a nekad ne može biti doma, da nekad mora, a nekad ne mora ići u vrtić, i da je to na neki način slučajno i sporadično (a ne kao sada 5 dana vrtić, 2 dana vikend, što jako dobro razumije i prihvaća), užasno bi loše utjecala na njen pristanak da ide u vrtić.
ne znam jel kužiš kaj hoću reći?
i nemojte me razapet zbog laganja, užasno mi je zbog toga, ali mi je to trenutno jedina prihvatljiva opcija
joj što volim osvještavanje nekakvih svojih nedoumica ovako kroz raspravu na forumu
sad sam skužila da me muči nešto sasvim drugo oko tog vrtića - to što ja duboko u sebi mislim da ona uopće ne bi trebala tamo ići i što ne vidim NIJEDAN dobar razlog za njen boravak u vrtiću.
ali, tome sad stvarno više nije mjesto na ovom topiku 8)
ima neki poseban razlog zbog kojeg ne voli ići u vrtić?
Mi ćemo se raspametiti kad nam Jana stigne doma. To znam sigurno. Mia će u vrtić povremeno da se podruži s vršnjacima ali na skraćeno. Mislim da je prvih dana ne bi nikuda vodila, da se malo navikne na sestricu.
Toliko se veselim da bi sad :D od sreće. Ne mislim na umor, na probleme, na rezove ako ih bude. Mislim na srećicu koja nam stiže.
Inače ja sam nepopravljivi optimist. :D
meni je to samo još jedan razlog da ostane doam što dulje s tobom kad rodiš 8)joj što volim osvještavanje nekakvih svojih nedoumica ovako kroz raspravu na forumu
sad sam skužila da me muči nešto sasvim drugo oko tog vrtića - to što ja duboko u sebi mislim da ona uopće ne bi trebala tamo ići i što ne vidim NIJEDAN dobar razlog za njen boravak u vrtiću.
ali, tome sad stvarno više nije mjesto na ovom topiku 8)
al, možemo o tome i uživo
da, radije bi bila s roditeljima, kao i svako drugo dijete.
a za mene je to jako važan razlog. najvažniji.
i to što ona normalno tamo odlazi, bez ikakvih suza, i tamo je vesela i smije se i druži se, meni NIJE dokaz da je ona tamo stvarno i sretna. odnosno, da ne bi bila sretnija da može biti cijeli dan s mamom i tatom.
meni je užasno tužno i nepravedno što se djeca tako rano moraju odvajati od roditelja.
i ne fermam "socijalizacija" priče.
da, totalno sam si kontradiktornameni je to samo još jedan razlog da ostane doam što dulje s tobom kad rodiš 8)joj što volim osvještavanje nekakvih svojih nedoumica ovako kroz raspravu na forumu
sad sam skužila da me muči nešto sasvim drugo oko tog vrtića - to što ja duboko u sebi mislim da ona uopće ne bi trebala tamo ići i što ne vidim NIJEDAN dobar razlog za njen boravak u vrtiću.
ali, tome sad stvarno više nije mjesto na ovom topiku 8)
al, možemo o tome i uživo
užasno čudno nešto
sad opet noćima neću spavati jer ću ti to slagati u glavi
Meni je to u tvom prethodnom postu prilično jasno posloženo. Al, pustit ću te da si prokuhaš
i meni, ali opet mi nešto negdje dihta
mislila sam: da li joj se netko/nešto u vrtiću posebno zamjerilo? ovo ljepše mi je doma je "pod normalno".
svi bi bili najsretniji da možemo tak provoditi dane, ali kad je neizvedivo...
ma znam što si mislila.
ali meni je ovaj razlog najgori od svih.
i mislim da je loše što svi uzimamo "pod normalno" da bi djeca radije bila doma, i da sliježemo ramenima jer je to "neizvedivo", i što uopće živimo u takvom vremenu da tako razmišljamo.
