Kako reagirate kad vidite (a sigurno ste vidjeli bar jednom) kad neki drugi roditelj tuče ili udara svoje djete, pri tome mislim i na jako vrijeđanje ružnim riječima?
Možete i pojasniti na koji način reagirate. Ako se ne mješate zašto ne?
 |
|||
|
|
|||
Roditelji koji tuku djecu
Kako reagirate kad vidite (a sigurno ste vidjeli bar jednom) kad neki drugi roditelj tuče ili udara svoje djete, pri tome mislim i na jako vrijeđanje ružnim riječima?
Možete i pojasniti na koji način reagirate. Ako se ne mješate zašto ne?
Hmmm
Tesko pitanje
Nisam nis odgovorila jer sve ovisi o mnogo faktora
Re: Roditelji koji tuku djecu
editirala Nika
Re: Roditelji koji tuku djecu
Hm.. bas se pitam od kog je to naucio da treba istuci nekog kad si ljut na njega... Geeee, let me thinkMalaSirena prvotno napisa
Re: Roditelji koji tuku djecu
Uze mi rijeci iz usta :D
Hm.. bas se pitam od kog je to naucio da treba istuci nekog kad si ljut na njega... Geeee, let me think
Poznatima koji tuku dam argument da je kratkotrajno uspio u namjeri ali dugoročno da će to biti obrazac ponašanja za dijete, a nepoznatima ništa ne kažem i u sebi mi je žao tog djeteta.
Mi smo inače često po ljeti nosili majcu "ne po guzi" i kada bi Ira napravila neku nepodopštinu onda bi se malo izmakle i rekla bih joj da me pogleda u oči i počela objašnjavati kakve su posljedice te nepodopštine. Neki su me gledali i mahali glavama - doživjela sam to kao trebalo bi joj dati po guzi, a neki su odobravali moje stavove i pitali gdje sam nabavila majcu.
Prije godišnjeg u parku dogodilo se nešto meni ne pojmljivo. Curica cca. 3 godine dotrči sva u suzama kod mame i tate i ja ne čujem šta malena priča ali tata se dere "kaj ga nisi poslala u p.... m........, kaj onaj kuruzni te udario, kaj mu nisi pokazala ovo i digne prst u zrak i takve priče", ja u nevjerici gledam a malena se smirila i mama do nje se onako sramežljivo smješka a ovaj se i dalje dreči. Pitam ja MM-a što bi bilo da i mi svoje jako živo djete tako odgajamo - i dan danas se čudim i jako mi se ta scena urezala u pamćenje. To ne znači da je kod nas sve idealno, da samo ja još prestanem ponekad vikati možda bi i bilo idealno, ali takvo ponašanje tog tatice... - samo molim dragoga boga da toga bude sve manje i manje
ne miješam se,
ali znam nekoga tko se umiješao
Moj tata je prolazio ulicom (prije mnogo godina) i vidio oca kako tuče sina KROVNOM LETVOM. Mali je vrištao od boli. Tata je prvo reko susjedu nek prestane maltretirati dijete. Ovaj ga napao da što se miješa. Onda je tata zgrabio tu krovnu letvu i pitao ga jel hoće probati kak to boli. Od tada je prošlo sigurno 15 godina i susjed tatu obilazi u velikom luku.
Još je dijete tuko vani na ulici da svi vide kakva je on "muškarčina".
Ne moram ni reći da dečko ni dan-danas nije baš sav čisti. Siroče, ko zna kak ga je mlatio u kući :?
Ne znam da li bih bila tak hrabra, ja znam larmati i naglas komentirati npr. gle luđaka, kome sve Bog djecu daje i sl. (naravno nema nikakvog efekta jer kreteni su kreteni)
Ja se ne bih mijesala, jer mislim da nemam to pravo, osim mozda sestri, cak ni prijateljici ne bih. Ako se pak ne bih mogla suzdrzati , onda ne bih isla s argumentom tipa: Zasto to tako radis?, vec nesto u stilu: Ja ne bih nikad tako sa svojim djetetom... i objasnila zasto. Pa ako misao dodje do tamo gdje treba, dodje, ako ne, nazalost vise ne mogu uciniti.
Iako mi se prije koji tjedan u Ipercoopu srce rascjepalo kad sam vidla kako je jedna mama udarala svog sina - ma uzas.
A, evo da i ja postavim jedno pitanjce:
Biste li vi reagirale da sumnjate u zlostavljanje djeteta od strane roditelja?
Kako prepoznati to zlostavljanje, recimo kod susjeda?
Sto ako se reagira, a ipak nije bilo razloga?
