Curke moje, evo ja vas pratim dosta dugo, ali nikako da i sama nesto napisem. Stvarno sam se naslušala svakakvih priča na ovom forumu, i mogu reći...svaka vam čast. MM i ja se "borimo" s neplodnošću već 3 godine, bili smo na dvije AIH, 3 stimulirane, i evo sad u 9. mjesecu kad se dr.L vrati s godišnjeg, idem po svoje smrzliće. Meni je uporno sve ok, mada ja nisam uvjerena u to. Poslje HSG-a nalz je kao...kontrast prolazi, ali na pojačanu kompresiju, razlijeva se, ali ne jednolično, što pobuđuje sumnju na priraslice. I to je to. Dobro je, ali i nije. MM poslje prvog nalaza spermiograma u čudu. Dijagnoza: oligoastenoteratospermija.. i onda počinje naš život na relaciji Zadar-Zagreb. Ja sam morala dati otkaz u firmi jer nisam mogla pratiti tempo, ali nije mi tako teško palo. Mislim, ajde, sad ćemo mi napravit tamo bebu, pa godinu dana neću raditi, a onda ću se opet zaposliti.....2 godine ne radim, tonem u depresiju i čekam da dođem u Zagreb. Prva stimulacija-hiperstimulacija.beta nula. Druga stimulacija-nula oplođenih. Treća stimulacija- 25 jajnih stanica, 16 oplođenih, 3 vraćene, beta nula. Je li to normalno ili sam ja stvarno takav baksuz?


Odgovori s citatom
.
. Prvi put zatrudnila u 37.-moj, nakon 10 godina braka i 5 MPO-a, u Mariboru. Nikad ne znaš kad i gdje te sreća čeka, zato ti je moj savjet da se probaš malo odmaknuti (ako ide), jer nema teorije planirat išta u MPO-u. Zato sam ga ja bila odmakla 'ko neki faktor iz svog života i išla u to "usputno" - doduše, mi smo se nekako mentalno i emotivno bili spremili za posvojenje, pa je bavljenje MPO-om ispalo kao "hobi" - tu nam nema više nepoznanica, sami se pikamo, sve znamo itd. - tu je trebalo samo riješit logistiku (dogovorit termin i skupit novce). Sretno moja VV-sudrugo 