Mucanje

[ronin]

Evo nečega što mene muči posljednjih nekoliko mjeseci:moj je Josip upravo navršio 4 godine.Izrazito je elokventno,znatiželjno i bistro dijete,no s druge strane jaaako je jako emotivan i intuitivan-sve duplo jače proživljava.
U posljednjih nekoliko mjeseci lovila bi ga faza mucanja-primjer:Ja želim ići u park izgovori kao Ja ja ja ja jaaaaa želim ići-i u park.
Nakon nekog vremena to se smanji i povuče.Nikada ne mogu predvidjeti kad će početi mucati jer se ne desi neki posebni stres(odnosi u obitelji su harmonični,u vrtiću je sve OK,s dvogodišnjim se bratom dobro slaže....)
Pred par dana je ničim izazvan počeo mucati jače nego ikad :?

Nisam još ništa konkretno poduzimala jer mi je pedijatrica rekla da je to
normalna razvojna faza koja će proći i neka ignoriram njegovo mucanje.

Ali zadnjih dana stvarno užasno zvuči? :/ Kako je s vašim klincima?

[MalaSirena]

Moj, 3 g 3 mj, zna se uzmucati kad se uzbudi dok priča o nečemu, a najduža faza takvog zamuckivanja mu je trajala oko mjesec dana - nije cijelo vrijeme mucao, ali je to bilo dosta često.

[LeeLoo]

..evo,ja mucala kad krenula u 1. osnovne-hodala par godina kod logopeda i mucanje se povuklo-u tolikoj mjeri da sam kasnije čitala odlično,bez zamuckivanja........iako,priznajem,i dan danas mi svako toliko-par puta na godinu-pobjegne da mi neka riječ "preskoči",malo zamucnem,to ako govorim brzopleto....

[ronin]

Ohrabrujuće je čuti tako nešto!
Ja s logopedom planiram pričekati još neko vrijeme u nadi da je to stvarno prolazna faza.
U medicinskom leksikonu pročitala sam da je privremeno mucanje često kod vrlo senzibilne djece a pošto je moje malo uistinu takvo,nadam se najboljem!

[Alamama]

Lukas zna isto tako zastati usred rečenice i aaaaa i onda krene pričat. Mene to nije brinulo, al sam jučer sam kad smo bili kod logopeda iskoristila priliku da pitam i da se uvjerim jel OK.
Teta nam je rekla da je to skroz OK, da je on intelektualno puno napredniji nego što to može verbalno izreć i da mu onda te pauze služe da se posloži. Uglavnom rekla nam je da je užasno bitno da mu damo vremena, i da jedino ubrzavanje i bervoza od strane roditelja može dovesti do problema.

[ronin]

Tako je,pretjeranim obraćanjem pažnje i našom nelagodom kod njih stvaramo kontra efekt i mucanje se pogorša.
I u med.leksikonu piše da su tome podložna inteligentna i tankoćutna djeca,što bi značilo da im misli lete brzo a ne mogu takvom brzinom adekvatno artikulirati zamišljeno.
Vidim da naš slučaj nije usamljen!

[Rene2]

Ohrabrujuće je čuti tako nešto!
Ja s logopedom planiram pričekati još neko vrijeme u nadi da je to stvarno prolazna faza.
U medicinskom leksikonu pročitala sam da je privremeno mucanje često kod vrlo senzibilne djece a pošto je moje malo uistinu takvo,nadam se najboljem!

Upravo tako. Od velikog uzbuđenja djeca se uzmucaju i to najčešće traje kao faza, pa prođe. I moja Rea je tako sa 3-4 godine tu i tamo zamucala, uglavnom je uzbuđenje bilo u pitanju. Ako to ne prođe do pred školu (a ti još uvijek imaš vremena) stigneš ga odvesti logopedu.

[božana]

i mi imamo sličan problem, Dominik ima 26 mj. i prije mjesec dana je počeo zamuckivati. iako su nam svi rekli da će to proći nije nam zvučalo baš ohrabrujuće pa smo ipak išli logopedu. na sreću razgovor je bio u kućnoj atmosferi jer je logoped poznanica pa je bilo ok. iako je i njen zaključak bio da je to samo (vjerovatno) prolazna faza razvoja govora djeteta kad se uobičajeno javljaju nefluentnosti govora iapk nam je dala par korisnih savjeta kako se postaviti u takvoj situaciji. dakle preporučujem logopeda!

[božana]

u slučaju da nećete posjetiti logopeda evo par stvari o kojima trebate voditi računa:
1. nikad ne ispravljati pogrešno izgovorenu riječ i pustiti da izgovori do kraja
2. ne tražiti dijete da ponovi ispravno ili mu reći da ga ne razumijete
3. ne pričat o njegovom problemu pred njim
4. u komunikaciji s njim upotrebljavati kratke rečenice i jednostavne riječi
5. govoriti sporije i opuštenije
6. stvoriti opušteno i ugodno okruženje u domu bez stresa
7. ne postavljati mu pitanja koja zahtjevaju kompliciran odgovor nego ona koja završavaju odgovorom da ili ne
... ima toga još, ovo je najvažnije da se stanje ne bi pogoršalo, ukoliko primjetite da dijete pravi grimase i zateže lice dok izgovara neku riječ obavezno posjetite logopeda!
nadam se da sam pomogla...