aha
pa ne uzimamo; moje dijete tak ne misli; njemu je bilo super u vrtiću....samo ne smijem to napisati jer će onda početi polemike u mojoj glavi da kakvi smo mi to neroditelji....pa onda ja neću spavati noćima
nije neizvedivo, samo onda ne budemo više živjeli na onom standardu na kojem smo navikli. pred par godina sam gledala emisiju na telki (ne znam kak se zove, ali to je ona u kojoj, na određenu temu, prikažu 3 slučaja; tj. jednu srednju opciju i dvije krajnosti). uglavnom, bila je emisija na tu temu i prikazali su mladi bračni par koji ima curicu od par godina. žive u nekom malom oskudnom stančiću, žena ne radi, a muž raznosi novine u noćnoj smjeni tak da bi cijeli dan mogao biti sa njih dvije. on dobiva plaću koja im točno pokriva osnovne životne potrebe:hranu i režije. i njima je to dovoljno! najbitnije im je da cijele dane budu zajedno, da uživaju, šeću se, i budu potpuno posvećeni djetetu....e sad...to sve lijepo zvuči, ali tko je danas STVARNO spreman na takav način života? meni je to bilo malo zastrašujuće gledati jer shvatiš koliko te zapravo to materijalističko društvo uvuklo u sebe i koliko si zapravo dio toga :/
e da ...
i onda lijepo ubijemo u pojam naše drage prvorotke koje će slučajno nabasati na ovaj topik, pune entuzijazma i veselja
a zakaj bi njima bilo lepše nego nama?
mislav je odmah krenuo u vrtic, tj nakon par dana, kad sam ga mogla i ja voziti s bebom...ma jesam jesam
zapravo ju planiram ostaviti doma, samo ne znam na koliko.
i užasno me muči kako da je nakon toga vratim u vrtić :/
on vrtic jako voli, ali on je takav tip, sve zavisi od djeteta do djeteta...njemu je vrtic tih par dana falio, a meni bi bilo tesko osmiliti mu cijeli dan doma, a ja sama s bebom i kucanstvom...
e da, da zivimo u kuci, bila bi druga prica, on bi imao sto raditi, vjerojatno bi bio cijeli dan oko kuce, u poslu, kakav on vec je....
ovako, veselio se vrticu, posebno je bio ponosan kad bih ja s bebom dosla po njega....sva djeca bi se sjatila a on bi se hvalio...tako i dan danas, jos kad zeli pokazati svima....
kad bi se vratio iz vrtica, onda bi se s jelenom malo druzio tata a ja bih se posvetila mislavu...kuhali bi skupa, ili bi crtali, ili sto vec...
iako, njemu je sad tata postao jako vazan, mislim, uvijek mu je bio, ali sad ide s njim i na teren, i raditi u vinograd i uvijek njih dvojica nesto planiraju....to ga jako veseli i vidim da je cijeli ponosan...
kod nas je bilo vrlo slicno kao kod zrinke (valjda zato sto je i razmak medju djecom skoro identican).
Jedno vrijeme sam brinula oko toga sto ce biti kad antun shvati da smo tonka i ja doma skupa dok je on u vrticu, jer nije to bas odmah osvijestio, ali kad je pitao, otvoreno sam priznala i nije bilo nikakve drame - nije niti spomenuo da ne zeli ici u vrtic.
Doduse, on je u to vrijeme vec bio izrazito vezan za vrticke prijatelje i bilo bi mu dosadno stalno doma.
A meni je odgovaralo da imam 7 i pol sati dnevno za posvetiti se samo tonki, u miru. Iskreno, mislim da bi mi prvih nekoliko tjedana bilo vrlo naporno doma s njih dvoje. Za antuna ipak moram svaki dan pripremiti kuhani rucak, pospremati, izvesti ga van da ne umre od dosade... Nisam imala mamu ni svekrvu pri ruci da uskoce, a ja nisam dovoljno sposobna da to sama sve shendlam.
KAd je zazelio ostati doma koji dan, ostao je.
Kad je tonka imala mjesec dana, slomio je kljucnu kost, pa mjesec dana nije isao u vrtic. I zapravo se to jako dobro poklopilo. Tonka i ja smo malo ojacale i uhodale se.
Mislim da je njemu jako dobro doslo to da bude doma s nama, da vidi sto se to doma zbiva dok njega nema, da se zblizi sa sekom...
Lana je rođena 12.08., a Lea je krenula u vrtić 18.09. prije toga smo još 2 tjedna išli svi zajedno na more tako da smo stalno bili skupa.
A i prvih mjesec i pol je Lea bila u vrtiću od 9,00 do 12,30
znam da nije dobro da dijete odmah krene u vrtić jer se može osjećati kao - beba je došla u kuću, ja moram van - ali mislim da smo mi ipak imali vremena.
Ali Zari će biti puno lakše jer je vrtić već njena rutina i mislim da se uopće neće tako osjećati. Mislim, ne mogu ja govoriti kako će se ona osjećati, samo pretpostavljam.
A druga je stvar ovo njihovo zbližavanje.
Ali mislim i da je također dosta velika stvar (negativna) ponovno prolaziti adaptaciju
Mislim da jako puno toga ovisi o razlici između djece. Meni je skroz logično da je mislav s 4 i pol normalno išao u vrtić, isto tolko mi je bilo neprirodno da mi jan s dvije ide a ja doma sa Nolom. Zara mi je tu negdje između i mrvicu sam neodlučna (iako, ako sada promatram Nolu i zamišljam da sada imam bebu najvjerojatnija solucija bi bila da ide u vrtić kada želi, vjerojatno bi ona odabrala da ide pola tjedna a pola ne).
Al isto ne mislim da je tako grozna stvar prolaziti opet adaptaciju. Neka djeca poslije svake bolesti prolaze ponovo adaptaciju, pa nakon praznika, moji nekad imam osjećaj i svaki ponedjeljak :/ I to isto ovisi o djetetu.
evo mi smo "između"
marisa se rodila u 4. mjesecu.
sami je rekao: ja neću u vrtić. i ostao je s nama do 9. mjeseca.
išli smo na more i provodili se. svaki dan vani, priroda, jarun.
prošli smo prvi mjesec krizu dolaska novog člana u obitelj.
kad je opet na moj upit da li želi ići malo u vrtić izjavio da želi (čitaj: jupi vrtić!) krenuo je redovno. i nije bilo ponovne prilagodbe. mislim, bila je prilagodba "ponedjeljak" i ništa žešće.
i sad ide redovno (manje-više).
ima dana kad odluči ostati i to nam ful službeno priopći pred spavanje.
i ok. sutradan ne ide.
kod nas je jedino fora što ga tata vozi, a ja često odem po njega ranije tako da nije uvijek cijeli dan.
petkom je najčešće doma.
ja volim kad ostane doma, ali volim i kad ide u vrtić.
u prvom slučaju uživam u njihovoj igri i druženju.
u drugom slučaju dobijem par sati da se posvetim isključivo marisi, što mi je inače teže kad su zajedno.
ma da, ovisi i o razlici u godinama i o starosti djeteta.
Sve je to individualno
Samo znam da neka djeca opet jako teško prolaze readaptaciju
Prvorotkinja
Nemam pojma što me čeka, ok možda malo jer nema dugo da mi je sestra rodila i to me spašava jer sam nekako iz bliske druge ruke proživila neke stvari s njom. Samo se nadam da će bebica biti zdrava i da ću moći dojiti, za sve ostalo sam spremna, besane noći što god.
Ali sve to pišem,a još mi uopće nije jasno da ću biti mama.
Ja sam u ekstazi kad pomislim da ću uskoro svoju mišicu držati u rukama. Nevjerojatno, ali od prvog dana za mene je ona osoba, neizmjerno je volim i jedva je čekam upoznati. Nekako mi je u primozgu da neće biti lako i da ću biti umorna i da će me prvih tjedana sve boliti, ali uopće o tome ne razmišljam. Nadam se da ću je moći dojiti i po tom pitanju ću napraviti sve što se da. Ukratko, vrlo sam uzbuđena i ne ličim samoj sebi na sebe!
Što se vrtića tiče ja se dobro sjećam da mi nije bio baš drag, boravila sam u njemu od 7 do 3 i to vrijeme mi je bilo predugo, pogotovo jer bi većinu klinaca kupili već u 2. Ja sam bila u grupi koja nije spavala popodne, tako da mi je taj vakum između 2 i 3 bio jedva podnošljiv. Kad pomislim da će moje dijete biti u vrtiću od do, panika me lovi, ali izbora baš nekog nema. U biti mislim da će biti neko vrijeme sa tetom čuvalicom, a tek sa 2-3 krenuti u vrtić (evo kako razmišlja jedna neiskusna skoro mama). Osobno sam vrtić shvaćala kao obvezu, i premda je škola zamijenila vrtić za mene nije više bila obveza, nego čisti gušt. Jednostavno mi je bilo zanimljivije. U ono doba tete baš i nisu osmišljavale dane u vrtiću, sve se nekako stihijski odvijalo, pustiš čopor djece da se igra i tako satima. A djeca nisu u stanju osmislit svoj dan, tako da nam je bilo dosadno. Nadam se da su se sada već uvjeti promijenili, a ako i nisu uvijek potoje tematski vrtići.
Moze li mi netko objasniti zasto se nakon prvog carskog reza, vise nemoze roditi vaginalno? Zato sto je prorezana maternica ili?
Naime ja sam imala vanmaternicnu, pa mi je radjena klasicna operacija. Dali i to moze biti prepreka za prirodan porod?? :?
Nema to veze. Maternica je zarasla kao svaka rana. To bi značilo da ne bi mogle biti ni trudne, s obzirom na rastezanje.
A ima cura tu na forumu koje su nakon carskog rodile vaginalno.
Ja sam rodila na carski prvo dijete a ovo drugo ću vaginalno. Odlučila sam.
o danima nakon poroda u zadnje vrijeme sve cesce razmisljam...pretpostavljam da ce mi se mjesati osjecaji radosti i straha ...
voljela bih kada bi bebica bila smirena i dobra...da bi spavala kada ja zelim da spava...da nebi bilo problema kod papanja...kod presvlacenja...bas sam neki dan komentirala da nasa beba prvih nekoliko dana vjerojatno nece ni trebati krevetic jel cu je vjerojatno htjet stalno maziti..proucavati...puno,puno ljubiti...tu i tamo spustit koju suzu radosnicu...zamisljat kakva ce biti kada bude veca (dobro,to vec i sada radim) na koga ce imati okice,na koga kosicu,na koga karakter...dali ce imati mamino to i to ,a tatino to i to...
a sto se straha tice strah me kako ce proci porod...bojim se razno raznih komplikacije...neznam kako cu se osjecati nakon poroda..dali ce me sto boljeti,muciti...dali cu moci 100% funkcionirati ...dali cu biti iscrpljena..umorna...nervozna...razdrazljiva...kak o cu znati kada beba mora papati i koliko...kako cu znati kada zacendra zbog cega cendra...i sto cu raditi cjele dane...sjedit pored krevetica i gledati u nju...ili cu biti toliko umorna da cu zaspat nunajuci ju ...
e da ,mamice...kako znadete koliko debelo ili tanko morate obuci svoju bebicu??...to pitanje me isto muci...kako cu znati kada mi sirota nemoze reci mama vruce mi je ili mama zima mi je za nogice??...
kako cu znati u koji polozaj ju moram staviti spavati?...dali na ledja (strah me da ne bljucne)..dali na trbuh(strah me da se ne ugusi)..dali na stranu (to mi je nekak najmanje privlacno zbog kicmice)...dali cu mirno spavati ili cu je stalno osluskivati dali dise...ili cu pak pomalo sebicno pasti u krevet i zaspati ko top od umora ...i jos 101 pitanje....jel se dobiju negdje neke upute za rukovanje
citaj dok si trudna, a nakon poroda slusaj bebu i prati njene potrebe i sve ce biti ok.e da ,mamice...kako znadete koliko debelo ili tanko morate obuci svoju bebicu??...to pitanje me isto muci...kako cu znati kada mi sirota nemoze reci mama vruce mi je ili mama zima mi je za nogice??...
kako cu znati u koji polozaj ju moram staviti spavati?...dali na ledja (strah me da ne bljucne)..dali na trbuh(strah me da se ne ugusi)..dali na stranu (to mi je nekak najmanje privlacno zbog kicmice)...dali cu mirno spavati ili cu je stalno osluskivati dali dise...ili cu pak pomalo sebicno pasti u krevet i zaspati ko top od umora ...i jos 101 pitanje....jel se dobiju negdje neke upute za rukovanje
ja sam svoju bebu uvijek oblacila kao i sebe (osim dok je bio u bolnici, onda je imao sloj robe vise). na potiljku provjeravas temperaturu tijela, ako je topao, znaci da je bebi ok, ako je znojan, znaci da joj je vruce.
a imas i nas ovdje, pomoci cemo ti savjetima koliko budemo znale.
Evo da samu sebe citiram, jer su se očekivanja ispunila. Čak sam rodila u 17:15, pa smo se oko 18 sati mazili i ljubili.Ja ću roditi bez presinga i intervencija, MM, babica i ja. Bebe će dobiti sisu, a mi čekamo da pupčana vrpca odpulsira. Mislim da će biti oko 18 sati pa da imamo cijelu noć za maženje u troje.
Onda ćemo zaspati.
Kad dođemo doma samo ćemo se gledati i sve će biti super. "Osuđeni" smo na dojenje (jer bočica nemamo
(I svaki put zasuzim na ovakva razmišljanja, jer sam najsretnija žena na svijetu; imam super M i čekamo svoju prvu bebu)
Doma smo, dojimo i sve je super.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom