Mi kao da smo bile u različitim bolnicama.

Ne znam gdje si bila na čuvanju. Ja sam bila na PT1. Sve je bilo super, osim jedne sestre koja glumi strogoću, ali se korigira tak da se s njom na kraju lako izađe na kraj. Bila sam tamo 10 dana i bilo mi je super, još sam i hodala okolo jer nisam morala mirovati. Ja nisam bila solo u sobi. Al to ti je dvosjekli mač, jer ne znaš kakvu ćeš cimericu imati. Nas je bilo 4 i uglavnom su bile ok, al znalo nam se i "posrećiti". Jedina zamjerka je što me je boljelo uvođenje katetera.

Meni je na carskom osoblje bilo baš veselo, što mi je puno značilo jer sam bila budna. Ovi tračevi koje si slušala krajnje su neprofesionalni, al takvo ponašanje ćeš naći svugdje. Njihovo mišljenje o tvom dr-u je samo to - njihovo mišljenje, ne znači da je on manje dobar zbog toga. Al on dobro napravi svoj posao, zaboli te za jezičine.
U intenzivnoj su mi sestre bile super, osim dvije - jedna je bila hladna i nezainteresirana, a druga baš nekak stroga i sva ozbiljna. Al korektno su obavljale svoj posao samo bez osmjeha i topline. Više mi je smetalo što su 2 ženske mljele po noći. Ova stroga me je digla i tuširala (mi sa spinalnom vegetiramo 24 h i onda se dižemo, vadimo kateter i idemo pod tuš). Žena je bila super. Bila je pažljiva i strpljiva, jedino što se je ozbiljna.
Ne znam koliko je sestara za bebe, ja sam ih vidjela 5. Rade po jedna u smjeni na sve bebe. Za razliku od babinjača, ne premataju ih 3 put dnevno već svaka 3 sata. Ak se dijete pokaka između toga, možemo ga same premotati (ostave u sobi pelene i kremu). Moja mala se baš jako zbljuckala pa sam javila sestri. Žena je došla u sobu, presvukla benkicu, pokazala mi kak ju premotati, oprat guzu pod pipom, podić madrac doma... Sestre od beba i sestre za mame su nam pomagale s dojenjem, pokazale kak se masirati, koliko se izdajati... i stvarno sam imala osjećaj kao da sam prošla edukaciju o dojenju. Imala sam mlijeka na kapaljku (velebnih 5 ml) pa su ju poslije hranjenja vagale i nahranile bočicom. Sestra od beba je skužila da se nešto događa s mojom malom i rekla drugim sestrama da malo pripaze na nju (pa smo ostale duže rješavati to,al to je druga priča).
Kad sam prebačena na drugi odjel, u mom krevetu je bila žena s drenom jer im je intenzivna bila krcata i nisu imali kamo sa ženama.
Bila sam u sobi 7 dana (nešto se zakompliciralo) i niti jednu noć niti jedna beba nije spavala s nama (moju su brzo uzeli). Nemam pojma zašto si ti onda morala imati svoju bebu sa sobom. Od 5 sestara da ju niti jedna nije htjela uzeti prek noći, to mi nije jasno.
Jedna od cimerica je komentirala da ne kuži kakve su to priče protiv Petrove, da su njoj svi super i da je oduševljena. Onda sam skužila da su to priče s babinjača. E, tam je već druga priča. Da sam tamo završila, plakala bih od jada skupa s djetetom. Ionak smo se mučile s dojenjem, a kamoli bez pomoći.
Promijenila bih samo jednu stvar - vadila bih dren s lokalnom anestezijom. Samo par uboda i ne vidiš zvijezde.

Kad se sjetim Petrove, sretna sam i tužna. Sretna zbog iščekivanje bebe i uživanja u zadnjim danima trudnoće, a nesretna jer sam bila u velikim bolovima i još gore, zakompliciralo se s bebom pa smo došle doma s 3,5 tjedna (rodilište i Klaićeva). Al sad je sve u redu i opet ću roditi na cr u Petrovoj i znam da ćemo biti u dobrim rukama.