[ms. ivy]

andrej je trenutno u drugoj mucajućoj fazi, nakon prve je uslijedio skok u govoru i zrelosti općenito. ne radimo apsolutno ništa osim što se pravimo da je sve ok, odnosno strpljivo čekamo da završi misao.

[mamma san]

andrej je trenutno u drugoj mucajućoj fazi, nakon prve je uslijedio skok u govoru i zrelosti općenito. ne radimo apsolutno ništa osim što se pravimo da je sve ok, odnosno strpljivo čekamo da završi misao.

Haj zepedeićka!! I mi smo opet u mucavoj fazi...i normalno puštamo mišeka neka završi što hoće reći!

[anchie76]

Jooj to mucanje je stvarno stresno

Mi smo krenuli mucati prosle godine negdje u 9. mjesecu. I to faze mucanja, pa faze mira... Primjecivala sam da bi krenula faza mucanja kad bi bio bolestan.

Imali smo fakat prestrasne faze mucanja, ono da sam htjela doslovce lupati glavom od zid od muke Ponekad prestrasno zapinjanje (d-d-d-d-d-d-d-d-d-d-d-d-d-d-d-daj), odustajanje od rijeci jer ne bi mogao izgovoriti, i moj (nas) ocaj dok to gledamo, i trudimo se ne pokazati nikakvu reakciju a izunutra se raspadas k'o kula od karata. Uzas...

Zadnji put je zamucao u 8. mjesecu. Nosic mu je krenuo curiti, i ta 3 dana je bio sam kod mojih, pa kontam da je to bila kombinacija svega. Od tada nije zamucnuo, i ja se fakat nadam da je to iza nas. Al da je bilo naporno i stresno za sve nas, totalno je. Uzasno je tesko gledati vlastito dijete kako ti neuspjeva reci sto zeli, i onda odustane jer vidi da mu ne ide.

Cure nadam se da su vam to prolazne faze, i da ce biti blage

[Roko_mama]

Potpisujem anchie u cijelosti, i mi smo imali mucavu fazu od nekih cca 8 mjeseci, i od ljeta nije nijednom zamucao.

Šaljem svima velike puse i želim vam puno strpljenja i čim kraće faze trajanja mucanja.

[LeeLoo]

"Radni ručak",HTV1 13.15 danas-tema."Kako se riješiti mucanja?"

[ronin]

Ja sam te mucajuće faze prestala brojati jer se izmjenjuju konstantno sa tečnim govorom moga djeteta.Nije lako.
Znam da je faza,znam da će proći,ali nije mi lako kad ga slušam.
S jedne strane je beskrajno elokventan i rječit za svoju dob,kada se krene izražavati proširenim rečenicama rastopim se ko šećer.(najjače od svega mi je kad počne sa svojim :Mišljenja sam da... biser mali,ne znam otkud mu ta fraza....)
Možete li zamisliti moj očaj kada teeeško i mukotrpno izgovara:Ma ma ma ma ma ma mama i i i idemo - o danas u vrtić-ić?
Naravno da na to ne reagiram,ohrabrujem ga maksimalno,ima svu našu ljubav i podršku,ali vjerujte da se svaki put nešto u meni slomi kad ga čujem kako se muči.
I još jedna stvar,ma koliko se trudila ne mogu iznenadnu fazu mucanja koja nadođe povezati s nekim stresom.

[jossy]

Poteškoća mucanja počinje većinom prije nego što je dijete započelo sa samokontrolom (koja pogoršava njegovu nevolju) i to u fazi kada je upravo naučilo govoriti. Dijete u toj dobi osjeća velik poriv da se izrazi govorom i to u mnogo većoj mjeri od njegovih mogućnosti. Osobito vitalna (živahna) djeca počinju u toj fazi vrlo često zamuckivati. Neobično je važno ne prekidati spontanu djetetovu radost da govori, ne ispravljati nepravilno izgovorene riječi i ne tražiti od djeteta da ponovi korektno izgovorenu posljednju rečenicu, jer to bi moglo izazvati trajnu smetnju u govoru.
Mucanje ne nastaje uzalud u fazi razvitka djetetove volje, u doba
kada je vrlo snažna potreba za kretanjem. Pretjerana ograničenja potrebe za kretanjem u to doba (to je moguće u slučaju tjelesne mane) ili odgoja koji previše guši ego i djetetovu samovolju (vidi poglavlje o smetnjama posjedovanja) mogu se, zbog konflikta između davanja i primanja, pojaviti poteškoće u govoru. Ako u takvom slučaju brižni odgojitelji odluče učiniti kraj toj poteškoći permanentnim opominjanjem, onda je praktično gotovo, nevolja mucanja je tu.
Nepravedno bi bilo roditelje okrivljavati radi djetetovih smetnja u govoru. Isto tako je tragično i saža-Ijevanja vrijedno kada roditelji svojom presnažnom i nestrpljivom revnošću izazovu poteškoće kod djece kao što to može, s druge strane, učiniti nemarnost.

Odgojitelji koji primjećuju da im djeca počinju zapinjati u govpru, moraju izbjegavati da tome posvećuju pažnju, Umjesto toga oni moraju djeci omogućiti da govore a da ih se ne prekida pri tome. Dijete mora samo znati upotrijebiti svoju aktivnost da to drugi čine za njega.

