Hi!
Evo i nas nakon duzeg vremena.
Citam vas gotovo redovito tako da sam u tijeku ali i u frci sa vremenom....
Susrecemo se skoro sa istim problemima: zubici - petice su tu,pomalo se bijele, budjenje po noci - osobito nakon uzbudljivog dana tj.veceri.
Kristijan je jako aktivan u zadnje vrijeme gotovo nemoguc, pa sam neki dan najavila muzu da cu malo zapustiti kuhinju i drzati vise oko na Kristijanu tj. jos vise mu se posvetiti jer me od prosle subote pece savjest i osjecala sam se kao "nemajka" nakon onogo sto nam se dogodilo. A dogodilo se to da je Kristijan, dok sam ja kuhala rucak, pao preko hokera.
Usta puna krvi, place on, placem ja, tate nema, mene panika uhvatila... Tek sam kasnije vidjela kako izgleda stanje sa zubima kad se malo smirio. Nabio je prednje zube tj. lijevu jedinicu, malo u nazad, meso gore svo plavo...grozno...nedaj Boze nikom. Hoce jesti bananu pokusa ju zagristi i onda u plac jer ne moze, pa sam mu par dana sitnila i miksala hranu, kuhala samo juhice i sl. Danas je puno bolje al vidim da ga je strah zagristi kruhic pa si jadan kida komadice i jede....

Bio nam je Sv. Nikola i donio koferercic sa alatom, magnetnu plocu i pilu. Odusevljen je.
Mislim da cemo ove godine imati krasan Bozic, jer nas mali "covjeculjak" toliko toga kuzi, za razliku od prosle godine. Meni on u zadnje vrijeme tako brzo raste, i ne mogu zamisliti da od one male bebe postaje pravi deckic, prosto me strah kako vrijeme brzo leti. Jel vas nekad spopadnu takvi osjecaji?