Ovo škakljanje je zapravo i meni sumnjivo, nevezano uz mitove i predrasude... Isto ponekad škakljem Tina, ljubim ga po vratu, nogicama i on se veselo smije, baš klikće, slično kao kad plešemo pred njim... ali ja zapravo mrzim kad me se škaklje iako se isto smijem pa nisam sigurna da li mu zapravo smetam.

A što se tiče mitova, evo npr. od mog tate - nemoj stajati bebi iza glave jer će iskriviti oči.
Ili vječito svačije "moraš mu dati vode".
Ili apsolutni pobjednik moje bake - zaveži malom crvenu mašnu na gaće. Jer, znate, mali od M. je bio stalno bolestan i onda joj je ciganka rekla da mu zaveže crvenu mašnu pa je poslije toga uvijek bio zdrav. I baš je inzistirala na tome. I na kraju se uvrijedila kad sam joj objasnila da je pedijatrica rekla da mu ne treba mašna 8)