Draga mama, samo da ti se javim jer te razumijem.
I ja sam morala malenom početi davati flašicu, ali zbog mojih lijekova, pa znam kakva je to gnjavaža u fizičkom a posebno u psihičkom smislu.
Svaka mama svojoj bebi želi najbolje.Ti si dala sve od sebe, i više, posebno zbog negativnog iskustva s prvom bebom. Znam da ti nije bilo lako kad su te doktori tad proučavali kao nekog tko se ne zna dobro brinuti za svoje dijete. To valjda boli najviše na svijetu i samo ti znaš što si sve pretrpjela. Iz tvojih postova se vidi koliko si bila uporna i trudila se. Ti si svom djetetu priuštila najbolje dokle je išlo, mogla si odmah odustati. Ali nisi. Mamina cica je najbolja, ali kad više nejde, nema smisla ubijati se. Tako štetiš bebi, starijem djetetu i sebi.
Ti bebu nećeš manje voljeti jer ne papa cicu, beba tebe neće manje voljeti jer nije bila dugo na cici, maziti se možete i bez cice u ustima.
A beba će rasti, s cicom ili s flašicom.
kao mama i meni daješ snagu i upornost da ja pokušam održati laktaciju i nastaviti dojiti nakon lijekova. Ako neće ići, znat ću da sam kao i ti sve dala od sebe. Osim cice, imamo i puno ljubavi za svoju dječicu, pa ćemo cicu nadoknaditi s pruženom ljubavi, jel tako?
Pusa mami, nemaš se razloga osjećati krivom i bilo kome ispričavati za svoje postupke. Ti si u sličnoj situaciji drugi put, ti si to prolazila svaki dan i najvažnije, ti si mama svojoj djeci.Mama na koju mogu biti ponosni.
Pusa od mame koja isto ima cicu punu mlijeka, a nema je kome dati.