Sorry, ovdje je vise pitanjaca :wink:
Isto nisam odgovorila jer moje uplitanje ovisi o puno faktora. Sigurno bih reagirala da vidim kako neko nemilosrdno tuče dijete bez obzira što znam da to što ja kažem možda bude imalo odjeka tada, ali dugoročno ne. Ljudi koji imaju takve stavove su jednostavno zadrti. Meni je jedna moja prijateljica rekla da će moje dijete imati veće traume jer ga ja kad nešto loše napravi kaznim odlaskom u njegovu sobu ili ga uvjeravam da je to loše nego njeno dijete koje ona za istu stvar namlati po guzici.
Mislim da bi za takve trebalo stalno nositi naš letak Ne po guzi pa nek si čitaju.
Re: Roditelji koji tuku djecu
editirala Nika
to sam i ja cula. :?
ja svom djetetu kaznom od jedne minute sjedenja na trosjedu ili slanjem u 'kaznu' na pol minute i objasnjavanjem zasto ne smije ovo ili ono- stvaram u njoj traume, a pojedinci svojim 'pedagoskim 25 po turu' stvaraju u svojoj djeci kaj?
Ja moram priznati da mi je kad sam bila klinka bilo puno draže kad su me klepili i s tim završili priču, nego kad sam morala odlaziti u nekakve misije ispričavanja baki, tetama i sl... Ali nakon ovog drugog dobro sam zapamtila kaznu, a batine - zaboravila za 5 minuta. No još se sjećam šlape (manji prekršaji) i remena (veliki prekršaji, ali zapravo se ne sjećam da sam ikad dobila s njim - to je bila samo prijetnja) od mog starog.
Nisam se nikad umiješala, iako mi je teško gledati batinjanje bez obzira jel klinac stvarno neposlušan ili ne.
Kad malo bolje razmislim, ne bih se ni usudila, ljudi su čudni, ne znam kako bi reagirali, možda bi mene počeli tući. :?
Umiješala bih se kad bih vidjela da roditelj pretjeruje u batinama ili sredstvima batinjanja (kao ova priča s letvom).
Svaki udarac je pretjeran pa cak i onaj po guzi a o letvi ni da ne pricam. Ja sam zivac i ne do bog da tako nesto vidim ja bi bila spremna uzet letvu i odalamiti tu odraslu osobu pa da vidim ko bi policiju zvao.
Joj...slušajte sad ovo...
Ja sam svoga K u petak vodila dječjem psihologu (nemojte se odmah zgrozit!) Između ostalog pitala je mm-a i mene kakvi smo mi roditelji...i počela nabrajati: prepoputljivi...tu smo se odmah našli pa nije morala dalje...odjednom smo bili potpuno uvjereni da spadamo u tu grupu roditelja i da kod nas vlada totalna anarhija....malo sam ispala iz teme sori :wink:
Htjela sam reći da je psihologica između ostalog kao metodu discipliniranja ponudila i opciju PO GUZI za "veće prijestupe" :shock: . Nije mi to odmah doprlo do svijesti i nisam reagirala...jednostavno ni sada mi nije jasno da dječji psiholog roditeljima savjetuje takvu metodu odgoja
Hvala Bogu što na svoje oči još nikada nisam vidjela nikakva teška udaranja, ali da jesam ne vjerujem da bih preko toga mogla samo priječi..ali nažalost, znam da u obitelji imam takvog zlostavljanja i ono najgore što čovjek u takvo situaciji može osjećati je osjećaj bespomoćnosti......grozno, ..muž, svekr i svekrva se znaju umješati, ali nakon toga gotovo da i oni dobe batine i to je sukob bez kraja...a kad se majka slaže s ocem da je to pravi način onda mužeš puknut od bola i muke, a ne možeš ništa...ona još muža natjera da istuče djecu: grozno koliko primitivizma ima u tim glavama! Moja svekrva mi iz dana u dan priča kako bi svog vlastitog sina išla prijaviti, ali ta djeca su već toliko psih. skrenula da i oni stanu u obranu oca! Grozno, grozno! I ta djeca vole svoje roditelje, a nama je da ih oduzmemo..da rascjepkamo sedmeročlanu obitelj i da petero djece ostane bez ikog svog..a kakvi god im bili roditelji oni ih vole više od ikog..i sad ti odluči!???
A još je puno lakše donositi odluke kada je to neki stranac u prolazu nego tvoj najbliži...
Ja radim s djecom koja imaju katastrofalne životne priče, koja su kraj svojih roditelja gladna, žedna, smrznuta, zlostavljana fizički i seksualno i kad ih kroz tjedan smjestimo u hraniteljske obitelji oni vape za danom kada će ići kući...imaju sve, a vape za onim ko ih uništava...teško je tu donositi zaključke...jer mama je u dječjem srcu samo jedna jedina i treba puno snage da se to mišljenje promjeni!
No, gotovo svakodnevno gledam mame koje daju svojoj dječici po guzi i nažalost u mom vidokrugu su još uvijek takve mame večina...umješam se samo kad znam da će me ta mama barem saslušati! Ali puno češće sam ja u poziciji da meni govore da mi je dijete takvo baš zato jer joj nedam po guzii na to uvijek idem odgovarati i objašnjavati svoje stavove...
Moje princeza od 2, 5 godine je od uvijek izuzetno živahna i vrlo "teška" :? , nikada nije bila dijete koje bi se ičemu prilagodilo i sad kad pogledam unatrag to je njezin karakter od prvog dana kada se rodila. Batine nikada nije dobila, ali opet reda nekakvog smatram da treba uspostaviti jer prepopustljivost stvarno može dovesti isto do štetnih posljedica..roditelj ipak treba biti oslonac svom djetetu, ali nipošto ne vjerujem da se to gradi batinama!!!!!!!
Imami i mi "hlađenja", imamo i ponekad vike jer naprosto je nemoguće se uvijek dogovoriti (tu bi mogla tri dana pisati koliko scena u jednom danu napravi, ali već sam navikla i stvarno dosta toga mogu već predvidjeti i zgurati na mirniji način) a ima i trenutaka kad ju fizički uzmem, odnesem ili napravim nešto bez obzira što urla jer znam da će inače urlati 3 sata, pa ja onda odaberem urlanje od 10min...ili uopće izbjegavam situacije gdje su najčešće scene!
Najteže je mjenjati stavove u glavama ljudi i zato trebaju udruge, mediji, akcije, radionice, edukacija djece o svojim pravima.....
Re: Roditelji koji tuku djecu
E kad bi ljudi culi za rijec DOSLJEDNOST
Mislim stvarno
Osoba od nekih 17-tak godina mi bas juce rece:
Logika je naravno nikakva. Znaci treba udarati dijete koje ne razumije sta mu pricasRazumijem da se tuku mala djeca, koja ne razumiju .... ali ovako k'o ja. To je bas bez vese!!!Ili sta!! Ja to svakako ne razumijem i mi ne udaramo djecu, nikako!! A znaju napraviti takvih gluposti!!!
Ne uplicem se i nisam ni malo ponosna na to.
Osoba od nekih 17-tak godina mi bas juce rece:
Logika je naravno nikakva. Znaci treba udarati dijete koje ne razumije sta mu pricasRazumijem da se tuku mala djeca, koja ne razumiju .... ali ovako k'o ja. To je bas bez vese!!!
zbilja, logika je ajme....
ja znam površno osobu za koju mi je njezina sestra rekla da je prebila sina kad je bio star 2 mjeseca iz razloga što nije htio sisati. naravno da ga mlati i danas, a to nije udarac "po guzi", ali ja je ne vidim, ne čujem i danas se s njim bave psiholozi, ali dosad je samo jedna psihologinja došla do zaključka da nešto ne štima na relaciji majka-dijete.
moje mišljenje je da tu puno toga ne štima, od samog začeća pa nadalje
Ne uplićem se ali se jedva suzdržim.Mislim da ipak nemam pravo na to.Jedna moja poznanica ima kćer od tri godine.Mala je stvarno zločesta,prkosna i strašno za reći za dijete, pokvarena.Ali mislim da su roditelji za to krivi.A sa ju zbog tog tuku.Nenormalno je to da ona malu zatvori da se igra u drugu sobu da joj ne napravi nered u dn.boravku,kuhinji i sl. i to je njoj normalno a na drugu stranu je lema bez razloga.Evo za primjer, sjedimo mi na kavi i ta mama vesla li ga vesla,mala odjednom slučajno prosuje sok po stolu, a ova samo zviz šamarčinu.I nastavi pričati.Druga krajnost: sjede mala i moj Fran(kad je imao cca.7 mj. na podu i igraju se i ja kažem maloj da pazi da ga ne udari sa kockom po glavi jer je još mali.A ona namjerno i još ga gurne da je udario glavom u pod.Mama na to samo "Pa nemoj maco tako,on je još mali".Mislim da bi neke roditelje trebalo malo "izbatinati" da vide kako je to.
očigledno je u njihovom djetinjstvu to bila normalna metoda dovođenja u red,pa oni onda ni ne znaju drugačije sa svojom djecom.Poznato je da su zlostavljači najčešće ranije zlostavljani ljudi.
Ako se radi o roditeljima koje poznajem uplićem se bez iznimke.
Mogu se uplesti i kada se radi o nepoznatim ljudima. Jednom smo na plaži bili svjedoci da je otac izmlatio starije dijete zato što je mlađe palo. Nisam stigla ocu ništa reći jer sam morala smirivati i objašnjavati situaciju mome sinu koji je ostao šokiran. Ali su zato čule sve ostale babe koje su poluglasno odobravale očev postupak (on je u međuvremenu nestao sa djecom
nisam odgovorila na pitanje jer nije sve tako jednopstavno. Što znači tuči?
Ako je baš nestašno, pa se ni nakon više upozorenja ne smiruje ni ne prestaje, lupnuti ga malo po guzi mi se i ne čini nešto strašno. Međutim kad bi vidjela nekoga da tuče dijete po licu, glavi i sl. mislim da bi reagirala. Ako mi je netko prisan rekla bi nešto u stilu -nemoj, to boli, to ti ne valja, može ti dijete imati posljedice..ako je netko nepoznat, mislim da bi pokušala procijeniti situaciju i na nešto što bi mi imalo sličilo na maltretiranje ili ne daj Bože iživljavanje ili zlostavljanje iščupala bi to dijete iz ruku k sebi. Pa čak mislim da se onda ni ja ne bi mogla suzdržati od nasilja, mislim da bi vikala i čak udarila takvu osobu!
Jednom sam bila u situaciji kad su se neki mlađi momci poigravali sa starcem, umiješala sam se i posvađala, skoro sam i ja dobila po.., ali barbu su ostavili na miru
Majo Majice, jel znaš ti za one majice Ne po guzi!!!
Umiješam se.Profesionalna deformacija.
Pa što ako me dotični i izvrijeđa,bolje to nego da se grizem u sebi zbog nereagiranja.
Nijedno dijete ne zaslužuje poniženje,bilo fizičko bilo verbalno.
ne znam..moram se ispraviti-potapšati po guzi, jel to o.k.
sami jel mi možeš reći o čemu je riječ? by the way, trebaš vidjeti moj topic na temu nasilje kao metoda odgoja, pa ćeš vidjeti da sam ti ja dobra mamitai najvolim o svemu pričat i sve riješit razgovorom
sikica napisa
i ovo mi je strasno poznato...No, gotovo svakodnevno gledam mame koje daju svojoj dječici po guzi i nažalost u mom vidokrugu su još uvijek takve mame večina...umješam se samo kad znam da će me ta mama barem saslušati! Ali puno češće sam ja u poziciji da meni govore da mi je dijete takvo baš zato jer joj nedam po guzi i na to uvijek idem odgovarati i objašnjavati svoje stavove...
mislav je ovo ljeto cesto nosio majicu "ne po guzi", a dobivali smo komentare s pitanjem " a di onda?" ili " zar po glavi?" i sl.....
cak je i teta u vrticu rekla za majicu da ej super, ali da postoje djeca kojima treba po guzi :shock:
nadam se da tete ipak to ne rade, ni po guzi, ni negdje drugdje.....cak je i teta u vrticu rekla za majicu da ej super, ali da postoje djeca kojima treba po guzi :shock:
ja sam išao u razred sa jednim učenikom kojeg je tata tukao sa kablom od fena!
katkad ga je znao tuči i remenom!
taj čovjek(moj suučenik) je danas mrtav zbog predoziranja drogom.......
evo vam posljedica zlostavljanja!!!!
jednom sam ga ja pokušao spasiti od starog ali onda sam i ja dobio po guzici remenom...
Nama je poznanik "priznao" da je istukao svoga sedmogodišnjeg sina, 2 puta remenom po goloj guzi!!! Naravno da sam mu rekla što o tome mislim, ali on je uvjeren da su batine pomogle. Meni samo nije jasno zašto je onda bio potreban i drugi put? Dječak ima 8 godina i muca. I to sam mu spomenula, ali nažalost od tada nismo u nikakvim odnosima. Jako me muči to pitanje uplitanja jer mislim da sam možda trebala prijaviti takvo zlostavljanje socijalnoj službi. Ponekad se stvarno osječam strašno zbog toga.
Nisam odgovorila na pitanje jer je to vrlo teško. Jednom sam se uplela sestri kad je udarila malu, i rekla joj da prestane jer je i moj mišić počeo plakati, a ona je na to rekla neka se ja ne mješam i nek se on navikava da ljudi viču i udaraju djecu. Nećakinja (5 g) me u plaču molila "Teta, molim te reci mojoj mami da me više ne tuče". Kaj da vam više kažem grozno sam se osjećala. Ja se sa svojim mišićem igram, sve rješavamo razgovorom, a pošto je on još mali kad za nešto zapne zaigramo ga nečim drugim. U zadnje vrijeme kad počne zezat uzmem ga i kažem sad će te mama po guzi, i ljubim ga po guzi a on umire od smjeha i zaboravi da je minutu prije plakao.
Ista stvar!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom