vratila sam se iz bolnice doma.crijeva su bila probušena i sa fistulama, trb.šupljina puna gnoja, pa su maknuli 50 cm tankog crijeva.
već 4 mjeseca se nisam u stanju brinuti za svoju djecu kako bi mama trebala zbog bolova, nedostatka snage, boln.liječenja...
cca mjesec dana sam ležala u bolnici ( sa odmorom između čekanja operacije)
30 dana nisam jela ništa sa žlicom ( samo tekuću kalorijsku hranu i na infuziju).
9 dana nisam vidjela svoju dječicu.
7 dana su malenog nosili u bolnicu na jedno dojenje, a za ostale obroke sam sam se izdajala.
sada malenog ne dojim više od 40 dana.
više od 30 dana sam se izdajala, prvo 2-3 puta dnevno, pa 1x dnevno.jedino nakon operacije nisam više mogla 1x,već npr. ujutro i slijedeći dan navečer( i to zbog braunile u pregibu ruke i infuzija koje su tekle cijeli dan , do navečer).
još imam malo mljekeca i do danas sam se nadala da ću ga moći vratiti na cicu.
Danas sam saznala da ću još barem 2 mjeseca uzimati lijek s kojim se ne preporuča dojenje, pa sam odlučila prestati s izdajanjem i pokušajima povratka na cicu.
Na početku bolničkog liječenja sam se uspjela izboriti za nastavak dojenja do trenutka korištenja neophodnih lijekova za oporavak a nepodobnih za dojenje( 7 dana dojenja).
Od tog trena( mjesec dana ) svi su me gnjavili da se prestanem izdajati, da čuvam snagu za sebe, ali mene je držala nada da neću morati uzimati lijekove nakon operacije i da će maleni ipak dobiti svoju cicu.
Više ne mogu izdajati, nemam snage, predugačak je period do eventualnog povratka na cicu i još postoji šansa da je maleni uopće ne prihvati. Psihički me je izjedalo pitanje povrataka na cicu i ne mogu više.
Sad je stvarno vrijeme da se počnem oporavljati, a moje živciranje zbog cice mi tu ništa ne pomaže.
Svi ovi podaci služe meni da se uvjerim da sam se trudila najviše što sam mogla, da sam mu ipak dala nešto ovih 8 mjeseci, da nisam samo tako odustala...
Plačem, tako mi je teško, ali ako u glavi ne raskrstim s time, strah me da će se opet ponoviti bolnica uskoro a to ...

Sad mi je lakše, suzice su odnijele težinu sa srca.
Ljuta sam na one mame koje tako lako odustanu od dojenja, ja bih dala ne znam što...
I opet se predomišljam da ipak nastavim izdajati... ali znam da nema smisla.

Pusa mamama dojiljama, uživajte!