Sad bih da me upoznaš. Možda bi se onda javilo razumjevanje da nismo svi isti. Inače ja sam ti potpuno otvorena duhom. Odlučila sam sa sobom rasčistiti sve situacije koje su me dovele u stanja u kojima sam povrijedila druge i sebe. U kojima nisam vjerovala u svoje sposobnosti pa sam se dovela u situacije koje nisu nimalo zavidne. Ne govorim pritom samo o porodu, u kojem sam se našla glavom i bradom u strahu, pa doživjela carski, već i o nizu drugih situacija koje nisu tema ovog podforuma.Sanjica prvotno napisa
No ono što sa sebe mogu reći jest; sebična sam bila kad nisam razmotrila sve opcije koje imam (jedna od njih je promjeniti se) da bi drugi oko mene bili sretniji, a ja najradosnija što ih usrećujem svojim bićem.
Od kad sam u svom danu pronašla vremena da uz sve obaveze koje imam (a imam privatnu firmu, radim punom parom, jedno dijete po koje odlazim u vrtić i maksimalno mu se posvećujem, drugo na putu... osim toga nabrijana sam početnica u zdravom kulinarstvu pa na to trošim mnogo vremena; ne mislim da druge žene ne čine to isto, no samo spomiljem kako imam mogo pametnog posla; šivam odjeću...) nađem i vremena da radim na sebi pronalazim stvari za koje znam da me još uvijek bole, a trebalo bi ih riješiti (jer su krivnja i kriticizam jedne od najgorih psihičkih stanja ljudskog uma koje nas razboljevaju), jer sam s time pomogla sebi a i svojim najbližnjima jer ih učim opraštanju i prihvaćanju da smo ljudi. A osim toga pošto me čeka još jedan porod, a stvarno bi ga željela doživjeti prirodno jer je za mene i bebu to najbolji mogući način za započimanje nečeg novog. Za mene je porod duhovan i smatram da ga uz otvoren um i okolnosti koje nam idu u prilog može biti čarobno iskustvo. Zašto se ne bi zamarala time da li će mi dijete dočekati prazan krevetić bez mame u sobi s jarkim svjetlima (što je doživjela Mia), umjesto da ga ono biće koje ga je najbrižljivije njegovalo u utrobi i njeguje i ljubi odmah nakon dolaska na svijet? Mislim da se sve tu slažete samnom.
I drage moje, nema kod mene mjesta samosažaljenju, već SAMOSPOZNAJI jer me ona osnažuje. Tako da sad kad čitam postove koji odgovaraju na moje postavljeno pitanje vidim zbrku jer naravno svi kreću iz točke u kojoj stoje, a ta je za neke izuzetno teških okolnosti, pa im se čini da smo nezahvalne, što nije tako jer ako želim mjenjati svijet tako da promjenim sebe, ne bih nazivala sebičnošću. Osim toga odkad to radim, Mia ima mamu koja je brižnija, razumnija, koja je veselija, rijetko ljuta... a preispituje sebe zato da kad legne u krevet navečer zadovoljno pomisli da sam danas uspjela samo usrećiti druge... Naravno još sam na putu...![]()