Rodila sam prije mjesec dana pa evo mog iskustva s Petrovom.

Bila sam 10 dana na PT1 (Patologija trudnoće). Bila sam na promatranju do termina jer mi se trudnoća službeno vodila kao visokorizična (al je bila školski uredna). Sestre i dr-i su bili dobri i ljubazni, nisam morala mirovati, samo sam radila CTG svako jutro, 2 vizite i pila duphiće tak da sam mogla landrati oko bolnice i ići na "dohranu" jer je bolnička hrana oskudna (al je bila fina). Imale smo TV (koji srećom nije radio pa me cimerice nisu zlostavljale serijama, hihi) i frižider. Cimerice su sve bile super. Posjete nisu bile ograničene tak da nam je mogao dolaziti tko je htio i kad je htio (jer nismo imale bebe i bile smo tamo neke kraće, al neke i po par mjeseci), jedino nije smjela biti promenada u sobi.

Na odjelu gdje su carice (tak su nam tepali) sestre su ljubazne da bih im spomenik digla. Mijenjale su nam uloške prva 24 sata, istuširale nas, dojurile s pikicom analgetika čim je trebalo. 2,5 dana se bude na intenzivnoj (soba od oko 7 kreveta i sestrom koja sjedi iza stakla i sve nas ima na oku) i dovode bebe na pola sata (na papicu) svaka oko 3 sata, osim po noći. Onda se seli u "običnu" sobu (2-4 kreveta, bez frižidera i TV-a) i tu se bude do otpuštanja. Imale smo sestre za nas i sestre za bebe. Tu se fakat prođe edukacija oko dojenja i svih poteškoća s kojima se može susrest tih 7 dana (tj. 6 dana, al se dan operacije računa kao nulti). Imam dojam da sestre za bebe kuže kakva je koja beba, da ih upoznaju. Bebe se premataju svaka 3 sata, a ak treba češće može mama sama. Moju malu su čak vagali prije i poslije dojenja da se vidi koliko pojede. Nema šanse za to na babinjačama. Nije nas puno bilo jer je i odjel mali, ali je zato samo 1 sestra za bebe u smjeni. Na viziti sam rekla da me rana boli više neg je normalno, vadili su mi krv, i 3h nakon vizite stigla je sestra s antibiotikom (imala sam upalu). Onda sam pak prijavila da mi se noge nisu oporavile od anestezije i za 2h se pojavila anesteziologica. Operirao me dr. Blaić, obišao jutro nakon operacije i kad je čuo za upalu i za noge. A nikad prije vidla čovjeka. Tu sam bila 10 dana jer sam ostala duže zbog bebe.
Više o carskom ću napisati o toj temi.

Nakon toga sam prešla na babinjače (tj žene koje su rodile vaginalno) jer je trebao krevet. Do tog trenutka nisam imala pojma otkud negativne priče o Petrovoj, Nisam imala puno kontakta tamo sa sestrama jer nisam imala nikakvu terapiju, samo sam gledala na sat kada idem hraniti bebu. To je najljepše uređen odjel - 2 TV-a i 2 frižidera, tuš kabina i sl. Al sestre su tak-tak. Na caricama su operirane žene pa su nas sestre bedinale. Ovdje stvari funkcioniraju po prinicu - gurni cicu bebi u usta, nahrani ju i odi doma za 3 dana, a do tad nas pusti na miru. Kužim da sestre tamo imaju puno beba, al je i njih više. Čula sam od nekih cura s tog odjela da su im sestre govorile da se ne smiju masirati i izdajati ak žele imati mlijeka. Nemrem vjerovati, nisam ih osobno čula pa može biti da je to bio nesporazum. Tu sam bila 2 dana, pa su me preselili na ginekologiju, al nema veze s porođajem pa neću o tome. Ni o Klaićevoj.

Beba je bila 2 tjedna na postintenzivnoj, na promatranju. Tamo su sestre jako ljubazne i dobre prema bebama. Ne mogu reagirati na svaki plač, al im pričaju dok ih hrane, kad zaplaču daju dudu il ih uzmu i malo nose.