smijem li dojiti bebu?

Držite se i volite se!

Pomolit ćemo se za vas.

Puno se mazite

Drzite se

Vibrrrrrrrrrrrrrrrrrr za sto brzi oporavak

Oči su mi se napunile suzama čitajući tvoj zadnji post.
Želim ti što brže ozdravljenje i još puuuno snage, da sve ovo prebrodiš.

Zna li netko smijem li dojiti ako imam psorijazu? Doktori kazu da smijem, ali to izgleda sve gore! Beba ima tri mjeseca...

Anika, smijes. samo pripazi koje preparate uzimas, neki ne idu uz dojenje. jesi li pokusala s uljem nocurka, ili onim kapsulama s tim nekim uljem, ne sjecam se vise..? dermolan ili tako nekako

Nisam koristila ulje nocurka - ima toliko tih preparata. Kakvo je? Koristim neki hidrokortizon, a uz to su mi rekli da mazem bebinim kremicama... Koja od njih nije stetna za bebicu? :/

znam da crohn i colitis nisu isto, ali ti mogu reci da je frendica kopajuci po netu da nadje nesto da sredi colitis nasla na eksperimentalnu terapiju da se rektalno daje cisti vitamin e i da su ljudi time uspjeli izljeciti colitis

pokusaj iskopati po netu sto vise mozes, pomaze odgovarajuca prehrana, pomaze stabilna situacija oko tebe

http://www.ucheepines.org/crohns_disease.htm

na http://www.acca.net.au/module.asp?mo...+Bowel+Disease ima vise podataka o lijekovima koje se moze koristiti

ne zelim vrijedjati hr zdravstvo ali kako je fendici buknuo colitis dok je bila u zg i tamo je zavrsila na hitnoj, pa u bolnici ispalo je da u hr koriste metode koje su navodno u puno naprednijoj fazi vani, pa se probaj sto vise informirati

pogledala sam ove stranice.
sad uzimam methylprednisolonum,mesalazinum, esomeprazol i azathioprinum.
za ovaj zadnji sam pronašla da se ne preporuća kod dojenja, a druge nisam nigdje mogla smjestiti. poslala sam mail toj australskoj udruzi, pa ću vidjeti što oni kažu. hvala i pusa

vratila sam se iz bolnice doma.crijeva su bila probušena i sa fistulama, trb.šupljina puna gnoja, pa su maknuli 50 cm tankog crijeva.
već 4 mjeseca se nisam u stanju brinuti za svoju djecu kako bi mama trebala zbog bolova, nedostatka snage, boln.liječenja...
cca mjesec dana sam ležala u bolnici ( sa odmorom između čekanja operacije)
30 dana nisam jela ništa sa žlicom ( samo tekuću kalorijsku hranu i na infuziju).
9 dana nisam vidjela svoju dječicu.
7 dana su malenog nosili u bolnicu na jedno dojenje, a za ostale obroke sam sam se izdajala.
sada malenog ne dojim više od 40 dana.
više od 30 dana sam se izdajala, prvo 2-3 puta dnevno, pa 1x dnevno.jedino nakon operacije nisam više mogla 1x,već npr. ujutro i slijedeći dan navečer( i to zbog braunile u pregibu ruke i infuzija koje su tekle cijeli dan , do navečer).
još imam malo mljekeca i do danas sam se nadala da ću ga moći vratiti na cicu.
Danas sam saznala da ću još barem 2 mjeseca uzimati lijek s kojim se ne preporuča dojenje, pa sam odlučila prestati s izdajanjem i pokušajima povratka na cicu.
Na početku bolničkog liječenja sam se uspjela izboriti za nastavak dojenja do trenutka korištenja neophodnih lijekova za oporavak a nepodobnih za dojenje( 7 dana dojenja).
Od tog trena( mjesec dana ) svi su me gnjavili da se prestanem izdajati, da čuvam snagu za sebe, ali mene je držala nada da neću morati uzimati lijekove nakon operacije i da će maleni ipak dobiti svoju cicu.
Više ne mogu izdajati, nemam snage, predugačak je period do eventualnog povratka na cicu i još postoji šansa da je maleni uopće ne prihvati. Psihički me je izjedalo pitanje povrataka na cicu i ne mogu više.
Sad je stvarno vrijeme da se počnem oporavljati, a moje živciranje zbog cice mi tu ništa ne pomaže.
Svi ovi podaci služe meni da se uvjerim da sam se trudila najviše što sam mogla, da sam mu ipak dala nešto ovih 8 mjeseci, da nisam samo tako odustala...
Plačem, tako mi je teško, ali ako u glavi ne raskrstim s time, strah me da će se opet ponoviti bolnica uskoro a to ...

Sad mi je lakše, suzice su odnijele težinu sa srca.
Ljuta sam na one mame koje tako lako odustanu od dojenja, ja bih dala ne znam što...
I opet se predomišljam da ipak nastavim izdajati... ali znam da nema smisla.

Pusa mamama dojiljama, uživajte!

divim se tvom trudu
samo se ti oporavi što prije
evo i malo vibrica
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

ponosna mamo , mijenjaj nick u hrabra mama. tvoja dječica te prije svega trebaju zdravu, i sad moraš misliti na to. svaka kap tvojeg mlijeka bila je dragocjena, uz ogroman trud uspjela si nešto što mnoge mame nisu.

želim ti da se brzo oporaviš i uživaš u svakom trenutku sa svojim dečkima.

svaka ti cast, kao sto su ti cure rekle, djeca trebaju zdravu mamu

ne mjeri se kvaliteta majcinstva duzinom dojenja

ponosim se s tobom, ponosna mamo! svaka cast

ali moras sada misliti na sebe jer tako mislis i na njih.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da se sto prije oporavis i uzivas u deckima!! a i oni u tebi!!!

Svaka čast!!

Tek sam sad pročitala cijeli ovaj topic, nisam uopće zalazila na ovaj pdf do nedavno jer mi eto nije trebalo..

Divim se tvojoj snazi, volji i velikoj ljubavi koja se čita iz tvojih redaka. Tvoji su klinci i tvoj muž sretni što te imaju.

Želim ti da se što bolje i brže oporaviš pa da nastavite lijepo u miru živjeti u svojoj maloj idili. Želim ti još puuuuno veselih postova, doći će i takvi dani

~~~~~~~~~~~~ za oporavak!!

svaka cast. ne znam nikog ko bi se vise potrudio. ja ti se divim.

i trebas biti ponosna!
tvoji decaci imaju divnu i hrabru mamu!

Uporna mama, zaista si dala sve od sebe, i vise od toga Divim se tvojoj upornosti i hrabrosti

Razumijem tvoje osjecaje jer nisi bila spremna na prestanak. Dva mjeseca za cekanje i odrzavanje laktacije su jako dugo. Prevelike su sanse da dijete nece sisati nakon toga (izgubi se refleks sisanja). Daj si vremena da odtugujes neocekivani kraj. Jedna stvar je sigurna, vise od ovoga definitivno nisi mogla napraviti

puno toga si prošla
kaj sad ja da velim? cure su ti sve lijepo već rekle
ponosna sam na tebe

Želim ti brz oporavak,što manje bolnice i puno puno veselih i sretnih trenutaka sa tvojom djecom. Ipak kad se sve uzme u obzir,tvoje je zdravlje naj bitnije,jer ma koliko djeci znači sisanje toliko im je potrebna i
zdrava majka.

možda me to dojenje ne bi toliko pogodilo da me nije strah da će i maleni dobiti tu bolest jer je crohnova jednim dijelom i nasljedna s mamine strane. nisam hrabra ali sam se nadala da ću mu produženim dojenjem nekako umanjiti taj rizik.
ta bolest kod mene traje već godinama ali je tek sad otkrivena. starijeg sina sam dojila 1,5 god. i pred kraj sam imala osjećaj da iz mene izvlači svu moju snagu i zato sam prestala ranije nego što sam mislila. zato je sad prestanak dojenja stvarno najbolja odluka jer meni treba ta snaga da se oporavim.

danas je baš lijep dan, nema težine u grudima, osmijeh je na licu i idemo dalje.

hvala na podršci! pusica....

ponosna i hrabra mama,

Dala si sve od sebe i borila se do kraja!!!! Bravo!!!
Osmjeh na lice, jer te čeka cijeli život divnih trenutaka s tvojim malcima!! Svaka čast !!

Svaka čast

Svaka cast! Ne razmisljaj o tome da bi i beba mogla biti bolesna od toga. Glavu gore... volite se!

Divim ti se i želim ti brz oporavak

Svaka cast, stvarno si napravila sve. Sretno i tebi i tvojoj djecici.

Brzo se oporavi i budi sretna sama sa sobom i s djecom! Stvarno, svaka ti čast!