Čovjek se ući dok je živ,tako da se i tridesetogodišnjaci mogu naučiti bit onakvi kakva je potreba u obitelji.Kako mi žene uvjek se moramo i možemo prilagoditi i od nemogućeg napravimo moguće.A oni jadni kao nemogu jer su tako odgajani.Ma i moj je bio mamin sin kojem je mama služila i jadna žena robovala svima u kući.Ali od početka sam ja to tesala,jer rodi se prvo,drugo,treće...eee pa nije ni žena od čelika.Trebalo mi je puno UPORNOSTI,STRPLJENJA,VOLJE DA PROMJENIM SITUACIJU i tako deset godina ja nisam odustajala a sada je pažljiv,zainteresiran,ma baš onakav kakav treba biti.Sretna sam što nisam odustala kad je bilo naj teže Baš lijepo što vaši dečki pomažu,ja imam jednog sina i jako je pažljiv prema meni učit ću ga da pomaže svojoj ženi.Upornost,puno razgovora,dobra volja ,stpljivost tad se može puno toga promjeniti.Puno pozdrava od jedne koja ostvari sve što zamisli 8)