Dojenje je kao droga ... kad se jednom " osladi " onda se nebi više odustajalo ( nije da sam probala drogu al znam da je tako ) , ja se sve nadam da će se desit čudo i da će mali ipak poželjet ponovo na sisu i da će skužit da je to bolje nego u po noći čekat po 10 Minuta dok mama ugrije flašicu iz firžidera sa izdojenim mlijekom , pa kad pregrijem - trči onda pod mlaz vode hladit a on jadan čeka ... u zadnja dva dana dadoh preko 70 eura samo za (kršitelj koda)ove flašice i razne te cake što idu uz njih, pa grijač , pa sterilizator, pa ovo pa ono ...a sisa džaba ! Probam mu uvijek prvo ponudit sisu - on sad kao da nešto "njuši" ... sav se umiri i samo gleda u nju a neće da uzme ... jednom-dvaput je i primio jutros ali samo je kratko posisao ( nije čak ni mlijeko još bilo krenulo ) i već odustao . Samo se bojim da već treći dan flašica ... da kako dan za danom ide da su sve manje šanse ... ali nadam se opet i probavam... malo prije sam izdojila 140 ml za 15 minuta :shock: inače mi izdajanje nikad nije bogzna išlo ( 40-50 ml ) sad nikad ispod 120 ml . Ali ... sve je to bezveze ... ne manjka mu nikad za obrok - ali treba to dojit a ne flaša !!!
Hvala vam svima na podrškama - znam da me vi razumijete i da se ovdje mogu požalit - jer ovdje u mojoj okolici svi kome god kažem koji problem imam- svak većinom daje isti komentar " pa šta onda , daj mu onda flašu nek dijete jede što oće , šta to ima veze " ... mislim , šta da vam kažem , razumijevanje jednako nuli !

A da, htjedoh reći - to da sam mu stavljala sisu iz koje ide mlaz mlijeka, to je se desilo možda dva puta , jer je i mene iznenadilo da tako štrca mlijeko pa u onoj trenutnoj nespretnošću nisam znala kud s tim pa njemu u usta - naravno da sam poslije imala kod sebe čistu gazu ili maramice u slučaju da on kad pusti da imam što stavit.
Nisam nikad bila ni uzrujana dok dojim , ni nestrpljiva , on je bio super sisavac, brz i efikasan , za 5-10 minuta se najede , mislim nisam imala ni razlog uzbuđivat se, a naravno da me je poslije taj cirkus koji je on počeo činit psihički sve više opterećivao - dijete vrišti a ne znam zašto i sve se vrtilo u krug .
Moja velika curica koja ima sad 6 godina se već osjeća " zapuštena " od mame koja se po cijeli dan mazi s bebom - ona to još ne kuži - pa mi onda bude i nje žao ...
Nekad se promislim - one mame koje su od početka rekle dojenju- NE - neće nikad ni saznat kako je tužno kad se doji pa iznenada ne ide više .
Na početku sam pretrpila sve i bolove i krvave bradavice sa krastama , plašila se da ih on ne proguta - suze mi išle od ranjavih bradavica - ali sam znala proći će samo izdržat treba - i još poslije carskog - nakon sat i pol poslije operacije sam ga stavila na prsa da doji,a još nisam znala za sebe kako treba, bolnice ovdje sve imaju Rooming-In donesu ti dijete pa gledaj kako ćeš ga vadit noću iz kolica sa ranom od carskog - i sisao je bez problema - JER SAM HTJELA ! Šeširiće koje sam kupila zbog krvavih bradavica - ipak nisam nikad upotrijebila - rekla sam izdržat ću " bez " pa makar sebi jezik odgrizla ... i stvarno .. napokon sve krenulo super kako treba i mali napredovao kao u priči i onda odjednom ... Zar je sav moj trud bio uzalud ? Čitala sam ovdje sličnih slučajeva u zadnje dane ... kako i druge bebe štrajkuju i rekla sebi - eto vidiš nije samo kod mene - proći će to i drugi muče muku nekad - ali zasad ne vidim još nikakav uspjeh . Zašto li je krenulo po zlu ??? :/ Oprostite ako vas "davim" sad svim tim ... ali ... nekog sad s tim moram "davit"