Uostalom i braća, osobito starije sestre često svojim penetrantnim «starofrajlanskim« načinom odgajanja onemogućuju da njihova mlađa braća razviju vlastitu spontanost. Pošto dječaci, općenito, imaju mnogo veću potrebu za motoričkom aktivošću* (kao što su to potvrdili noviji rezultati naučnih ispitivanja), oni su stoga većinom više izloženi obuzdavanjima njihove aktivnosti i zato ima mnogo više dječaka koji mucaju od djevojčica. To vrijedi samo za psihogeno mucanje. Postoji pojedinačno i organski uvjetovano mucanje, pa je i tu potrebna diferencijalna dijagnoza neurologa. Ako je organski uzrok isključen, onda nije uputno da s mucajućom djecom odmah počnete vježbati glatko govorenje. Takvim nastojanjem moglo bi psihički uvjetovano mucanje postati kroničnim. Ako djetetu ne možete pružiti slobodan razvitak, ako niste uspjeli do predpuberteta ukloniti njegove teškoće u govoru, ono počinje patiti zbog smetnje i što on više nastoji da je potiskuje to se ona više pojačava (kao kod drugih poteškoća, npr. kod crvenjenja ili teškog uspavljivanja).

Tad treba započeti s kontraprogramom; zajedno s njim mucati što je moguće više i neke osobito teške riječi izgovarati mucajući.** Isto kao kod već opisanih prisila treba djetetu protumačiti da se zapravo osobito, cijeni to da se svoje pogreške ne prikriva, jer svatko ima svoje pogreške. Međutim ako ga možda netko zbog govorne mane ismijava to je onda znak kako malo misle na svoje vlastite slabosti. Uostalom nije nikakvo zlo druge nasmijati pa neka imaju nečemu se smijati. Neka se -pogotovo za vrijeme školske nastave - pomisli prije svakog odgovora: »A njima ću već jednom nešto pravo odmucati!«.

U terapiji mucanja osobito se potvrdila gluma, tj. recitiranje napamet naučenih tekstova, pjevanje i igre u kojima mucavac mora, kao sudac, mnogo i glasno zapovijediti. Ni kod jednog od spomenutih glasovnih ispoljavanja pogođeno dijete (pa čak ni kod brojanja) nije zamucalo. Sto dijete više uspijeva glatko izgovarati glasove to će više slabiti poteškoće kod spontanog govora. Glasni muzički instrumenti mogu također biti od koristi npr. udaranje u bubanj ili, još bolje: trubiti, duhati u trubu ili rog, naravno ako sve to nije vezano s prevelikim zahtjevima za vježbanje.
Sve ovdje spomenuto vrijedi i za govornu manu šuškanja. Tu može osobito pomoći sviranje flaute, a kod male djece sviranje frule.
Da ne bi roditelji, zabrinuti zbog psihički uvjetovanih govornih poteškoća svog djeteta, izgubili hrabrost i strpljenje, treba im reći da je samo malen broj djece doživotno opterećen tom poteškoćom. Većina ljudi spontano prevlada govornu manu, pogotovo ako mogu u svom poslu više zapovijedati nego slušati. Kako su djeca-mucavci, većinom vrlo savjesni učenici onda oni u svom kasnijem pozivu brzo uspijevaju doći do prilike da zapovijedaju. A i materijalna nezavisnost djeluje oslobođavajuće. Osjećaj moći (biti moćan) i smjeti 'je punim pravom iskorištavati, ponekad može potpuno istisnuti sputanost koja je nastala zbog preranog lišavanja moći.

Primjer!

...kod svakog zdravog djeteta — bez obzira kako ono dobro bilo kao dojenče — dolazi dan kad se ono suprotstavlja našoj volji, ili snažnom vriskom ili slabim otporom — svi prijelazi su mogući. Taj dan se kod zdrave djece redovito javlja najkasnije već u drugoj godini života. Ako si zamislimo u kojoj je mjeri odgajateljski rad otežan tom neposlušnošću, pokušat ćemo već prvi takav naj govještaj odlučno i strogo suzbiti, kako bi zlo u korijenu iščupali. Ranije su generacije u tom pogledu primjenjivale iskušana načela: »Prkosnu djecu treba zaboljeti stražnjica.« Uspjeh je općenito bio tako očigledan, da se dugo nije niti pomišljalo na moguće'nedostatke te metode, a najmanje na to da bi ona čak mogla biti štetna. Tek istraživanjem ponašanja i dubinskom psihologijom, koja se provodi u toku posljednjih desetljeća, došli su na vidjelo vrlo čudni odnosi između razvoja izopačenih karakternih crta, govornih poremećaja, pa čak i tjelesnih oboljenja, te načina odgoja u ranom djetinjstvu, kojima je jedina svrha bila da se dječji prkos slomi.
Htjela bih ponajprije govoriti o tako izazvanim poremećajima na osnovi primjera koje sam susrela u svojoj svakodnevnoj praksi. Zatim bih željela raspraviti slijedeće pitanje: Kako da postupam s prkosom svoga djeteta, a da mu pri tome omogućim zdrav duševni razvoj i dobar odgoj?
Kad je Manfred došao k meni, čisto sam se preplašila težine njegove govorne mane, iako susrećem mnogo djece s takvim poremećajima, Manfred uopće nije bio u stanju da dovrši najjednostavniju rečenicu, a da je par puta ne bi morao započeti iznova. On se davio i mučio, gurao jezik prema naprijed kao da mu je na putu, postajao crven od stida i napora, ali mu govor nije uspijevao, tako da je užasno zamuckivao. Roditelji su bili užasnuti i zbunjeni. Izjavili su da je dječak počeo zamuckivati već u vrijeme kada je učio govoriti, što se u toku godina sve više pogoršavalo. Pitanjima koja sam postavljala o ranijem životu dječaka nisam isprva mogla utvrditi nikakav razlog za njegovu bolest. Manfredov otac bio je zidarski majstor, »gro-mada od čovjeka«, u pogledu tjelesne visine i težine. Majka je ostavljala vrlo ozbiljan, majčinski i zabrinut dojam. Ona je Manfreda, kako je rekla, dugo dojila. Manfred je bio drugo dijete u obitelji, odnosno imao je šest godina starijeg brata. Roditelji su samo izjavili da je Manfred još u svojoj drugoj godini života bio vrlo živahno, dapače glasno dijete. No, ta se njegova osobina posve izgubila. Sada je plašljiv i neodlučan, neće se igrati s drugom djecom, sjedi uokolo a da se ničim ne bavi, ili, ako nešto i započne, brzo razbije igračku — činjenica koja je kod Manfredovih roditelja i brata često izazvala velik bijes. U toku rada koji sam započela s djetetom, brzo se više nije moglo zapaziti ništa od te plašljivosti, nego baš obratno: Manfred se pretvorio u divljeg razbijača, u dijete koje se najradije do ušiju uprljalo, u vikača koji je galamio po čitavoj kući i koji ništa na svijetu nije volio više nego da pravi galamu i lom, trubama, bubnjevima ili nečim sličnim. Što je glasnije vikao, to mu je bolje uspijevalo izgovarati riječi. Jedino je iznenađujuće bilo, da je Manfred već nakon kratkog vremena počeo preuzimati na sebe da mene odgaja. Tako je znao na mene zagalamiti: »Odmah da ti kažem: nikakvog prigovaranja, začepi gubicu — odmah, ili...« Ili je na mene viknuo: »Da odmah prestaneš galamiti!« Bilo je očigledno da je Manfred upotrebljavao točno one riječi, koje su bile naročito često izgovarane prilikom njegova svakodnevnog odgoja — a te su se riječi prvenstveno odnosile na zabranu govora, vikanja i prigovaranja. Majka je naime također izjavila da ju je Manfredov glasan govor u njegovoj drugoj godini života uvijek vrlo smetao te da se je on, već uskoro nakon što je naučio hodati, započeo tvrdoglavo i prkosno riječima suprotstavljati, zbog čega je redovito bio strogo kažnjavan — udarcem po ustima, zatvaranjem u podrum ili prijetnjama da će od oca, nakon što se vrati kući s posla, dobiti batina. Jasno je da je ta majka u svojem nastojanju da odgoji poslušno i obzirno dijete, išla predaleko. Ona je kod svoga djeteta potisnula razvojni korak koji je za njega bio životno važan, tako da je mucanje u tom slučaju bilo odraz — iako težak i s ozbiljnim posljedicama — majčinog neuspjeha.
Upravo poremećaj govora na vrlo dojmljiv način pokazuje o kakvom se životno važnom razvojnom toku tu radi. Manfredov prkos, njegovo vječito »ne«, njegovo suprotstavljanje majčinim riječima, predstavljaju naime početak razvojnog koraka koji je za dijete odlučujuć i životno nužan. Tim prvim prkosom, prvim nijekanjem, započeo je prvi, ali za Manfreda nužan korak odvajanja od njegove majke. Općeniti zakon o razvoju naime kaže da niti jedno živo biće ne može ostati u fazi u kojoj se trenutačno nalazi. U određeni čas se staro mora prevladati, odbaciti ili čak razoriti, kako bi mogao započeti novi razvojni korak koji također vodi dalje. Prvi korak odvajanja te vrste, koji čovjek mora učiniti, je korak napuštanja elementarne cjelovitosti, prazajedništva sa svojom majkom u prvoj godini života. Taj korak uvijek započinje s neposlušnošću, jer se samo otporom' prema svestranoj majčinoj obrani može započeti razvoj koji je nuždan da bi čovjek kasnije mogao svladati svoj život, naime, izgradnja vlastite čvrste volje koja čini osnovicu za svaki konstruktivni i stvaralački zadatak. Stoga se kao nužna posljedica kod djeteta kojemu se brani ta izgradnja vlastite Volje često javlja oštećenje upravo onoga procesa koji spada u prve konstruktivne zadatke čovjeka: naime u vladanju govorom i u umijeću govora. U skladu s time je i nestao poremećaj govora kod Manfreda, kada se on u toku mnogih sati rada uvježbao da se riječima suprotstavlja i da opovrgava. Time je put za samostalan razvoj njegove male ličnosti postao slobodan. Međutim, radi toga su bile potrebne mnoge žrtve njegovih roditelja koji su sada morali izdržati Manfredovu galamu i njegov način vojničkog zapovijedanja. Nakon što je dječak neko vrijeme na tako pretjeran način davao maha svojim potisnutim i prigušenim porivima, ta se potreba za bučnim i divljim vladanjem povukla. On je počeo da se zanima za igre kojima se planski nešto gradi i izgrađuje. Naime, i kod zdrave djece prethodi fazi igara u kojima se gradi, vremenska faza u kojoj se na prvom mjestu mnogo razbija i trga, i to upravo zbog opisanog razloga. Djeca pokazuju u svojoj igri da je došlo vrijeme kada je potrebno da prekinu usku vezu s majkom, te da se radi vlastitog razvoja počnu od nje odvajati.

[mommy_plesačica]

Jossy, iz koje knjige citiraš tekst?

[ronin]

Jossy malo bih se osvrnula na ovaj tekst koji si ? citirala.

Primjer malog Manfreda sam pažljivo pročitala i mislim da se prije radi o ekstremnom slučaju nego o nečemu što ja mogu povezati sa svojim djetetom ili sličnim slučajevima ovdje navedenim.

Djetetu koje je sustavno na najgrublje načine ušutkivano riječima"začepi gubicu",udarano po ustima ili zatvarano u podrum zaista ne preostaje ništa drugo doli da jadničak bude nesiguran i muca.

Većina nas ovdje koji sudjelujemo ovdje na ovom forumu rukovodimo se onom"nikad dosta ljubavi" i zaista ne mislim da su uzroci mucanja kod mog i navedene djece imalo slični dotičnim.

Moj primjer:Josipu svaki dan udijelim toliki broj poljubaca i zagrljaja da im broja ne znam(čak ponekad stanem i pomislim da i nije dobro da muškića pretvaram u mimozu ali takvo me razmišljanje brzo prođe),na njega se ne viče, nema grubosti,teta kaže da u vrtiću funkcionira odlično;sve stresove takve vrste jednostavno isključujem.

Nemoj se ljutiti molim te ali citirani tekst mi nije pomogao,samo me dodatno prestrašio.

[jossy]

Oprosti ako te je ovo uznemirilo. Možda je to ipak samo krajnost koja upućuje da mucanje osim zbog nekih organskih smetnji može itekako biti posljedica stresa i prevelikih očekivanja od djece.

Većina na forumu zaista zastupa tezu ljubavi nikad dosta, slažem se. Mislim da je to dobro jer ljubavlju i maženjem (tj. prisutnošću) se dijete ne može razmaziti nego kad mu se pokušava uvaliti zamjena za roditeljsku ljubav (dudice, slatkiši, brda igračaka, TV, jaslice i vrtići, kasnije novac) onda postaje razmaženo.

Ipak u puno forumskih podkategorija nalazim da se roditelji silno muče da ih unatoč duševnom slomu i jasnim znacima krize nekako uguraju u vrtić. Djeca kao djeca, jasno pokazuju što unutra prolaze i osjećaju ali mnogi roditelji idu preko onoga što osjećaju i za dobro ''svi to rade'' oglušuju se o dječje očajničke pokušaje da budu s roditeljima, s mamom.

Znam mnoge brižne roditelje koji se služe silom ''za dobro djeteta'' pa se čude posljedicama.

Citirala sam samo dio ulomaka iz raznih knjiga ne bi li se kome upalila lampica.

Inače, tebi za ljubav, stres koji je uzrokovao mucanje može biti odvojenost od majke u prvim godinama i na samo 24 sata, npr. zbog boravka u bolnici (djeteta ili majke), zbog neke psihofizičke traume ili sl. dakle zbog svega što je značajno nadišlo granice djeteta za njegovu dob.

Znam slučaj da je mališan bio kao dojenče u bolnici. Nije imao posljedica. Kasnije je s 4-5 godina bio ponovno u bolnici i reagirao je kao da mu se vratilo ono prvo iskustvo. Nakon izlaska je počeo mucati.

Imam još dosta literature, može se koliko sam shvatila i liječiti ali o tome privatno.

No ljubav liječi sve.

Sretno.

[Nisa]

Moja četverogodišnja curica isto muca. Mucanje dolazi u fazama, ima dana kada sasvim lijepo izgovara riječi. Bilo je zamuckivanja kao npr. jaaaaaaa (samoglasnici), ali imali smo i onu ružnu fazu (kkkkkkkako). Ponekad mi je tako teško slušati je, no pridržavam se onog što je Božena rekla u nekoliko točaka, po savjetu moje kolegice logopedice.

Ništa novo ne bih dodala, sve ste dobro izrekle, osim jedne moje vlastite metode kojom na neprimjetan način ispravljam neispravan govor. Koristim često eho pitanja. Npr.mala kaže: "U vrtiću mi je baš bilo RIJEPO." Ja joj odgovorim: "U vrtiću ti je bilo lijepo? Baš super."

Moja malena jako je osjetljiva djevojčica. U vrtiću joj je lijepo, no trenutak kada se odvaja od mene uvijek joj teško padne i često me isprati plačem. Mjesec dana nakon polaska u vrtić tata je završio u bolnici zbog dijabetesa, to ju je isto vjerojatno tada uzdrmalo, no mucanje se bilo javilo i ranije. Uz to je veoma aktivna, pamti čitave priče i dijaloge a i koristi riječi koje nisu za njen uzrast.
Voli da joj se čita, i tu sam pogrijašila jer sam joj dosta brzo čitala kako bih što prije pročitala. Mislim da je to i najveća greška s moje strane. Sačuvati dijete od bilokakvog stresa nemoguće je. Tu su liječnici, povrede, cijepljenja, odlazak u vrtić i slične stvari koje ne možemo izbjeći. Manje osjetljiva djeca to vrlo dobro hendlaju dok za one osjetljivije možemo samo moliti Boga i truditi se da im muke olakšamo.

[božana]

na žalost evo nas opet, vidim da su se i vama izmjenjivale faze mucanja i čistog govora, ali ja sama nakon što je Dominik prestao mucati još u siječnju mislila da je to gotovo. međutim, nedavno nevrijeme i grmljavina i bakina panika (mene nije bilo) su izazvale ponovno mucanje, još teže nego prvi put. toliko da ne može uopće izgovoriti što želi i onda ušuti. tako mi ga je žao, pokušavamo biti veseli ali je teško kad ga slušam kako se pati. dakle potvrdilo se ono što nam je logopedica rekla, izrazito je emotivan i ne bi ga trebali izlagati nikakvim stresovima, grmljavina ga je očito uplašila i rezultat je mucanje. još k tome smo morali i zubaru tih dana što nije baš najbolje podnio ( a moramo jer ima karijes) i sad sve ispočetka. tješi me jedino da smo to već jednom prošli i da će opet nestati kao i prvi put! nadam se da su ova iskustva sad već daleko iza vas ostalih i da uživate u svojim brbljavcima!

[ronin]

Mi smo prije tri tjedna opet imali jedan kraći period mucanja(uz najbolju volju ne mogu dokučiti eventualni povod)no i to je prošlo.

[sorciere]

od moje frendice mali (još davno) - počeo je mucati nakon par svađa svojih roditelja. koje je slučajno čuo - ali eto...

sa svima je mucao, osim kad je bio samnom. frendica me molila da napravim "provjeru". nas dvoje smo sami pričali jaaaaaaako polaaaaaaaaako...

njemu je pomagalo kad je mucao, i kad je mama strpljivo čučnula do njega (približavanje na istu visinu), i polako i tihim glasom mu rekla: samo polako...

nakon nekog vremena je prestalo.

s drugom tvrdnjom, da dijete ne treba ispravljati kad nešto pogrešno kaže - ne bih se složila. mislim da ima djece koja su dovoljno uporna i tvrdoglava - da ponavljaju dok ne izgovore ispravno. kikica je npr. znala ponoviti neku riječ i do deset puta - dok nije bila kako treba. išle smo i slog po slog. nije mucala, ali je "frfljala" .

moj nećak (davno prije nje) - imao je druge metode...

sjećam se riječi kajon.. tj. kamion. ponavljala ja ko papiga: ka-mi-on... ka-mi-on.. a on zamnom: kaaaaa-jon...kaaaaa-jon... ja odustanem, okrenem mu leđa - a on crkava od smijeha i viče: ka-mi-on!!!!

[anchie76]

s drugom tvrdnjom, da dijete ne treba ispravljati kad nešto pogrešno kaže - ne bih se složila.

Kod mucanja to ne ide! Mucanje je i psiholoski problem i to se ne da rijesiti tek ispravljanjem krivo izgovorenih rijeci. Cak naprotiv, tek tada se to moze pretvoriti u dogorcni problem! Jer dokle god klinac nije svjestan da je to problem, sve je ok. Ali ukoliko ga ispravljas, on ce postati svjestan da je njegov nacin govora ocigledno problem i onda bi se svi mogli naci u problemima - ako DIJETE to percipira kao problem.

Ok je polako ponoviti rijec koju je dijete reklo, da potvrdis da si ga razumio, ali vise od toga nikako ne.

[sorciere]

anchie, nisam mislila na ispravljanje kod mucanja (to mi je jasno da nije poželjno ).

božana me zbunila s popisom , pa sam (krivo) pretpostavila da je tema "proširena" i na ovaj dio na koji sam se ja osvrnula (pogrešno izgovaranje u uobičajenim okolnostima).

[Gioia]

Kao prvo pozdrav svima koji sudjeluju na ovoj temi!

Moj partner i ja oboje mucamo, ja teže on malo lakše - odnosno on ne pridaje tome važnost a ja bježim od telefona i govorno zahtjevnih situacija.
Velika je vjerojatnost da će naš bebač - i budući bebači - imati taj plašljivi gen pema govoru, i ponekad me muči što djetetu (pogotovo ja) neću biti dobar primjer kako se komunicira s ljudima, da se treba imat sigurnost u sebe i da je govor nešto prekrasno, što jest.

Ako se mucanje i deci, opet razmišljam, tko će joj moći bolje pomoći i bolje je razumjeti nego tata i ja

[zumbulmama]

Znam mnoge brižne roditelje koji se služe silom ''za dobro djeteta'' pa se čude posljedicama.

I put do pakla je popločan najboljim namjerama!

Ja sam kao mala mucala, išla sam u SUVAG, često sam morala dobro razmisliti kojom riječi ću započeti rečenicu kako ne bih zamucnula. U školi to zna biti neigodno. S godinama je prošlo (više ne odgovaram pred pločom i cijelim razredom ).
Moj stariji je negdje oko 4. rođendana imao fazu od mjesec dana mucanja i to je prošlo. Ljetos smo bili sa sveki na moru , i ponovo je počeo mucat. Kad smo se vratili prošlo je. :D

[ronin]

Podižem ovaj svoj stari topic jer me opet taru stare brige.
Josip opet muca,dosta jako.Par mjeseci nije,znalo se dogoditi da zamucne na početku rečenice,ništa strašno,no eto sad muca ponovno,gore nego ikad.

Napominjem da mu se zaista ništa,ali baš ništa nije dogodilo,ni u vrtiću ni u obitelji što je moglo potaknuti mucanje.
Bar ja ne znam za razlog.

Da li da odem s njim negdje i li da pričekam još malo?
Gdje bismo mogli za početak,što predlažete?

[nevena]

Ronin, ako ces negdje otici, ja bih ti preporucila
Dr Suzana Jelcic Jaksic.

Ima privatno svoju ordinaciju a mislim da i u Klaicevoj radi sa pacijentima. Ona je i osnovala udrugu osoba koje mucaju Hinko Freund

http://www.udruga-hinkofreund.hr/

[ronin]

hvala ti nevena
mislim da ću u vrlo skoro vrijeme nešto morati poduzeti

[Mejra's mommy]

Ja uopce neznam dali ovo spada u mucanje. Mejra je pocela u zadnje vrijeme 'zapinjati'. Ne kaze npr. ja ja ja ja hocu u park NEGO aaaaa hmmm hmmmm hmmm aaaaa hmmm hmmmm aaaa hmmmm aaaaaaaaa hmmmm ja hocu u park. Sva se preznojim dok ona odapne. Znaci ne ponavlja rijeci kao kod mucanja. Obicno joj kazem da se smiri i polako prica i sve nestane...MM veli da to nije mucanje nego ovo radi kada je previse uzbudjena...

Sta vi mislite?

[ronin]

slično je i kod nas samo se ponavlja prvi slog,a onda izgovori cijelu dugu rečenicu bez problema :/

[ivana7997]

dr suzana jelcic je i nama puno pomogla. moj je mladji imao fazu mucanja, relativno kratku ali zestoku, oko treceg rodjendana. sklona sam panici i inace, i bas sam se jako jako jako zabrinula

moja je prijateljica imala slicno iskustvo i uputila me na spomenutu dr, nazvala sam je, popricala, rekla mi je da dodjemo na pregled s uputnicom i dala mi termin za cca dva dana otkad smo se cule.

pregled je bio iznimno ugodan i nestresan, dala nam je upute i preporuke, rekla da je malac jos mali za terapiju, dala tablicu u kojoj cemo pratiti i zapisivati i ocjenjivati mucanje svaki dan, i rekla da se cujemo za dva tjedna pa cemo vidjeti.

mi smo poslusali njezine upute i pronasli neke svoje metode, za dva tjedna je bilo znatno bolje, danas vise nema ni traga mucanju.

i, ronin, ja ne bih cekala, odi sto prije, bit ce ti lakse, zena je stvarno super super

[nevena]

Ivana drago mi je da jos netko ima pozitivno iskustvo sa Dr Suzanom Jelcic Jaksic.

Ja nemam iskustvo sa djecom (moja cura za sada nema problema s mucanjem a nadam se da ce tako i ostati) ali imam iskustvo odrasle osobe tj sebe.

Korisne su i grupe samopomoci ali to je ipak za malo starije

[ronin]

i, ronin, ja ne bih cekala, odi sto prije, bit ce ti lakse, zena je stvarno super super

ma ja taman odlučim krenuti u akciju i on prestane
evo ga,prestao je

no,zabrinjava me što se to ponavlja...tako da ćemo na razgovor sigurno otići

ivana ,vi ste išli k njoj u Klaićevu?

[ivana7997]

da, u klaicevu. nazvala sam bas nju osobno. rekla je da bi svakako trebala pogledati i da dodjem s uputnicom. mislim da je to bilo u ponedjeljak, a termin smo dobili u cetvrtak popodne. e da, radi i popodne, sto je super

i prestao je i moj iste sekunde kad sam dogovorila pregled 8)
ali je opet nastavio, iako ne bih odustala ni da nije

[ronin]

hvala ti na informaciji

[Mejra's mommy]

hvala ti na informaciji

Pa Ronin sta je ovo sto nasa djeca rade ipak mucanje???? :/

[ronin]

hvala ti na informaciji

Pa Ronin sta je ovo sto nasa djeca rade ipak mucanje???? :/

A ne znam, luda sam od toga.
Kad krene tako s otezanjem prvog sloga stvarno se brinem....voljela bih da ga čuje stručna osoba i procjeni o čemu se radi...dok ne krene u školu jer djeca u školi znaju biti užasno okrutna što se mucanja tiče.

[Mejra's mommy]

hvala ti na informaciji

Pa Ronin sta je ovo sto nasa djeca rade ipak mucanje???? :/

A ne znam, luda sam od toga.
Kad krene tako s otezanjem prvog sloga stvarno se brinem....voljela bih da ga čuje stručna osoba i procjeni o čemu se radi...dok ne krene u školu jer djeca u školi znaju biti užasno okrutna što se mucanja tiče.

Ja sam ovih dana uporno slusala M. Iskljucivo zapinje kada je jako uzbudjena. Npr. naumpane joj njen sljedeci rodjendan. Pa bez daha opisuje, nabraja, zapinje...torta, baloni, aaaaaaaaaaaa hmmmm prijatelji...znaci nikako redovno.

Jeli tvoj maleni non stop 'zamuckiva' tj. svaki dan ili sporadicno?

[ivana7997]

Ja sam ovih dana uporno slusala M. Iskljucivo zapinje kada je jako uzbudjena. Npr. naumpane joj njen sljedeci rodjendan. Pa bez daha opisuje, nabraja, zapinje...torta, baloni, aaaaaaaaaaaa hmmmm prijatelji...znaci nikako redovno.

oprosti, cini mi se da imas poteskoca s poimanjem problema. donekle razumljivo. ali bit ce bolje sto prije spoznas da to jest problem i da bi trebala nesto poduzeti.
nema veze je li redovito ili nije. vjerojatno nije nesto strasno ozbiljno, a nerjesivo sigurno nije. podji nekome na konzultacije i bit ce ti neusporedivo lakse. znam sto govorim, prosla sam istu fazu negiranja.

a problemi ne nestaju ako zmiris.

meni je cak i moja mama rekla da pretjerujem, ma nije mu nista, nije ni redovito ni tako strasno. no nakon razgovora sa strucnjakom, daleko sam bolje spavala.

