meni fran dovršava rečenice.
jednostavno zablokiram pri kraju rečenice.
baš na ovakvim primjerima kakav navodi mljekarica.

fran, idemo van, molim te donesi........jaknu(kaže on).
fran, idemo van, ajmo obući................cipele (kaže on).
gledam u frižider i pitam ga:"Hoćeš li piti....................." jogurt (kaže on).
Staaalno, ali stalno mi se događaju ovakve blokade.

A poglupljivanje o kojem Luna priča.........baš kao što je rekla, do neslućenih razmjera to seže.
Npr. imam silnu volju upisati magisterij, pa otići i korak dalje, ali prvi put ozbiljno sumnjam u svoju sposobnost učenja.
Moram priznati da su mi one blokad s početka posta dosadne, i ponekad znaju biti neugodne (kad zaboravim ime prijateljici iz osnovnjaka, o prezimenu da i ne pričam), ali ova sumnja u vlastitu sposobnost me onako malo peče iznutra.