Dosta roditelja koje znam, ali i one koje sam čula na dječijem igralištu uspješno primjenjuju ovu metodu kod djece koja ne žele spavati niti zaspati sama. Zanima me vaš slučaj...
 |
|||
|
|
|||
Anketa-Svako dijete može naučiti spavati?
Dosta roditelja koje znam, ali i one koje sam čula na dječijem igralištu uspješno primjenjuju ovu metodu kod djece koja ne žele spavati niti zaspati sama. Zanima me vaš slučaj...
Apsolutno NE!
Mi smo "naucili" spavati uz pomoc knjige "The no cry to sleep solution" od Elizabeth Pantley :D
Mi ne znamo za tu knjigu.
Ak ti se da opiši ukratko tu metodu.
Naša metoda se sastoji u promatranju djeteta i njenjih reakcija na ono što se događalo tijekom dana. Tada razmišljamo i pokušavamo preduhitriti problem slijedeći put. Također mislimo da tako možemo problem uočiti dok je u začetku, pa ga tako izbjeći. Doduše, vjerojatno imamo sreću, jer od početka nismo imali nekih posebnih problema. No, vjerujem da je to osim sreće i naša zasluga. Pazimo da ne razvijemo samo jedan način uspavljivanja tipa prilikom dojenja ili plešuči ili sl. Za sad nam ide ok. Navečer uglavnom zaspi ili bez uspavljivanja ili s oko 15-ak min uspavljivanja (nekoliko puta je bilo preko pola sata). Po noći je dovoljno da je MŽ primi za ruku ili podraga i kaže ššššš (spava s nama). Pri tom MŽ reagira odmah čim Neva počne pokazivati nezadovoljstvo, jer kad bi već počela plakati i skroz se razbudila, mislim da bi bilo puno teže. A tijekom dana ja to uglavnom niti ne smatram uspavljivanjem, nego igrom s djetetom, iako je rezultat sličan: kad se umori (ali ne od plakanja) - zaspi.
Bruno jos nije naucio sam zaspati. Ukoliko ga navecer ne uspava cika, mazimo ga, dajemo dudu ili jednostavno lezimo skupa dok ne zaspe. To nekad zna potrajati i sat vremena, ali ga NIKADA ne pustamo da place. Za popodnevni san je situacija slicna, ali bez cike jer radim. Baka kaze da zaspe najvise za pola sata.
nisam citala knjigu.
al lucija je tek sada pocela po danu spavati bez 'uspavljivanja'.
uspavljivanje sam metnula pod navodnike jer u biti nis ne radimo.
ona si uzme knjigu i cita, u kindacu, ja ili mm lezimo u svom krevetu i citamo svoje.
to je tak u zadnje vrijeme- prije toga- bolje da ni ne pricam kak smo se sve uspavljivali....
nisam ni ja citala....
ako zele da lezim s njima lezim, ako ne ne.....prilagodjavamo se jedni drugima... Samo taj "ne ne" je jako rijetko, al meni nije tesko.. to mi je prilika da i ja malo odmorim i umiru procakulam s klincima... kakve nevjerovatne stvari saznam od njih u krevetu to je milina jedna
nekad mi bas i ne odgovara lezat po jednu vuru s njima dok ne zaspu jer imam drugog posla, al si mislim "pa hebate.. NIKAD vise ne buju bili TAAAAAAAAAK mali... poslje, kad odrastu, ce mi bit zao... fak zmazano sudje i ves..." :D
e da
kad su bili male bebe nikad nismoimali problema sa spavanjem
il bi zaspali na cici, ili ya 5-10 min nosenja na rukama...
ma, andjeli ... 8)
Domagoj,
da sad ne brljam tu ima svašta o toj metodi...
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=303
Nisam čitala, ali nisam imala niti potrebu.
Imali smo sreće po tom pitanju, Sven je od navršenog 2. mjeseca počeo spavati cijelu noć.
Ali moja teorija je uvijek bila da treba osluškivati djetetov ritam i po njemu se prilagođavati (i za noćno i za dnevno spavanje). Možda je to lako reći, pogotovo meni koja nisam imala problema oko toga, ali činjenica je da je Sven sam sebi određivao ritam i najčešće se to svodilo i još se svodi da uvijek ide spavati u isto vrijeme (oscilira unutar cca30-45 minuta). Kažem, možda mi nismo nikakvo mjerilo, ali eto, tako je to kod nas.
glasala za prvu opciju.
bruna se uspavljuje na cici. lukas sluša moju priču o teletabisima i frče brunino uho. karlu tata priča gospodara prstenova. sve odjednom u jednom krevetu :D nakon sat vremena svi troje+tata spavaju :D
Je li to "cry it out" metoda? Brrr... ne mogu zamisliti da na taj nacin ucim klince spavanju.
Da da, to je "cry it out"
Potpisujem Mukicu.
Jednom sam je probala ostaviti u kinderbetu 5 minuta da plače s tim da sam svakih pola minute dolazila i mazila po obraščićima kada je imala cca 5 mjeseci i shvatila da to nije metoda za mene (htjela sam iskočiti iz svoje kože koliko mi je u glavi bio košmar od plača) i za moje djete, tako da i dan danas liježem s njom u krevet i čituckam slikovnice i nježno tepam ili pričam pričice dok se ne uspava.
Nema sanse, meni je ta metoda neprirodna i nehumana.
Ja sam i dalje s njom u sobi nakon sto procitamo pricu, malo se mazimo, malo razgovaramo i nakon 15-20 min. spava.Ponekad izrazi zelju da je tata uspava, nekad ide sama, ali uvijek se dogovaramo i slusamo njene zelje/potrebe.
Nema šanse da učim dijete spavati po metodi iz knjige :D
Znaci mi smo probali i mislila sam da cu umrijeti od tuge, a i on od bola. Jadnicak je mislio da mu se cijeli svijet rusi i ja sam odustala kod prvog pokusaja. Mi se uspavljujemo na ciki i dokle god bude islo tako ja cu biti presretna, a i on zajedno sa mnom.
Knjigu nisam citala, ali se mogu pohvaliti.
Vec odavno Editu samo spustim u krevet, ona se malo vrti (citaj, okrece kao sestar) i zaspi. Bez placa. Mislim da je bitno samo pogoditi pravi trenutak za spavanje. Od rodjenja Edita uvijek ide u isto vrijeme u krevet. Znaci oko 20-20.30. Cim se priblizava 20 sati, ona pocinje trljati oci, unervozi se....prvo se malo mazimo, onda je presvucem, nahranim i spustim je u krevetac. Tu puno pomaze i platnena pelena koju uvijek stavlja na lice. Nekako lakse zaspi sa njom.
18.3.2004-Edita :D
po meni to nije metoda za spavanje. to je za mene metoda mucenja, a za luciju metoda dobivanja trauma. nunam je na rukama u polumraku, nekad pet minuta, nekad dva sata. i nema sanse da je uspava nitko drugi (pa ni tata), a ja zlocesto uzivam u tome sto samo mene hoce :wink:
Knjiga mi je nepoznata ali mi djeluje k'o neko prisiljavanje, dresiranje djece i sl. Ne dolazi u obzir.
Ja zaista imam problematicnu djecu, kad' je spavanje u pitanju (a i jos neke druge stvari koje se totalno off topic). Imamo bezbroj snimaka sata u spavacoj sobi koji pokazuje 2 sata po ponoci, dijete se veselo igra u polumraku, a mi moramo ustati u 6. Nikad' nam nije palo na pamet da ga prisiljavamo na spavanje.
Sto smo znali raditi kad je Benjamin bio manji, stavimo ga u stolicu, uz laganu muziku i polumrak i in zaspi sjedeci, onda ge prenesemo u krevet i svi lagano spavamo bez frustracije. Trenutno je Omar manje problematican jer hoce sikit' kad' god mu se ponudi :D, tako da se mi spakujemo u krevet i sikimo par sati dok zobro ne zaspi, a i ja se odmorim. Za to vrijeme Benjamin s' tatom u dnevnoj sobi, sam legne i zaspi. Onda ga prenesemo u krever.
uh ovo kao da sam ja napisala!-ja sam sa spavanjem imala srece samo sa jednim djetetom i to sa Karlom, a Kristina i Luka su katastrofa. Tjesi me samo to da moja Kristina koja je bila izuzetno zahtjevno dijete, nije spavala, nije jela-izludjivala nas je-danas je prekrasna i poslusna i divna djevojcica, pa se nadam da ce tako biti i sa LukomJa zaista imam problematicnu djecu, kad' je spavanje u pitanju (a i jos neke druge stvari koje se totalno off topic).
