Možda ja tako pristupam tome jer stvarno nemam volje za čitanjem i ja to sve onako po vlastitom nekom nahođenju, ako me baš nešto muči, dođem tu :D .
 |
|||
|
|
|||
Možda ja tako pristupam tome jer stvarno nemam volje za čitanjem i ja to sve onako po vlastitom nekom nahođenju, ako me baš nešto muči, dođem tu :D .
Puštati dijete da plače neutješno po 3 i više dana meni je užas. A vjerujte mi imam mlađe dijete koje ne spava od kada se rodilo. Danas ima nepune 4 godine i još uvijek se noću budi. Tri godine doslovno nismo spavali. Čak smo bili i kod neuropsihologa zbog toga. Rečeno nam je da je on dijete kojemu ne treba toliko sna i da jednostavno izdržimo. Ja sam krenula raditi nakon godine dana i svaku noć (od cca 1:30-2:00 pa do 3-4 ujutro) provodila u dnevnom boravku umjesto u krevetu. I bilo je strašno teško i naporno. I trajalo skoro do njegove 3. godine. Sada je malo lakše, ali još uvijek se borimo.
A borimo se tako da ga mazimo, grlimo, ljubimo i tješimo. A ponekad i upalimo fen
Slažem se, no po metodi o kojoj se vodi rasprava dijete ne plače neutješno po cijele dane, već samo u vrijeme kad ide spavati i to po par minuta, nakon čega ga maziš, ljubiš, tepaš, a zatim opet odlaziš iz sobe. I vraćaš se nakon par minuta, pa cijela priča ispočetka dok ne zaspi. A vjeruj mi, to ne traje dugo jer ga pripremeš na "metodu" tako da ga stavljaš uvijek u isto vrijeme spavati. Onda je već i naviknut da u to vrijeme zaspi pa epizode plača zaista ne traju dugo.mamasunce prvotno napisa
Ja nakon 3 i pol godine istih metoda koje ti koristiš nisam imala uspjeha i shvatila sam da sam ja bila ta koja je djetetu onemogućavala da se samo smiri i zaspi, a samim time i da mirno natrag utone u san nakon noćnih ciklusa buđenja (a o njima isto jako lijepo piše u knjizi).
I još nešto - mlađi sin mi se budi noću, no u njegovoj dobi to smatram normalnim i ne kanim provoditi metodu ukoliko zaista ne bude neophodno. No s 3 i pol me nitko ne može uvjeriti da je ok da se dijete nekoliko puta noću budi i po sat vremena ne zaspi (a ja cijelo vrijeme sjedim kraj njega).
mama sanja,
krivo sam se izrazila, odnosno napisala, znam da ne plače cijeli dan nego samo kada se ide spavati, ali ja to ne bi mogla a moj muž još manje. Sada više nema noćnih epizoda da ne spava, već se samo probudi, dođe k nama u krevet, mazi se i zaspe. Onda se opet probudi, provjeri gdje smo mi i opet zaspe. I tako to ide.
Mi smo se već navikli, a budući da nam je vjerojatno zadnje dijete, mazit ćemo ga dok bude htio.
E, da je s mojim M. bilo tako ne bih ni ja provodila metodu.
OT - samo ga i dalje mazite, prebrzo odrastaju...
Patrik je znao plakati, onak neutješno, nekolik puta do sad - no to je bilo tako da ga ja nosim ili držim u naručju pa dok se ne smiri. Nikad na ovu foru. Ja jednostavno nisam taj tip - pusti ga tamo negdje da plače, naučit će. JA znam kaj sam ja iz te lekcije naučila - da nitko neće doći. I nema svrhe plakati. A maženje koje je uslijedilo nakon tog plakanja za mene uopće nije imalo vrijednost jer sam već bila povrijeđena. I jako se dobro tog sjećam.
Zapravo sam samo naučila sakrivati i potiskivati osjećaje i plakati jako, jako tiho.
Malac spava s nama. I kako reče MM, nema mu dirljivijeg momenta od onog kad mu se malo stopalo nađe na glavi.. I da, idemo spavati kad nam se spava.
Mislim da je cry it out metoda totalni nonsens, znam jer govorim iz vlastitog iskustva ... probali smo to jednom s Gabrekom bas kad je bio u fazi tjeskobe od odvajanja oko 9.-og mjeseca i to je bio totalni kolaps.....
Dok recimo sam s Mihaelom, od početka primijenjivala taktiku da ga nakon svakog podoja vraćam u kindač, bez obzira koliko česti bili podoji i to je funkcioniralo savrseno! Dok, naravno, nismo dosli do faze straha od odvajanja...i onda je nekoliko mjeseci bio kaos...niti je spavao po noći, niti je smo ga mogli staviti spavati u njegov krevetić..
Ali kad je prosla ta faza, Miha ide spavati sam...potpuno budan sa svojim plišanim pesekom, bez susa i protesta....jos mi na moje laku noc on vice boooo (bok)
Mi smo valjda rijetki sretnici sto se tice spavanja... Obje curke od prvoga dana spavaju cijelu noc. Marsela se budi samo nakratko za klopu i onda opet spavanac... A tako je bilo i s Maritom. Jedino - Marita je bila ranoranilac pa je bilo subota kad smo u 7 vec bile na trznici, i to ne na najblizoj...
Nisam ni čitala knjigu, ali ne bih ga mogla slušati kako plače. A i gušt mi je leći s njim kad on to traži i pričati mu priču i maziti se...
Ja moram malo priznati da mi je općenito odgajanje prema knjigama malo onak :/ .
A možda je to zato kaj ja ne volim čitati knjige?
Kći mi je bila apsolutni nespavač do 1,5 godine. Preživjela sam to bez ikakvih metoda. Danas tak tvrdo spava da ju moramo buditi kad se nekud ranije ide. Sin spava ko klada. Svemir sve poravna - kad, tad...
Cure moram ovo podijeliti s vama,
Gore sam napisala kako se s mlađim sinom borimo oko spavanja već skoro 4 godine.
Sinoć je MM radio noćnu smjenu, pa smo bili sami. Curka je otišla na spavanje sama oko 9 navečer, a maleni je zaspao u dnevnom blizu mene već oko 7:30 pa sam ga kasnije prenijela u njegov krevet. Inače oni dvoje su skupa u sobi. I onda sam ja otišla spavati.
Jutros zvoni sat 15 do 7 i ja se izgubljena budim i tražim mog malenog u svom krevetu i shvatim da nije niti došao. :shock: Brzo se ustajem i u laganoj panici odem provjeriti da li je uopće živ. U njihovoj sobi, svatko u svom krevetu spavaju ko dva anđelka. Smireno odem se ja spremati na posao, još uvijek ne vjerujući da je spavao cijlu noć bez buđenja. U međuvremenu stigne MM i pričamo malo, ali čujemo komešanje u sobi. Uđem unutra i ugledam najljepši prizor na svijetu.
Moja curica leži u krevetu pored brata, zaglila ga i čita mu priču. Evo i sada su mi suze došle na oči.
mamasunce
joj,i meni došle suze.kolege će me čudno gledat
uglavnom,nisam,nemam namjeru,ne pada mi na pamet,i radije nebi spavala 3 godine.
Ajoj mamasunce, prekrasno, skroz sam se raznježila!
E jesmo mi neke pekmeze, cure
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom