Pozdrav svima!
Evo, konačno da i ja ispričam svoju priču s poroda koja je skoro tragično završila.
Ja sam iz Varaždina i oba djeteta sam rodila u varaždinskoj bolnici.
Samo da se ukratko osvrnem na prvi porod koji je bio dovršen carskim rezom i to zbog kefalopelvine disproporcije( tako piše u otpusnom pismu).
Obje trudnoće mi je vodio privatni ginekolog , ali smo u bolnici imali doktora s kojim smo se dogovorili da mi bude kod poroda. Zadnjih par tjedana sam išla još dodatno na kontrole kod doktora u bolnicu. I moj ginekolog i doktor u bolnici su rekli , pošto sam imala prvi carski rez da će to najvjerojatnije biti tako i s drugim porodom pogotovo jer se kod prvog poroda radilo o disproporciji. Ja sam njima vjerovala i pomirila se s time da ni drugi put neću osjetiti kako je to roditi prirodnim putem .
Većer prije nego sam trebala ići u bolnicu na pregled plodne vode, osjetila sam lagane trudove i tako sam izdržala do jutra kad smo krenuli u bolnicu. Ujutro me muž odveo u bolnicu i doktor me pregledao i rekao da sam već jako otvorena. Tada je rekao mom mužu i meni kako će to ići brzo, a pošto je bilo rečeno da će to biti carski nismo inzistirali da ide muž samnom(big mistake).
Bilo je 10.30 kad smo stigli u rađaonu. No, moj doktor se putem do rađaone predomislio i rekao kako bi on ipak probao to poroditi prirodnim putem pošto sam jako otvorena i imam već lagane trudove. U početku sam bila iznenađena , ali sam bila i sretna što ću roditi prirodnim putem. U rađaoni su me dočekale dvije jako ljubazne babice i lijepo su me smjestile na krevet . Doktor mi je probušio vodenjak i rekao da sad moramo čekati i da će sve biti u redu. Trudovi su postajali sve jači, ali ja sam to super podnosila. Babice su bile cijelo vrijeme pored mene i stvarno su mi puno pomagale da prodišem trud i ispitivale me koji mi položaj odgovara i da li se hoću prošetati...
I tako negdje izmedju 15 i 16 sati trudovi su postali česti i užasno jaki i kad me doktor pregledao rekao je da sam skroz otvorena i da bi trebalo biti skoro gotovo, no beba se nije spuštala.
Mene je počelo užasno boljeti i počela sam osječati neku čudnu bol i to sam rekla doktoru. Nisam više osjetila kad je trud počeo, kad završio, boljelo me cijelo vrijeme. Sve više sam se gubila i u tom trenutku je došao još jedan doktor koji me isto pregledao i rekao da će to ići ovako i da još pričekamo iako mu je moj doktor rekao da misli da bi trebali napraviti carski. Ja sam i njemu rekla da stvarno osjećam užasne bolove i da više jednostavno ne mogu. No on je nešto rekao u stilu kako on odlučuje kako ću se ja poroditi i otišao. Babice su stalno dolazile i govorile neka probam tiskati, ali ništa, beba se nije ni pomaknula.
Ja sam već bil skroz iscrpljena od bolova i oko 18 sati je došao moj doktor zajedno s tim drugim doktorom i ponovo su me htjeli pregledati ,ali su tada počeli nešto pričati i rekli mi da moram hitno na carski.
Kad sam se probudila odmah sam vidjela da je moja bebica pokraj mene i odmah mi je laknulo . No tada je došao moj doktor do mene i rekao mi da mi je da je za vrijeme poroda PUKLA MATERNICA i da su zbog toga morali napraviti hitan carski. REKAO JE DA MU JE JAKO ŽAO ŠTO JE TAKO ZAVRŠILO JER JE SVE IŠLO TAKO PRIRODNO , NO DA SMO JOŠ PRIČEKALI KOJU MINUTU DA NE BI DOBRO ZAVRŠILO NI ZA MENE NI ZA BEBICU. I tada je rekao , pošto je maternica jako popucala, morali su me STERILIZIRATI. I MORALI SU ME REZATI OKOMITI I VODORAVNO JER JE BEBA BILA PRIČVRŠĆENA PRIRASLICAMA I ZBOG TOG JE BILA JAKO VISOKO POLOŽENA I NIJE SE SPUŠTALA. Ne mogu vam ni opisati kako sam se osiječala. Bila sam sretna što se sve dobro završilo, a s druge strane sve te informacije odjednom i spoznaja da više neću moći imati djecu su mi bile strašne.
A, što se tiče onih bolova koje sam osiječala uz trudove , to je bila maternica koja je počela pucati.
Nisam si mislila da ću to ikad ispričat tako javno, ali evo nako dužeg vremena jednostavno sam osjetila potrebu da to podijelim s vama i nekako se odmah bolje osijecam.