Carski- jeste li rodile svoju djecu?

[LeaB]

Zanima me upravo to iz naslova.
Naime, ja sam Miu rodila na carski, zbog disproporcije zdjelice. Zapravo sam prošla sve do izgona, no ja još uvijek imam osjećaj da to nije to. Kao da je nisam rodila, već su je izvadili iz mene.
Naravno da sam joj dala život, ipak je 9 mjeseci rasla u meni.
Ali... Kad žene pričaju o porodu žalim što je bilo tako. Nadam se da ćemo ovaj put imati više sreće.

Čak sam i neki dan čula od frendice da joj je susjeda istu stvar rekla za oboje svojih carskim rođenih klinaca.

Osjećate li isto?

[Romina]

Nažalost mene proganja stalno ista stvar

[Deaedi]

Ja nemam takav osjecaj. Rodila sam na carski, pod spinalnom. Odmah cim su je izvadili dobila sam je poljubac. Onda su je odnjeli, okupali, izmjerili i izvagali, umotali i donijeli. Drzala sam je kod sebe na stolu, kraj glave dok su me sivali, ona je spavala.

Odmah sam se osjecala kao da sam rodila. Nije mi uopce zao sto nisam prosla prirodan porod. Dapace, nadam se da cu i slijedeci put na carski. Vec poznatim putem...Citala sam opise prirodnih, vaginalnih poroda i moram proznati da me nisu privukli da i ja probam na taj nacin.

[LeaB]

Mene su probudili iz narkoze nakon operacije, Miu sam vidjela drugi dan.

Ne dam carski ovaj put.
Mada je moj carski izazvan podsvjesnim strahom i to sada sigurno znam.
I to me sprječilo da uživam u zapanjujućoj sposobnosti ženskog tijela -rođenje djeteta.

[Audrey]

Ja sam oba puta imala carski pod općom anestezijom, djecu sam vidjela tek drugi dan.
Jednog trenutka je bilo u mom trbuhu, kad sam se probudila trbuh prazan, moje dijete tko zna gdje, tko zna kako izgleda, bih li ga uopće prepoznala da sad odem u sobu s bebama.
Strašno mi fali taj osjećaj dočekivanja svog djeteta, sudjelovanja u njegovom dolasku na svijet. Da sam bar imala spinalnu anesteziju, možda bih osjećala drukčije, ovako se rasplačem kad god vidim sliku friško rođene bebe, onako krvave i umazane verniksom, i mislim si kako nema ništa ljepše, a ja sam za to uskraćena. I kad vidim ona lica majki, izmučena a sretna, mislim si kako je negdje vrhunski dobar osjećaj kad se mučiš i mučiš pa kad konačno vidiš rezultat, i znaš da je to najbolje što si ikad u životu napravio.

[Mirta30]

imam isti osjećajm jednostavno rečeno nedostaje mi dio "filma"
kao da sam zakazala
rodio ga je doktor a ne ja
(vidjela sma ga 3.5 sata nakon poroda)

[sorciere]

leab, ne... ne osjećam isto. ja sam rodila svoje dijete, carskim rezom uz punu anesteziju. vidjela sam ju drugi dan.

povezane smo da valjda ne može više... razumijemo se pogledom, dodirom, osmjehom, zagrljajem.... u isto vrijeme izgovaramo iste rečenice - pa smo valjda i mislima povezane...

što još treba?

[Sanjica]

Naravno da sam rodila, i stalno me ljute postovi na tu temu.

Moj carski je bio predivan zato što sam istog časa čim sam se probudila dobila dijete da ga poljubim i upoznam, a čim sam se skroz razbistrila u glavi dobila sam ga na maženje i dojenje i nismo se odvajali cijeli dan. Malo je rodilja koje su sa prirodnim porodom imali od prvog časa priliku biti sa svojom bebom. Mnoge su dugo čekale, ili su bili odvojeni zbog žutice i raznih drugih stvari zbog kojih manje-više bespotrebno odvajaju djecu od majki.

Moj prvi porod je završio vaginalno, na moju žalost s komplikacijama koje su umjesto carskim rezom dovršene vacuumom. Zahvaljujući tome dijete mi nije zaplakalo, ostala je bez kisika, oživljavana i danas imam doživotno hendikepirano dijete. Prema tome, ako ste imali indikaciju kojom se izbjegla moguća trauma bebe i trajna oštećenja, apsolutno ne trebate žaliti ni za čim. Vaša zdrava beba treba biti vrijedna nečega što se možda vama osobno baš i nije svidjelo previše.

Jedan moj porod bio je i potpuno prirodan, vrlo bolan, ali relativno kratak i potpuno nemedikaliziran. Lijepo je doživjeti iskustvo rađanja u tom smislu, ali nije mi to prioritet pod svaku cijenu.

OK, priznajem da je moje životno iskustvo ipak drugačije od većine pa možda na neke stvari gledam drugačije. No ako moja priča nekom pomogne da malo manje žali, a malo više bude sretan zbog svog zdravog djeteta onda ima smisla ovo što pišem.

Da mogu ponovo roditi još jedno, apsolutno bih voljela rađati na način na koji se opisuje porod na ovim stranicama (poštivanje plana poroda, prisustvo partnera, neodvajanje bebe od majke i sl.), ali nije dobro da taj fenomenalan opis poroda bude nešto što će većina žena uzeti zdravo za gotovo, kao da tako mora biti. Pa ako nije, onda su razočarane. Konačni ishod poroda je najbitniji - a to je da i beba i majka žive i zdrave napuste rodilište.

Kad je carski u pitanju, ja mislim da žene više pogađa što se bebe bespotrebno odvajaju od majki (u nekim bolnicama čak po tri dana), nego što je baš sam čin rađanja.

[meri78]

potpisujem sanjicu, mislim da je u cijeloj priči najbitnije zdravlje i život bebe i majke

rodila sam vaginalno, a mislim da sam rodila i na carski da bi imala osjećaj da sam je ja rodila jer meni je fascinantniji bio trenutak kada sam ujutro nakon poroda dobila bebicu i kada sam je gledala i nisam mogla vjerovati da je to malo biće bilo u meni tih devet mjeseci, da je živjela u meni i da je ona sva mrdanja radila ona, .....

[Foška]

da vam bude za utjehu, nije da se pri vaginalcu uvijek doživi blaženstvo, sreća i bla bla što već te da je to preduvjet da budete mame koje jesu rodile svoju djecu (ha, ovo me sad podsjetilo na ono od Kosorice: majka je žena koja JEST rodila dijete i sve zavrzlame oko te rečenice...)

Daklem, mene (a i hrpa drugih mama na forumu pišu isto to) su nakon dripa nakljukali s nekim analgetikom/ narkotikom (?) od kojeg sam bila u polusvijesti, na pola odsutna i nekih se stvari UOPĆE ne sjećam, izgubila sam pojam o vremenu, pred kraj me je babica dozivala: hej, hej, nemojte nam se sad izgubiti, heeej!! Koma.

Teško mi je bilo priznati, ali kad jesam, i prijateljica mi je isto povjerila, hmm, dakle, da mi se čini da se ja svoje bebe uopće ne sjećam kako je izgledala kad se rodila jer sam bila totalno izdrogirana.

Dobro da je bio mm s nama na porodu pa je kasnije on odagnao moju paranoju da to možda nije naše dijete, da su je možda zamijenili!? :shock:

Kakva sam ja to majka?

[LeaB]

Kakva sam ja to majka?

Zbunjena.

[Mony]

Pratio me osjecaj krivice par mjeseci nakon poroda. Dobro da nije urodio i nekakvom depresijom

Al, definitivno mogu reci da sam RODILA svoje dijete.

Posebno jer sam do zadnjeg prolazila vecinu porodjajnih stadija i kada sam malo dosla k sebi shvatila sam da sam zapravo imala srecu sto je Leon rodjen na carski jer je moglo doci do svakakvih komplikacija.

O tome je li "kriva" moja podsvijest ili ne - e, jedino bih o tome mogla raspravljati

[Audrey]

Sanjica, slažem se ja s tobom. Moj je prvi carski bio hitan radi ugroženosti djeteta, i kad su mi donijeli da potpišem onaj papir za pristanak na anesteziju i operaciju, došlo mi je da im vičem: ma reži već jednom, što me sad s time daviš. Hoću reći, i više bih bila voljna podnijeti za živo i zdravo dijete nego što je to tamo nekakav carski rez, i stvarno jesam sretna što ona nema posljedica.
Ali svejedno osjećam žal, jer mislim da sam zakinuta i za stvari za koje nisam morala biti, da smo mogli biti i prije i više zajedno, da sam mogla biti bolje informirana o stanju svog djeteta, a ne da ludim jer su sve moje cimerice ujutro dobile svoje bebe a ja ne, i da se nakon više od pola sata pojavi sestra i onako usput kaže da mi je kćer na intenzivnoj (ni zašto, ni kako je), da sam kod drugog poroda mogla dobiti spinalnu da se doktorima dalo, ovako su me otkantali, te sad je prekasno, te već imate trudove, te imamo samo jednog anesteziologa...

Ali mi strašno fali što si djecu nisam mogla odmah dodirnuti, pomirisati, prigrliti. Svoju sam kćer vidjela tek 23 sata nakon poroda na svega minutu jer je bila na promatranju na intenzivnoj, nisam je smjela dodirnuti, a prvi put sam je uzela u ruke nakon tri dana. I uvažavam to što je bila na intenzivnoj, ali mislim da nam se movo
Kod prvog poroda nije bilo vremena za spinalnu, i koliko god da mi falilo to što je nisam mogla odmah vidjeti, dodirnuti, pomirisati, nekako sam se pomirila da je tako moralo biti. Ali ono što nije moralo biti je da sam ja rodila u podne, a dijete vidjela drugi dan u 11 na svega minutu jer je ležala na intenzivnoj (a ona tako leži u onoj kadici tu ispred mene a ja ju ne smijem dirati, a prije toga izludila od očaja jer su svim cimericama ujutro donijeli njihove bebe a meni ne, i da mi sestra nije znala reći gdje je moje dijete i što je s njime, nego je poslije pola sata došla druga sestra i rekla da je na intenzivnoj, ali ni ona mi nije znala reći zašto i što joj je...

[Audrey]

Uh, onaj drugi dio posta sam trebala pobrisati, sorry, može admin to slobodno napraviti. Ma, malo su me obuzele emocije, pa mi se učinilo da sam previše zbrkano pisala, i pokušavala sam to jasnije posložiti... a na krau ispalo isto .

[ana.m]

, ovako se rasplačem kad god vidim sliku friško rođene bebe, onako krvave i umazane verniksom, i mislim si kako nema ništa ljepše, a ja sam za to uskraćena. I kad vidim ona lica majki, izmučena a sretna, mislim si kako je negdje vrhunski dobar osjećaj kad se mučiš i mučiš pa kad konačno vidiš rezultat, i znaš da je to najbolje što si ikad u životu napravio.

Ajme ovo me rasplakalo. Jer se odmah sjetim sebe i svog sina kad se rodio. Stvarno si to lijepo opisala. Ja ne bih na carski. Rodila sam vaginalno, bilo mi je teško ali opet bih rađe tako nego na carski...

[Pina]

Carski ili vaginalni. . . curke, nemojte se opterecivati. . . mene su htjeli spremiti na carski zbog zadka. Prvo sam bila malo zbedirana, ali kasnije sam sama sebi rekla da nije bitno kako, bitno je samo da nasa beba dodje na ovaj svijet ziva i zdrava. . . TO je ono najbitnije, a ne KAKO. . . po meni. Meni je bilo bitno da se mucimo dugo i da sve bude brzo gotovo. . .

[sandy2006]

Draga LeaB ja sam ti friška drugi put mama.Prvi carski nakon puuuuno mučenja dripom,nisam se otvarala,nisam imala trudove,beba je imala 5290 g,vidjela sam je nakon 4 sata na 5 minuta i onda tek sljedećeg dana nakon 12 sati.Znam da nije bilo tog vražjeg carskog(ili sam si to tako posložila u glavi) vjerovatno ne bi bilo ni moje curice a ni mene i da, ja sam je rodila a da sam imala osjećaj da sam nešto izgubila,isto je odgovor:da.

Pred manje od mjesec dana rodila sam svoju drugu curicu,vaginalno.Od početka trudnoće bila sam pripremana na to da će i ovaj put biti carski,osobito nakon visokog nalaza ogtt-a i uzv mjera u 36. tjednu kada su rekli da beba ima već oko 3500 g.Dok. u bolnici(hvala mu)tjedan je dana svima pilio da sam velika i imam dobru zdjelicu za rodit nije odustajao od toga da bar probam roditi "normalno".Puno su me dripali,puno su me rezali ali uspjelo je i da,neopisiv je osjećaj imati svoje zlato isti momenat kad se rodi na sebi,slušati prvi plač,gledati u tek otvorene okice,disati zajedno...

Ali nikada baš nikada ni ne želim misliti o tome da je moj prvi porod bio zbog svega toga manje vrijedan...
A ja ti želim svu sreću ovog svijeta da probaš i što prirodniji porod pa da možeš reći:eto,probala sam i to.

Eh,zaboravih reć,bebačica je imala 4350 g i 58 cm duga,dakle i tako velika dječica mogu se roditi vaginalno nakon carskog...

[anima]

Apsolutno se slažem da je vaginalni porod jedan poseban doživljaj. I kada sam bila trudna nadala sam se vaginalnom porodu jer sam i tada tako mislila. Usporedbe radi, mene sada muči taj osjećaj da niti na vaginalnom porodu nisam iskoristila sve mogućnosti zbog neznanja. Npr. nisam dobila odmah po rođenju svoju bebu na prsa nego nakon kupanja i ostalog... i meni sad jako to fali i trudim se ipak ne misliti na to...

[sorciere]

ovako se rasplačem kad god vidim sliku friško rođene bebe, onako krvave i umazane verniksom, i mislim si kako nema ništa ljepše, a ja sam za to uskraćena. I kad vidim ona lica majki, izmučena a sretna, mislim si kako je negdje vrhunski dobar osjećaj kad se mučiš i mučiš pa kad konačno vidiš rezultat, i znaš da je to najbolje što si ikad u životu napravio.

ja ne. meni to ne fali. imala sam određenu "sliku" svoje bebe, i htjela sam da takva i ostane. i izborila sam se za to. porod po svom izboru, živu i zdravu bebu (zahvaljujući carskom) - i ja zadovoljna. i znam da je to najbolje što sam ikad u životu napravila.

[Njojza]

ja sam rodila F na carski, i morat cu i drugo dijete...ako Bog da i trece...
i nemam osjecaj kao da ga nisam rodila
sjecam se da mi je prije poroda jedna psihologinja rekla da su istrazivanja pokazala da djeca rodjena na carski nisu vezana za svoje roditelje i da su cesto kasnije "raskalasena" i kao zato ih treba privijat cesce i cvrsce u pelene i uz sebe.
ja sam ostala :shock:, kako nesto tako moze izaci iz usta psihologa i jednostavno sam znala da to nije istina....osim toga...sta je uopste statistika?

danas se toga sjecam sa osmjehom, jer ja sam rodila Farisa svojom dusom a kao sto neko lijepo rece i ja sam se rodila s njim.
O povezanosti mi je smijesno i govoriti...zar moze vise?

[Felix]

curke, ovo spada pod porod, a ne price s poroda. sutra prebacujem na porod.

[ninaXY]

Meni je ovo jako bolna tema. Jer mislim da je moglo drugačije. Uz drugog doktora ili više odlučnosti s moje strane. I da me nisu toliko ispreplašili. I definitivno par dana kasnije. Da sam bar tražila spinalnu, ali onako nadrogirana nakon cijelog dana na dripu i analgeticima nisam znala za sebe. Da sam završila na hitnom carskom zbog "pravog" razloga, ne bih se krivila i bila bih sretna što mi je beba preživila. Ja svoje razloge za carski smatram krivom liječničkom procjenom stanja pri prijemu u bolnicu (nakon čega je induciran porod), a kriva sam zapravo ja jer sam trebala odlučno odbiti svaku intervenciju koja nije nužna. Nakon svega ovoga ne mogu reći da sam ja rodila svoje dijete, bez obzira na sve što se dogodilo prije ili kasnije između nas . Nadam se da ću ovaj put biti pametnija i da neću propustiti i drugu priliku.

[Mirta30]

kod meni je bio problem što sam se ja cijelo vrijeme pripremala na vaginalni porod, trudnoća je bila super..........
nekoliko minuta nakon što sam zaprimljena u bolnicu situacija se preokrenula i išla sam na hitni carski, bez ijedog truda, bez ikakvog simptoma nadoilazećeg poroda
sretna sam što se završilo tako kako je, i ako ponovno budem u istoj situaciji naravno da ću doborvoljno pristati na carski
ali
tako mi fali onih 3 sata

[Foška]

E, sad, ovo moje nije još jedan odgovor za naslov teme pa unaprijed pardoniram.

Meni je tako čudno uvijek iznova slušati prežalosne priče s poroda u ovoj našoj f...... zemlji, pune raznih žaljenja, ljutnje, bijesa, osjećaja krivnje i koječega dugoga.

Ima ih u svim gradovima, u svim bolnicama i jasno mi je da se U SUSTAVU ništa nije promijenilo od vremena kad je moja mama rađala. Ona je još i sada jadna kada priča o svom prvom porodu, a ogorčena kad se sjeti drugog, ah.

Kod nas su i danas rijetke žene koje imaju pozitivo iskustvo s prvim porodom. Rađanje bi trebalo biti nešto prirodno, jedan fiziološki proces u tijelu koji teče sam od sebe, po unaprijed poznatoj, zadanoj putanji. Jer, kako su naše bake rađale po 10ak djece? Gdje bi one bile da su ih svaki put nekako, hm, zeznuli (da ne psujem) ljudi oko njih?

Svijetla točka ovog svega je da na forumu ipak ima HRPA prekrasnih priča mama s ispunjenim željama s drugog poroda i to me neizmjerno raduje, kada vidim kako sve ovo čitanje i tipkanje ima smisla i da ženama, uz proživljeno iskustvo, daje snagu znanja da se izbore za sretno i radosno donošenje djeteta na svijet.

[sorciere]

foška, ne bih se složila s podjelom. jer i ja sam se izborila za sretno i radosno donošenje djeteta na svijet. iako se sam postupak zove carski rez.

[Deaedi]

foška, ne bih se složila s podjelom. jer i ja sam se izborila za sretno i radosno donošenje djeteta na svijet. iako se sam postupak zove carski rez.

Slazem se. Ja sam mogla birati kako cu roditi: ODABRALA sam carski. Nisam zeljela radjati bebu koja je bila na zadak vaginalno. S obzirom da sam jako zadovoljna kako je sve proteklo, iduci put bi opet htjela tako. Strah me vaginalnog poroda. divim se zenama koje tako rode, ali ja sam kukavica. Htjela bi opet istim putem, znam put...Makar beba bila u pravilnom polozaju. Htjela bi opet tim putem - da li je to OK? Pa mislim da bi trebala imati pravo birati kao cu ja roditi svoje dijete.

[Foška]

rekoh, rijetke su žene koje imaju pozitivo iskustvo s prvim porodom. Ali da, znam da ih ima. Prva mi je na pameti bila Luna Rocco, bravo za nju, a eto i ti si se izborila za sebe, još jednom bravo. Ja na žalost nisam i pre pre prepuno drugih žena nije i to je čudno. A strašno da se uopće spominje riječ boriti/ izboriti kad je o porodu riječ.

[Deaedi]

Da, to je stvarno zalosno. Pa valjda zena koja radja svoje dijete treba imati pravo kako ce roditi - izmedju svih mogucnosti koje nude i priroda i suvremena medicina. Informirani izbor, to je ono na sto svaka zena treba imati pravo.[/quote]

[Foška]

Pa mislim da bi trebala imati pravo birati kao cu ja roditi svoje dijete.

Hm, pored mene je rađala jedna cura drugo dijete, vaginalno, prvo joj je bilo na carski i preklinjala je doktora da je prebaci opet na carski, ali on nije htio ni saslušat što ima za reći. Valjda se je cura trebala prije nego su je ulovili trudovi nekako izBORITI za svoje želje.