[ronin]

Ja sam ovih dana uporno slusala M. Iskljucivo zapinje kada je jako uzbudjena. Npr. naumpane joj njen sljedeci rodjendan. Pa bez daha opisuje, nabraja, zapinje...torta, baloni, aaaaaaaaaaaa hmmmm prijatelji...znaci nikako redovno.

Jeli tvoj maleni non stop 'zamuckiva' tj. svaki dan ili sporadicno?

Ne non stop....ima faze kad govori skroz čisto.Ima divan vokabular,slaže lijepe duge rečenice,sve u najboljem redu.
I onda dođe faza mucanja...i počne se mučiti s izgovorom prvog sloga koji ponavlja u nedogled.

Kao što reče ivana,bolje je puhati na hladno,porazgovarati sa stručnjakom,nego se kasnije lupati po glavi kako nisam reagirala na vrijeme.

[ivana7997]

jos sam se necega sjetila.

nakon prestanka te faze mucanja, jakov je propricao sasvim kao odrastao. visestruko slozene recenice, pravilan izgovor, bas vidljiv i jako napredak u govoru. vjerojatno je ovo bio neki 'kratki spoj' u kojem je trebao presloziti to sve skupa.

to je bilo i u fazi nakon prestanka maratonskog dojenja, dakle doba velikih promjena. prestanak je bio polagan i nije utjecao na to, iako sam tada mislila da jest, nego je on jednostavno odrastao, mijenjao se, bio spreman za nesto novo.... tako sam si ja nekako to protumacila.

[božana]

draga ronin, i mi smo to prošli, iako kažu da je to uglavnom poremećaj fluentnosti govora, a ne mucanje, ja sam potražila savjet logopeda koji mi je dao par odličnih savjeta, nije prošlo odjednom i vraćalo se u fazama, ali sad je to sve iza nas. i primjećujem da je i kod tebe u pitanju jako emotivno dijete kao i kod nas, to je jedan od vrlo čestih uzroka. da ti bude lakše i smiriš sve moguće strahove preporučujem ti da posjetite logopeda, bit će sve u redu sigurna sam.

[ronin]

draga ronin, i mi smo to prošli, iako kažu da je to uglavnom poremećaj fluentnosti govora, a ne mucanje, ja sam potražila savjet logopeda koji mi je dao par odličnih savjeta, nije prošlo odjednom i vraćalo se u fazama, ali sad je to sve iza nas. i primjećujem da je i kod tebe u pitanju jako emotivno dijete kao i kod nas, to je jedan od vrlo čestih uzroka. da ti bude lakše i smiriš sve moguće strahove preporučujem ti da posjetite logopeda, bit će sve u redu sigurna sam.

potpuno si u pravu,
on je mala umjetnička dušica,senzibilan i i izrazito emotivan.

za razliku od mlađeg sina kojeg boli briga za sve.
ne mogu vjerovati kako različitu djecu imam. :/

ako su vama pomogli savjeti,nadam se da će i nama.

[Mejra's mommy]

Ja sam ovih dana uporno slusala M. Iskljucivo zapinje kada je jako uzbudjena. Npr. naumpane joj njen sljedeci rodjendan. Pa bez daha opisuje, nabraja, zapinje...torta, baloni, aaaaaaaaaaaa hmmmm prijatelji...znaci nikako redovno.

Jeli tvoj maleni non stop 'zamuckiva' tj. svaki dan ili sporadicno?

Ne non stop....ima faze kad govori skroz čisto.Ima divan vokabular,slaže lijepe duge rečenice,sve u najboljem redu.
I onda dođe faza mucanja...i počne se mučiti s izgovorom prvog sloga koji ponavlja u nedogled.

Kao što reče ivana,bolje je puhati na hladno,porazgovarati sa stručnjakom,nego se kasnije lupati po glavi kako nisam reagirala na vrijeme.

Ne, ne zmirim pred problemom, nikako. Sve je skoro pocelo. Prikupljam informacije. Idemo 3.1 kod pedijatra na pregled pa cu spomenuti.

[Mejra's mommy]

As children learn to talk, they may repeat certain sounds, stumble on or mispronounce words, hesitate between words, substitute sounds for each other, and be unable to say some sounds. Children with a normal dysfluency usually have brief repetitions of some sounds and syllables or short words.

[b][b]The stuttering usually comes and goes and is most noticeable when your child is excited, stressed or overly tired,

ova recenica me je ubijedila...

[Mejra's mommy]

oj, ubrinula sam se....pa ja kontra...kazem joj da se smiri pa da onda prica. Znaci ne ovako treba manje vise ignorirati....

I moram dodati da sam ja jaaaako mucala do negdje 5 godine...

[ronin]

Ja najčešće ne reagiram nikako,samo ga ohrabrujem i strpljivo poslušam...jedino u iznimnim slučajevima kad se baš muči i sav zamuca ohrabrim ga da zastane,duboko udahne i reče ono što je mislio.To na njega ne djeluje negativno,nego baš suprotno,tada ispali rečenicu bez problema.Ne znam jel radim dobro...

[Mejra's mommy]

Ma da i ja tako. Ne kazem joj da ne govori dobro, nego samo da se smiri i kod nas uvijek upali.