 |
|||
evo nas opet, i opet zamuckujemo...
ovaj put duže nego ikada, traje već skoro dva mjeseca, al najbitnije je da mislim da sam našla razlog. upisala sam ga u igraonicu, iako do tada nije išao u vrtić nije ni plakao ni dramio, ali je uporno ponavljao da mu se ne ide i zašto on mora tamo ići. sad ga više neću voditi pa ćemo vidjeti hoće li proći. ako moram birati da li će mi dijete biti asocijalno ili mucati, biram asocijalnost pa će se s vremenom valjda prilagoditi, a mucanja će se teško riješiti!
Mucanje je cesto povezano sa stresom.. i stvarno je moguce da on tako to prozivljava - da mu je stresan odlazak u igraonicu al da nezna to rijesiti drugacije, pa jadan muca :/
podizem ovaj stari topic. iako sam prije rekla da moja cura nema problema s tim, sad u zadnje vrijeme je pocela tako ponavljat slogove, nije strasno, nekad bolje nekad gore ali dogodi se.
pa me zanima, vidim da se svugdje kaze da se treba ignorirati to i strpljivo ju slusati do kraja (to sve i radimo) i naravno ne ukazivati joj to kao problem i to mi je sve jasno.
ali zanima me vi koje ste isle logopedu , jeste li isle s djetetom ili same na konzultacije? dali je dijete htjelo govoriti pred nepoznatim logopedom? zapravo bojim se ako ju odvedem negdje da to samo ne produbi problem jer ce ga ona poceti precipirati kao problem.
jel sta cu joj reci, gdje idemo , zasto idemo? kako ste vi odgovarali na takva djetetova pitanja?
Ja mucam i zbilja sam za to da se dijete ne vodi logopedu u ranoj dobi, jer kad vidi bijelu kutu odmah će shvatiti da je tamo zato što nešto s njim nije u redu.
Čitajte doma s djetetom, fino polako, glumite, kreveljite se, treba govor shvatiti kao nešto čime se može igrati a ne kao nešto ozbiljno. Piskutajte kao Mila Elegović kisi-kisi, smekšajte kao Merilyn Monroe, zavijajte kitovski kao Nemova prijateljica... Kad se donose neke odluke, pitajte dijete što ono misli, mucanje je u kasnijoj dobi samo vrh ledene sante. U srži, pod morem, nalaze se nesigurnost, sumnja u sebe, manjak samopouzdanja. Ako dijete nosi naočale, čim prije mu nabavite leće da se i izvana osjeća sigurnije prema svojim vršnjacima.
Nisam stručnjak iako sam po struci predškolski odgajatelj, ali ovo je moje osobno iskustvo, iz mojeg djetinjstva.
Pozdrav svima...Gioia prvotno napisa
majka sam dječaka u dobi od 6 godina! Kako s 3,5 godine nije imao više od 20-ak riječu u svom rječniku... počeli smo odlaziti na razne pretrage... najviše u polikliniku SUVAG... upisan je u njihov cjelodnevni vrtić jer su mu ustanovili dijagnozu USPORENI RAZVOJ GOVORA...
Moram reći da sam izrazito zadovoljna njegovim napretkom i radom svih teta, svi se izrazito trude i on sad priča i više no što treba... još nam se malo javlja problem mucanja, ali mislim da će i to proći...
Željela bih napomenuti da to nisu doktori u BIJELIM KUTAMA... tete (dokotorice, doktori) su odjevene kao i mi, nikakva radna odjeća i slično... baš iz tog razloga da se dijete ne preplaši...
Savjet ili kontrola ništa ne košta... to je samo dio Vašeg vremena, posvećen Vašem djetetu i za njegovo dobro...
Pozdrav svima, i ako se bar jednom zapitate da li bi trebalo na kontrolu logopedu ili nekom drugome... otiđite radi svog djeteta... ne radi sebe...
Ja sad znam da nisam pogriješila... iako sam se dvoumila...?!? :D
Odlično, lijepo je čuti tako lijepa iskustva!
Da malo podignem ovu temu.
Zanima me da li je itko od vas išao s djetetom na bilo kakvu terapiju mucanja u predškolskoj dobi?
M.. ima skoro 6 godina i muca od 2,5 god. Imao je faze i tečnog govora, pa faze jačeg i slabijeg mucanja...
Prvi put smo bili kod logopedice sa 4 god., tada je rekla da to nije jako izraženo i da je on još premali za bilo kakvu terapiju.
U međuvremenu je išao kod vrtićke logopedice (a to je bilo vrlo malo s obzirom da nje često nije bilo, a i radila je na pola radnog vremena) i sad smo bili opet kod logopedice u bolnici. Kaže da to nije jakog intenziteta, ali i da oni u pravilu rade sa školskom djecom. Preporučila mi je da se raspitam za Varaždin pa sam i njih zvala. Tamo su mi rekli da se kod njih jako dugo čeka na pregled, da ćemo doći na red vjerojatno u ožujku, ali ako i odrede da mu je potrebna terapija, da oni to rade tek sa 8 godina.
I sad meni stvarno nije jasno; ako dijete očito ima problem, zašto ga ne rješavati sad, prije polaska u školu nego da čekam...što, da bude još gore?! Znam da terapija često uključuje i čitanje što podrazumijeva školsku djecu, ali zar se baš ništa ne može raditi s manjima?!
I ja bih se zapitala isto... Na tvom mjestu potražila bih drugo mišljenje, drugog logopeda (ne vidim iz posta jesi li iz Zagreba ili nekog drugog većeg grada, pa da imaš tu mogućnost). U Zagrebu imaš logopede po bolnicama, privatne logopede, Suvag, ERF i drugo - probaj i sretno!
Zadar nam je najbliži pa smo bili kod logopedice u zadarskoj bolnici.
Naravno da ću tražiti drugo mišljenje, otići ćemo privatno, ali mi nije jasan takav stav. Nije nam problem otići do Varaždina ili bilo gdje na 10-15 dana ako treba, ali ako se nekakva terapija provodi 1-2 x tjedno, onda nam ostaje samo Zadar.
Zapravo me zanimaju iskustva mama predškolskih mucavaca koji su išli na terapiju kod logopeda prije škole. Kad su krenuli, koliko često, kako su djeca prihvatila sve to, jel su uspjeli "riješit problem" do škole,...
Nadam se da će ti se ljudi s iskustvom javiti.
Do tada, evo linka na logopedski forum gdje možeš vidjeti iskustva drugih. Ima i o Varaždinu, ali i drugih stvari:
http://www.sbkt.hr/djecji/phpBB3/vie...1b8053897c3960
Hvala, Peterlin.
Znam za taj forum, sve sam to već pročitala. Moja sestra je bila u Varaždinu prije 10-tak godina, ali ona je imala tada nekih 15-16 godina. Slabo nalazim informacije o terapijama za ovako male.
Nadam se da će se netko javit...
Imam i ja problem koje me muči: Franka (2,7 g.) je u zadnjih par mjeseci počela sve više i više mucati (počela je lijepo govoriti dosta rano, s godinu dana) ponekad tako jako da je stvarno teško razumjeti što želi reći. Čak u tim trenucima počinje dosta tiho govoriti, kao da joj je tako lakše. Kad pjeva pjesmice govori savršeno. Kad smo pitali logopedicu (još u samom začetku mucanja) rekla je da se ne brinemo, da to može biti i posljedica toga što puno priča, a nema još dovoljno dobar razvijen vokabular i da u principu prije 3,5 godine života nema smisla počinjati s terapijom.
No mene sad ovo sve dosta zabrinjava, imam osjećaj da joj se pogoršava. Za 2 tjedna se vraća s mora i kreće ponovno u vrtić, pa ne znam ni sama da li da zovem logopedicu i tražim termin ili da još ipak pričekamo...