Moja sestrična je s 38 godina rađala prvo dijete, teško 5,25kg i skoro zaglavila na vaginalcu. Nije se borila ni izborila za carski. Zato je danas skoro više nema s nama. Na porod joj je, nakon što je sve već krenulo k vragu, ipak došla poznata doktorica i pomogla joj/ im. O posljedicama kod djeteta drugom prilikom Za drugo dijete su joj se smilovali, mali bio još veći nego 1. dijete i šiknuli je drito na carski.

Inače, kaže da se lakše i brže oporavila od vaginalca te mi ga i preporučila

[LeaB]

[quote="Foška"]

Pa mislim da bi trebala imati pravo birati kao cu ja roditi svoje dijete.

To je točno. Žene rađaju u skladu sa svojim izborom, svjesnim ili nesvjesnim. Ja sam na carskom završila svjesno(strah); U sebi sam znala da će to tako biti.
Sad kad se osvrnem, a imam priliku roditi ponovo, potpuno sam se obnaružala svješću da je moje tijelo sposobno za rađanje djeteta, da sam žena, da je strah uvijek prisutan ali ako ga negiram postaje opasan. Okružena sam knjigama koje mi govore da upravo roditi može svaka žena i uljuljkavaju me u sigurnu atmosferu poroda.
A kad kročim u bolnicu, dočekat će me ljudi spremni da pomognu u skladu sa svojim vjerovanjima i mojom upornošću.

I još uvijek me prati osjećaj da sam nešto predivno propustila!

Odnos s djetetom nema veze s time, od dana kad se Mia rodila moj je priljepak i snažno smo povezane, no ono prvo, ono što znaju samo "vaginalke"; onaj osjećaj kad ga rodiš, pa vidiš tek rođeno i dobiješ ga na trenutak... Pisat ću o tome tamo u petom mjesecu.

[Luna Rocco]

Kad sam s 37 tjedana došla u bolnicu s visokim tlakom i kad mi je rečeno da bi me oni na carski, totalno sam pukla i tražila način da ne odem na njega kao da se radi o životu ili smrti. Zabrijala sam da nikako ne smijem na carski, jer da to nije porod, već operacija - jednostavno bi izvadili moje dijete iz mene.

Na kraju sam ipak rodila vaginalno (i to najprirodnije što sam mogla s obzirom na okolnosti i da je bila indukcija - dobila sam "samo" gel za otvaranje i drugi dan su mi prokinuli vodenjak.

No, važno je napomenuti da sam ja ZNALA da je s Kalebom sve ok i da su to potvrdili i UZV i CTG. Da je bilo indikacija s njegove strane, da je bio ugrožen na bilo koji način, naravno da bih pristala na tu operaciju i da bih se pomirila s time - s te strane se slažem da je najbitniji ishod, dakle zdravo dijete.

No, odgovor na tvoje pitanje je - ne, carski ne smatram porodom, već operacijom.

[Luna Rocco]

Naravno, da ne bi netko nešto krivo shvatio - ne mislim da je mama koja rodi na carski manje povezana s bebom, to su gluposti (iako može doći do daljnjeg nepovoljnog razvoja situacije - ne dobije bebu dva dana prsa - beba dobije bočicu - svi znamo kako ide dalje). Ovo gore je samo moje mišljenje o carskom kao o postupku - za mene riječ porod znači vaginalni porod, a rađanje prolazak djeteta kroz porođajni kanal. Dakle, radi se samo o samom činu dolaska djeteta na svijet i ne povlači sa sobom neke loše konotacije o odnosu mame i djeteta.

[sorciere]

ne dobije bebu dva dana prsa - beba dobije bočicu - svi znamo kako ide dalje.

ja ne znam .

znam da sam ju dobila na prsa, i da sam ganjala doktore po bolnici s bočicom u kojoj je bilo izdojeno mlijeko - jer su mi tvrdili da ga nemam dovoljno . a kak su me svi upoznali (nisam se dala maltretirati) - priznali su mi da sam u pravu.

i moje dijete je završilo na prsima. veću štetu su napravili zločesti ljudi koji su me izložili groznim stresovima i šokovima - i uspjeli me ostaviti bez mlijeka...

[miha]

kakve veze ima jel' došao carski, vaginalno il su mi ga na dupe iščupali! pobogu žene, pa to su naša djeca!!! koji filmovi vas peru?!

pa zar bih ga više voljela da sam se telila na stolu 12 sati?!

rodila sam ga carskim rezom, uvijek bih rodila carskim rezom jer ne vidim ništa plemenito u tome da se satima mučim i prolazim agoniju porođajnih bolova.
volim ga više od života i povezani smo neizmjerno...

bilo bi vam bolje da razmišljate o stvarima tipa-koliko se puta danas nasmijao, posvećujete li mu 100% svog slobodnog vremena, koliko dobro brinete za njega i činite li sve što je moguće da ga izgradite u samostalnu, sigurnu, sposobnu i pametnu osobu nego što razbijate glavu glupostima jeste li ga rodile li su ga izvadili.

krajnje sebično i potpuno besmisleno...

[LeaB]

Miha, Pa ovdje nitko ne govori o tome kako se zbog toga manje voli dijete?
Na kog se ti ljutiš :? ?
Nisi dobro razumjela pitanje Carski rez- Jeste li rodile svoju djecu? Radi se isključivo o porodu, a ne o odgoju.

[LeaB]

krajnje sebično i potpuno besmisleno...

Ne kužim tu sebičnost prirodnog poroda.
Nema ništa ljepše.

[sorciere]

Miha, Pa ovdje nitko ne govori o tome kako se zbog toga manje voli dijete?
Na kog se ti ljutiš :? ?
Nisi dobro razumjela pitanje Carski rez- Jeste li rodile svoju djecu? Radi se isključivo o porodu, a ne o odgoju.

leab - da li si razmišljala o tome - kako mi carice doživljavamo tvoje pitanje? govorim o nama koje smo to prihvatile kao normalan POROD, ne kao invazivni ZAHVAT.

[sorciere]

krajnje sebično i potpuno besmisleno...

Ne kužim tu sebičnost prirodnog poroda.
Nema ništa ljepše.

nema ništa ljepše - za koga? za tebe? za mene? mihu?

probaj malo manje generalizirati, pa će biti i manje nesporazuma

[Luna Rocco]

miha, pa tko je pričao o većoj ili manjoj ljubavi i tko si razbija glavu? :? Pitanje je bilo je li carski porod, ja napisala da meni nije, već da je operacija. Kaj se više ne može imati ni mišljenje o carskom? :?

[LeaB]

krajnje sebično i potpuno besmisleno...

Ne kužim tu sebičnost prirodnog poroda.
Nema ništa ljepše.

nema ništa ljepše - za koga? za tebe? za mene? mihu?

probaj malo manje generalizirati, pa će biti i manje nesporazuma

Ljepše- porod kao prirodan čin, sposobnost rađnja. Naravno da boli i traje, ali poanta je davanje života bebama, pa s tog gledišta ne smatram to kao sebično i besmisleno.
Osim toga bijah jasna zašto sam postavila pitanje a čudno mi je što se miha ljuti. Pa ja sam objasnila koji su MOJI osjećaju nakon carskog i zanimalo me da li još neko dijeli slične.

[Foška]

zbrka je nastala, cure. ZBRKA! Ne se svađat.
Pa i LeaB je rodila na carski i počela je priču sa svojim OSJEĆAJIMA u vezi s tim događajem. Osjećaja koji je, eto, ja bih rekla, malo zbunjuju i htjela je čuti tuđe osjećaje, osjećaje žena koje jesu rodile carskli. I to je to.
A to da je sebičan prirodan porod - ma nije miha navela da je prirodni porod sebičan već da su opisana razmišljanja možda sebična.
Ajde ajde

[Ancica]

Ja isto nemam osjecaj da sam ja rodila Petru. Nosila je jesam, i dala sam joj zivot, ali ona je zrak ovog svijeta udahnula na osnovu operacije, ne poroda, onako kako ga ja osjecam.

Ja je (sada) nista manje ne volim nego sto volim Robija, koji je dosao prirodnim putem, kojeg sam ja osjecala kao porodom. Ali ja osobno (a ovo je stvarno osobni dozivljaj - o kojima je LeaB, mislim, htjela cuti) moj carski ne smatram porodom. I ne smatram da time imalo umanjujem ljepotu cinjenice da je Petra s nama, i da sam ja njena mama.

[sorciere]

joj leab ... ovakve teme znaju biti jako osjetljive. zato je izbor riječi izuzetno važan.

npr. sama rečenica "osjećate li isto" sugerira da su one koje osjećaju različito - neka neobična bića . i onda dođe do nesporazuma. prikladnije bi možda bilo "kako vi osjećate" .

sve ove reakcije koje čitaš - nisu reakcije na tebe, već na riječi koje si napisala.

[Zorana]

Opet trazis dlake u jajima.

[ivana7997]

kad ovak pitas, ne, nisam ih rodila. imam dvoje djece i ja sam ih nosila u trbuhu ali su na svijet dosli operacijom.

nisam rodila.

ali kad ih gledam, kak su lijepi, pametni, dragi, kako sam beskrajno zahvalna na mogucnosti da se rode jer prirodno nisu mogli, sretna sto ih imam i sto su moji, onda ih gledam zaljubljeno i kazem mm-u, gle, to sam ja rodila. i tad tako mislim.

[LeaB]

sve ove reakcije koje čitaš - nisu reakcije na tebe, već na riječi koje si napisala.

Ja mislim da je interpretacija važna. Nekad stvari jednostvno drugačij tumačimo.
Za mene je isto ono što se ne razlikuje od drugoga, a ne ono što je ispravno.
No kako bilo ja sam u miru. Meni se samo činilo da je miha bila malo žestoka. Al i to je moja interpretacija...

[Foška]

ah, i mene ste prije krivo shvatile. Ja sam noćas (zijeeev) pisala o nemogućnosti utjecaja žene na tijek poroda i spominjala neko sretno i radosno donošenje djeteta na svijet. Ali, bilo kakvog donošenja - na stolčiću, u kadi, na grani ili pod nožem - svejedno, samo da žena može reći što i zašto nešto želi te da se te njene želje i ispune, otvare, poštuju.

A i ja sam be bez veze uvalila u ovu temu, bolje da se držim epiziotomija

[smoki]

Nisam prošla oporavak od carskog, ali ako traje duže od 3 sata i imam
pravo izbora ne bih. Kao prvorotka prošla sam bez rezanja, naspavala
se 3 sata uz svoju bebicu i bila skroz super. Sam porod boli više, ali te poslje ništa ne boli ( makar mene), tako da u konačnici gledano bolje je trpiti bol 5 sati nego 30 dana imati ranu koja boli.
Naravno, ovo sve pretpostavljajući da je beba OK.
Na kraju, ne mislim da su majke koje su radila na carski "manje majke", pa što bi onda rekle žene koje su usvojile djecu !!!
Majka je neko ko te voli najviše na svijetu ( sorry tate)

[miha]

Osim toga bijah jasna zašto sam postavila pitanje a čudno mi je što se miha ljuti. Pa ja sam objasnila koji su MOJI osjećaju nakon carskog i zanimalo me da li još neko dijeli slične.

da, i javile su ti se uglavniom cure koje slavodobitno raspradaju o svojim super majčinskim sposobnostima rađanja i plemenitog podnošenja boli... sebično i dvosmisleno je jer - je li za dijete 'plemeniti čin vaginalnog rađanja' bolji od mirnog, netraumatičnog dolaženja na svijet carskim rezom? hmmm... mnogi se ne bi složili... prema tome, ostaje jedino prostor za samohvalu majka-mučenica koje će žrtvovati i svoj život samo da bi kasnije mogle pričati kolika je bila njihova žrtva za ljepotu prirodnog poroda!

ma, dižem vam spomenik svima...

da nema ovakvih topica, ovakvih pitanja i ovakve agresivne kampanje za prirodni porod sumnjam da bi mnoge mame uopće dovodile u pitanje jesu li rodile svoju djecu ili ne!

Naravno da boli i traje, ali poanta je davanje života bebama, pa s tog gledišta ne smatram to kao sebično i besmisleno.

a što sam ja svome djetetu dala?!

[ms. ivy]

bolji od mirnog, netraumatičnog dolaženja na svijet carskim rezom

prva vijest da je za dijete carski rez miran i netraumatičan :?