Iako me nekad tijekom noci, nakon sto me Luka probudio po 10-ti ili 15-puta, uhvati napadaj pitanja-zasto su bas moja djeca takva, ne pada mi napamet da Lukicu pustim plakati.
Ja sam istinski sretna sto su moja djeca tako zahtjevna i nikako ne bi' bila zadovoljna poslusnom djecom koja iskljucivo rade ono sto im se kaze. Mislim da se ovako brze, uravnotezenije i sretnije razvijaju u osobu kakvi ih za nekih 20-tak godnina zelim vidjeti .... to i dalje ne znaci da mi je drago to lomatanje pred spavanje, objasnjavanje, pricanje .... vjerovatno bi bilo lakse reci: "Tako je zato sto JA to kazem!!!" Madjutim to lakse je u mojoj optici samo kratkorocno!!
ja ti Lejla iz iskustva mogu reci da takve zahtjevne bebe stvarno poslije nadoknade to i postanu krasna djeca, pretpostavljam zato sto se njima vise bavimo
Potpisujemivakika prvotno napisa
Moj Noah napokon spava evo poslije 20 mjeseci. Jos ga uspavljujem nekad 5 min nekad 50 minali nikad ga nisam ostavljala plakati i isplatilo se. Spava sad po cijelu noc a po danu je super raspolozen, sretan, igra se i vrlo rijetkonesto zakenjka. Bas je ono istinski sretno i zadovoljno dijete i on i Annabel odskacu od dosta djece za koju znam da se ostave da sami sebe uspavaju placem.
Sve to dodje na svoje pa i to sa spavanjem i uspavljivanjem i mislim da ta nasa mala zrtva se dosta isplati u kasnijem zivotu.
cula sam od drugih da su uspili tom metodom ali za mene osobno je to vise nego kvazi-metoda i sama pomisao da mi je djete zaspalo u suzama bi mi ulilo toliki osjecaj griznje savjesti da bi na kraju sve ispalo u stilu: beba spava- mater budna.
a ovako se svi troje uvucemo u krevet i mazimo, ugasimo svitlo i zaspemo sritni i zadovoljni.
Ma suze nisu uopste predmet price!!!! Kod mene je granica da kad' cujem mama odmah moram zadovoljiti njihove potrebe!!! Mozda sam kriticni slucaj ali ... ako to ne ucinim onda se ja ne osjecam dobro jer nisa (iz vlastite opakosti) zadovoljila potrebe svoje djece, a oni se ne osjecaju dobro jer njihove potrebe nisu zadovoljene. To naravno ne znaci da mogu da se izzivljavaju kako hoce, jer prave potrebe djece treba znati ekstrahirati iz nihovih zelja koje cesto kazu nesto sasvim dijametralno!!
vidjet cete pogotovo i poslije koliko im to uspavljivanje znaci.Sve to dodje na svoje pa i to sa spavanjem i uspavljivanjem i mislim da ta nasa mala zrtva se dosta isplati u kasnijem zivotu
moji veci su sada relativno veliki, 6 i 8, ali i dalje imamo poseban ritual uspavljivanja. To je citanje price i ceskanje. Moj "posao" uspavljivanja pocine Lukinim kupanjem oko 20 sati i zavrsava Karlovim i Kikinim uspavljivanjem oko 21,30-mozete misliti da sam tada vec tako umorna, da bih ponekad najradije preskocila tu pricu, ali njima to toliko znaci-nemate pojma. Neko vece sam otisla sa curama iz kvarta na kavu u kvartovski birc, prvi puta od kad se Luka rodio i Kristina mi je rekla da mogu opet otici, ali samo ako njih prvo uspavam, jer ih tata ne zna tako dobro uspavati kao ja
Ma moj Fran vam uopće neće zaspati bez da cica.Jedino ako je stvarno koma, al onda meni dođe nekako krivo kad mi okrene leđa i zaćori.O ostavljanju da plače nema niti riječi.Pa on sam siđe s kreveta i dođe do nas.Krevetić nam služi za odlaganje stvari pa u principu nemam gdje ni da ga ostavim ni da hoću.A naravno da mi to ne pada na pamet.Nikad mi nisu bili jasni ti principi i metode uspavljivanja.Pa zar nije najslađe kad se svi zajedno zavuku u krevet i slatko zaspu!!!
sve smo napisali o spavanju i nespavanju milijun puta, ali ja priznajem da iako sam ponekad zgužvana i umorna od zajedničkog spavanja u 160 cm, ipak se ne bi mijenjala s nekim drugim..Ma kad mi se ono zavuče ispod mene i usred noći pita-mama di ci ti?!, pretvorim se u pahuljicu i topim, topim...A sve ovo uzgred rečeno zbog sveki koja je na svoju inicijativu (valjda misli da sam neuspješna) pitala na poslu 2 psihologice kako ćemo riješiti problem?! E pa znate što su joj rekle?! Da i njihova djeca spavaju s njima i da ne vide u čemu je problem!
jako dobro :D
joj otkidam na ove smajliće
Glasala sam za prvu opciju - ne, nismo niti namjeravamo. 8)
Ako smo kod kuce, uspavljujemo se na cici, a ako smo u setnji, zacori u kolicima i, iako to ponekad traje malo duze, ne pada mi na pamet da ju pustim da place.
Uopce si ne mogu zamisliti bebu koja lezi sama, u mraku i place, a roditelji su joj nadohvat ruke, ali ju ne zele utjesiti.Prestrasno.
Nisam glasala, jer nisam niti citala knjigu, niti sam primjenjivala ikakve metode.
Moja curica se do 9 mjeseca budila svakih 2 -2,5 h ponoci. Nekad je traĺila ciku, nekad je samo htjela da ju primim i utje?im. Bilo je to vrlo iscrpljujuśe iskustvo, u kojem sma pro?la sve faze: od totalnog oŤaja, nefunkcioniranja, do rezigniranosti - to je tako i nikakao drugaŤije, neka djeca su takva. Nisam tip koji bi mogao pustiti djete da plaŤe, bilo bi to preveliko muŤenje za mene. Nakon 9 mjeseci moja mala nespavalica je poŤela spavati u komadu sama od sebe-na moju sveopśu radost - stvarno sam bila na kraju snaga. Moram napomenuti da je ona inaŤe dijete koja neke stvari radi na klik (ja to tako zovem) sad ne?to neśe prihvatiti i onda nakon nekog vremena nema vi?e problema. Neko vrijeme je bilo jo? problema s uspavljivanjem ali i to smo postepeno rje?ili - sunce mamino
:D
Sto je pjesnik htio reśi?
Svaka je osoba razliŤita. Znam da je vrlo te?ko majkama Ťija se djeca Ťesto bude ponośi. Da je to kod moje cure potrajalo - nisam sigurna za Ťim bih sve posegnula. Svaka majka najbolje zna ?to je dobro za njeno dijete i ?to moĺe uŤiniti a ?to ne i ne treba nikoga osu?ivati za njegove postupke i primjenjivanja razliŤitih metoda.
Sve mame i tate Ťija djeca "tulumare" po nośi - sretno i drĺ' te se
Nismo čitali knjigu, imamo svoju 'metodu'. Nismo imali problema - kad smo dolučili da ide u svoju sobu sa 7 i pol mjeseci, pratili smo ponašanje da vidimo kad je očito umoran, odnijeli ga u krevetić, izljubili, pustili glazbu i izašli...
Ako bi par puta zakmečao tiho znači da se smješta i da jedva drži oči otvorene...Ako bi zaplakao išli bi po njega i pustili da se još malo igra. U prosjeku ide spavat između 21 i 22,30h...nama to isto odgovara jer onda spava cijelu noć i dosta kasno ujutro, skoro do 10h pa se i ja stignem naspavat.
Ali da plače neutješno ne bi ga tjerali.
Nisam ju pročitala ali su mi pričali o nekim detaljima knjige. Mislim da ču si ju posuditi pa da ju napokon pročitam.
Jel se može posuditi u knjižnici knjiga?
Nismo imali pretjeranih problema oko spavanja.
Čitala sam je jer me u trenucima očaja zaintrigirao njen naslov - glasala sam za "jesam, ali sam odustala" - iako je to puno presažeto za ono što se zapravo s nama dogodilo.
Najkraće rečeno: iskreno, nisu mi se svidjele metode koje knjiga tako zorno s masom primjera propagira, ali u očajima nespavanja i po 13-tak noćnih buđenja, pokušala sam primijeniti nešto ublaženu verziju u smislu - pustiti ga da ZAplače jer sam uvijek prije skakala na svaki km, u namjeri da vidim hoće li možda shvatiti da mama ne može biti na raspolaganju svaku noć, cijelu noć.
Naravno, ubrzo sam shvatila da to neće imati nikakvu pozitivnu posljedicu i odustala.
I nakon dvije i pol godine moje dijete nije nikada prespavalo noć u komadu, ali je puno lakše nego prije jer 2-3 puta na noć nije ništa u odnosu na ono nekad.
Nisam čitala knjigu samo sažetke. Neki moji poznanici su isprobali i kažu da funkcionira nakon 3 dana, bez noćnih buđenja, i nakon ta tri dana dijete veselo zaspe u svom krevetiću (jer je odustalo od svojih očekivanja?).
Ja sam malog stavljala u krevetić, izašla i vraćala se čim bi kmeknuo. Ali na kratko. Rezultat je bio super, samo je trajalo duže, a ne 3 dana, ali su se nastavila noćna buđenja i podoji. Nisam imala dojam da mu radim traume, on bi u krevetiću znao brbljati i nakon toga sam zaspao. To je dosta dugo funkcioniralo. Sad pak zaspe kraj mene
Čitala sam knjigu Najsretnije dijete u kvartu, autor ima zanimljivo tumačenje: kvalitetan san cijele obitelji je važan (slažem se, jer sam ja bila bolesna od noćnog buđenja). nije loše da dijete samo zna sebi zadovoljiti osnovne potrebe kao što je spavanje.
a najzanimljivije mi je tumačenje da ako reagiramo dizanjem, maženjem i nošenjem zapravo potičemo ponašanje koje bi u stvari htjeli izbjeći. djetetu možda šaljemo pogrešan signal da je njegovo buđenje i dozivanje poželjno?
nisam čitala knjigu, ali sam probala pa sam glasala za opciju: jesam-pa odustali.
ma nema šanse da mi nju naučimo da zaspe sama. osim kad bi sledili srce pa je pustili satima da plače pa da onda klone od umora i iscrpljenosti plakanjem.
a to ne dolazi u obzir ni pod razno.
probali smo je pustit nekih desetak minuta da plače, pa vidili kako od toga nema nikakve koristi osim što će se dodatno iznervirat, ući u noć plakanjem, razbudit, a i nas zgazit.
onda je bolje stavit je u naš krevet, gledat tv i čekat da ona zaspe pa je pribacit u njen krevet. ako po noći zaplače, u tišini se dignem, uzmem je i stavim između nas. ona nastavi spavat bez problema.
nisam , niti ću
po svemu šta sam saznala o toj metodi i šta piše u toj knjizi, ne sviđa mi se
previše je spartanska za moj način razmišljanja
ja zadovoljna rezultatima ankete iz...2004
jesam, primijenjivala sam odredjenu modifikaciju te knjige, vec se slabo sjecam, al znam da sam pisala o tome. ono sto je bitno, jer vidim da svi pricaju o plakanju - on nije plakao - jednostavno nije bilo prilike - uspavali bi ga dojenjem i on se ne bi budio do ranog jutra. onda bi ga normalno prebacili k nama, ne bi grizli nokte iza vratiju i cekali da se on uspava u suzama.
takodjer je bitno i to da je on imao dosta dobar ritam dnevnog spavanja, koji nismo puno mijenjali. u pocetku smo pazili da ga uspavljujemo u tocno odredjeno vrijeme, tog se sjecam. ono sto smo mijenjali, a cega se isto tako sjecam, je to da smo mu ukinuli jedno dnevno spavanje na temelju neceg sto sam tamo procitala.
kad ovako razmisljam, vise se ne sjecam sto smo mi uopce primjenjivali iz te knjige, al nesto definitivno jesmo jer znam da sam je procitala, krenula s nekim stvarima koje sam tamo otkrila i ne pamtim je kao izvor frustracije.
ne bih se složila s tim
nekako mi više leži Vaše kompetetno dijete, od knjiga
ne budi se jer ga je sat probudio, nego jer njegov mozak još ne zna priječi između dvije faze sna bez da probudi svijest, polako , trebati će dok mozak sazrije
eto ja sam se u trudnoći budila jer sam morala iči na WC ili bila žedna
je li te ikad žeđ probudila? ja da ne znam kako da sam umorna i pospana , nema šanse da se vratim u san dok ne popijem bar guc vode
djeca se ne nauče spavati u komadu, nego se nauče vratiti u san, jer iskreno od svih tih koji kažu da prospava 8-10 sati u komadu nosam čula da su nadgledali da li je bilo buđenja između
Ne vjerujem da ima danas knjige o spavanju koja tvrdi da se noć prespava u komadu. Odavno se zna da se po noći budimo i ponovno padamo u san.
Na ovom forumu su ljudi sa najrazličitijim navikama spavanja, što je po meni ok. Međutim, manje mi je ok kad je neko na rubu živaca jer mu se dvogodišnje dijete budi 1000 puta noću, ali on misli da tako mora biti kako ne bi istraumatizirao dijete. Noćni zahtjevi za ovim ili onom su ipak navike i ne vjerujem da je udovoljavanje njima esencijalno za dobrobit djeteta.
Jesam, nakon 3 i pol godine nespavanja morala sam nešto poduzeti. I to "nešto" trajalo je 3 dana (preciznije - uspavljivanja kroz 3 dana), najduži plač je bio prvi dan, drugi vrlo kratko, treći samo kratko cendranje - čak se ne bi moglo nazvati plačem.
A moj mališan nakon toga nije imao nikakvih drugih posljedica osim da je naučio sam zaspati i prespavati noć i shodno tome bio naspavan i zadovoljan po danu.
Istina je da mi je bilo jako teško izdržati da ne ulazim u sobu određeno vrijeme dok on plače, no to je bilo najteže prvi put. Kod idućeg uspavljivanja trebala sam doći k njemu samo jednom, a treći dan je prestao plakati prije nego je došlo vrijeme za ulazak u sobu.
To zaista nije "gestapovska" metoda i ne razumijem one koji se nisu potrudili pročitati knjigu, a a-priori su protiv toga.
jer postoji druga metoda, bez suza
a i šema da mama stoji uz krevetič i smiruje bebu dok ne zaspe se također pokazala uspješnom
MC Grubi, ne hvalim posebno knjigu Najsretnije dijete u kvartu, ima zanimljivih ideja, ali definitivno i dosta toga što mi nije sjelo.
A ja se i inače budim i dižem po noći, čak i radi jela
Vertex, moram priznati da ovako s odmakom propitujem koliko je to sve bilo nužno. I da li je za dijete bolje da je mama premorena i živčana. A pogotovo za ostatak obitelji. Imam osjećaj kao da sam djelomično uživala u toj patničkoj ulozi i u tome što samo ja mogu dijete noću nahraniti. Mislim da je dobro noćno spavanje ipak poželjno, samo je upitno koja metoda je najprikladnija.
Pliz, je l ima kod nas za kupiti ta No cry to sleep knjiga? treba mi za drugi put, a i za prijateljice koje, već njušim, planiraju cry to sleep metodu
u potpunosti se slažem
ima ta knjiga dobrih ideja, sviđa mi se ona fast-food metodafunkcionira
Re: Anketa-Svako dijete može naučiti spavati?
0 bodova !
Nisam i nemam namjeru, a i uopće ne čitam nikakve knjige pa me tak baš i ne privlači da vidim kaj piše u ovoj.
Moja djeca spavaju prekrasno
Ja moram malo priznati da mi je općenito odgajanje prema knjigama malo onak :/ .
A možda je to zato kaj ja ne volim čitati knjige?
Mislim da neću čitati tu knjigu Svako dijete može naučiti spavati, ali ova druga me definitivno zanima, ne bih ponovo probdjela dvije godine ako nije nužno.
A što se tiče fast food metode, ja još nisam dovoljno dobra. Moj mali kaže "Nemoj ti cendrat!"- ali bar prekinem njegovo divljanje.
Da objasnim, s obzirom da smo skrenule s teme- fast food metoda podrazumijeva da na djetetove bijesne ispade reagiramo kao u fast foodu kad ponove za tobom narudžbu da provjere jesu li dobro zapisali. Znači nešto kao: Ti si ljut! Jako si ljut! Ne želiš ići spavati!...na taj način prekinemo divljanje, pokažemo da razumijemo djetetovu želju, pa dijete može čuti što mu uopće govorimo.
pa nije to odgajanje po knjigama. to je odgajanje od strane osobe koja je procitala nesto u knjizi i slobodno procijenila hoce li se nesto moci primijeniti na njeno dijete ili ne. pa procitali smo svi Vase kompetentno dijete, nije li tako (ili bar vecina). osobno, pristupila sam i jednoj i drugoj knjizi kao obicnom izvoru novih informacija i onda sama procijenila mogu li nesto primijeniti iz te prve, odnosno mogu li se pohvaliti odgojem kompetentnog djeteta, iz druge. ni jednoj ni drugoj nisam pristupila kao svetom pismu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom