cijelu trudnocu sam se zapravo bojala prijevremenog poroda.
na pocetku sam krvarila, onda sam bila otvorena.
od 35. tjedna sam bila otvorena 2 cm i ispao mi je cep, sa 36 tjedana sam pocela imati ceste trudove, sa 37 tjedana otvorena 3 cm, beba skroz nisko.
svi su predvidjali raniji porod tim vise sto sam kcer rodila dva tjedna ranije. nekoliko noci su me probudili tako jaki i redoviti trudovi, jednom sam se od jacine trudova cak tresla pola sata kao da sam u tranziciji i bila uvjerena da necu stici pozvati niti hitnu, a kamoli do rijeke (inace planiram porod u vodi ili na stolceku u rijeckom rodilistu).
medjutim sada se ozbiljno blizi termin (za 5 dana), i vise uopce nemam dojam da cu ikada roditi.
imam i nekoliko psihickih barijera. prvo, strah me jer idemo u rijeku a nisam nikada odvajala od kceri i strah me kako ce reagirati tih par dana dok nas nema.
druga stvar koje se grozim je ako mi porod krene prebrzo da necu stici do rijeke i da cu morati roditi u vinogradskoj lezecki i sa nogama u stremenima - to mi je totalna paranoja.
trece, imam jako lose iskustvo sa prvog poroda i cini mi se da imam veliki strah od toga sto ce se desiti na ovom porodu.
inace se jako veselimo bebi i na momente jedva cekam da je vidim i sl. ali vecinu vremena mi se jednostavno ne da izaci van iz kuce. kad mi krenu trudovi, svaki put izmislim neki razlog zasto ne bi bilo dobro da bas sada krene porod. unatoc tome sto vec jedva hodam i sto se silno veselim bebi imam dojam da uopce nisam spremna roditi.
i sad se pitam je li moguce da ja zapravo stopiram porod koji je vec mogao zapoceti i kako da se uopce opustim i krenem iskreno zeljeti da rodim?