U obitelji nemamo slučajeva mucanja....
Ja mislim da je ona još mala za bilo kakvu terapiju. Ali logopedica vam može dati neke smjernice, zašto ne. Nemoj je ispravljati, požurivati, završavati riječi ili rečenice umjesto nje, čekaj da ti kaže sama što želi do kraja, koliko god to traje, pričaj s njom smireno, polako (normalno polako ne usporeno ko da je mentalno zaostala)...
U toj dobi se najčešće radi o tome da je jednostavno razvoj mozga brži od razvoja govornog aparata, što bi se reklo mozak brži od jezika i takvo mucanje obično prođe prije škole. Ali opet, to su i nama rekli sa 4 godine pa on još muca.
Ivanna, Vidi ovdje postove - to je doduše o roditeljima koji mucaju, ali opet, korisno je: http://forum.roda.hr/threads/73841-R...hlight=naniluc
Forumašica s nickom naniluc je svoju sasvim malu djecu vodila na terapiju masažom k Melindi Kollar. Nisam sigurna da li je to napisala u ovom topicu koji sam našla ili na nekom drugom mjestu.
U tako ranoj dobi mislim da je zbilja prerano išta dijagnosticirati pa i ići na vježbe, možda joj samo trebate dati vremena.
mi smo bili kod logopeda s neke 4,5 godine, prvi put se pravo mucanje javilo s neke 3. Rečeno nam je da s obzirom na razvijen vokabular i brbljavost djeteta usprkos problemimanema smisla ići na terapiju, da pratimo hoće li se stanje pogoršati ali ne skrećemo pažnju na to.
Sad ima 5 godina i već neko vrijeme čini mi se da je puno bolje, poneka zastajkivanja i oklijevanja su stalno prisutna, ali to nije ono pravo klasično mucanje. Kod nje je to od početka bilo uvijek u fazama, obično bi počela malo mucati i kroz neko vrijeme bi postalo intenzivno, to bi potrajalo oko 2 tjedna i opet prošlo. Vidjet ćemo kako će ići dalje.
Ona sama je od početka svjesna problema pa smo vidjeli da nema smisla da se pravimo da se ništa ne događa, sama je pitala zašto joj se to događa. Ali nastojimo je ne požurivati i općenito ne biti nervozni s njom, održavati atmosferu u obitelji što boljom.
hvala na savjetima, za sada ćemo ostaviti ovako kako je i pratiti stanje. Pa se eventualno javiti logopedu za godinu dana.
jedino mi ju je fakat žao kad se počne mučiti, toliko toga bi nam htjela reći (velika je brbljavica), a nejde joj. miš moj mali...
Da, mucanje (i općenito disfluentnost, moj stariji nije mucao nikada ali je imao zastajkivanja) se često pojavljuje kad prethodi skok u razvoju, a to je razlog zašto logopedi ne žure s terapijom u ovoj dobi. Često se problem riješi sam od sebe, ali to ne znači da ne treba nadzirati situaciju i savjetovati se s logopedom što činiti, čak i kad terapija nije potrebna.
Ovo pitanje sam postavila sama sebi oko 1000 puta- na svako odbijanje davanja terapije mojem djetetu - čak i privatno- makar imamo genetske predispozicije za mucanje, mada je bio prisutan stresor u okolini ( sve ono što pogoduje razvoju i održavanju mucanja), svi su nas redom odbijali jer su premale za terapiju ( doduše to su dovorili i mojim roditeljima kad su sa mnom hodali logopedima- najprije sam bila premala, pa se čekalo da dođem u pubertet jer će se tada vidjeti da li će mi proći ili će se pogoršati, a kad se pogorša- onda ga ježi - nemamo odgovora,.... kad sam išla u 8. razred došla sam u ured pedagogice i rekla joj da mi pomogne- ona je našla kontakt doktora u VŽ ....)
Sad su curene želim to izreći da ne pokvarim, ali dobiti logopeda telefonom ( našeg) teže je nego doći do Josipovića
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom