 |
|||
nisi mi odgovorila na pitanje:
evo jedne situacije: ja u trudovima idem na hitnu(glupaca) i trazim uputnicu. dok mi je pisu ja govorim muzu nek me ceka s upaljenim autom, jer neznam hocu li stic do pule(relacija labin-pula(do rodilista)je cca 30 min)a doktor mi govori nek ostanem tamo ako mislim da necu stic.. moj ginekolog stanuje par minuta hoda od hitne. mislis li da bi ga zvali?
pojma nemam, nekako mislim da ne bi. :?
pitaj to nekog tko se kuzi u pravila/protokol/sta vec.
to spada pod protokol, a protokol je u Hrvata definitivno iznad nečijeg života i zdravlja.
Osim možda ako ti ne bi inzistirala da ga zovu, ili ga sama nazvala. Naravno pod uvjetom da već nema tamo neki ginekolog.
Par dana prije nego što sam rodila Anu sanjala sam jedan od najljepših i najintenzivnijih snova u životu. I inače puno sanjam, ali ovo je bio jedan od onih snova u kojima sam bila svjesna kao da sam budna (mislim da se to zove lucidno sanjanje).
Ležala sam (u snu) u svom krevetu i osjećala lagane trudove. Zatim sam kleknula i oslonila se na laktove (ono...na sve četiri). Osjetila sam pritisak i pružila ruku. Opipala sam bebinu glavicu koja je polako izlazila. Bila je mokra, topla i nježna. Rađala sam bebu tako u svoje ruke.
Dan danas mislim na taj san.
...
S prvim djetetom se ne bi usudila rađati neasistirano nikada. S drugim nisam bila sigurna u svoje tijelo jer sam prvo put rodila pod dripom, bez da sam iskusila ijedan svoj trud. Nisam znala što znači kad sve ide prirodno. Uz to ostao mi je komadić posteljice...
Sad kad sam u drugom porodu upoznala svoje tijelo, svoje trudove moram iskreno priznati usudila bi se rađati treći put bez pomoći.
99 % drugog poroda sam izgurala sama, onaj 1% su me okrenule na leđa i tako mi jako otežale stvar. Uz to ono deranje i navijanje tipa "tiskaj, tiskaj" je stvarno nešto bez čega bi preživjela.
Naravno, kad bi trudnoća bila ok kao prve dvije i beba u finom stavu glavicom. Ne bi se usudila rađati bebu na zadak.
No, ne bi imala podršku MM, moje mame ili bilo koje druge meni bliske osobe pa ne vidim mogućnost da bi to mogla i ostvariti. A i treća beba je nažalost samo u mojim mislima.
...
Mene zanima kako bi ja riješila to podvezivanje i rezanje pupčane vrpce, a da mi dijete nema poslije ružni pupak.
Zabrinjava me najviše krvarenje iza poroda jer ja kao bledunjava plavuša i uz injekciju ergometrina krvarim užasno iza poroda.
Što se tiče podrške isto bi bilo i kod mene.Mama i muž su mi ogromni paničari ,pa bi bila prepuštena sama sebi ,što u tom trenutku ne bih mogla.Fidji prvotno napisa
Da imam iskusnu osobu od povjerenja ili "nevidljivu"babicu onda da ...
Mene zapravo od samog poroda puno više brine ono nakon poroda.
Isključivo praktični detalji podvezivanja pupkovine ,pregledavanje posteljice ,eventualno šivanje...
Što se tiče krvarenja mislim da bi tu homeopatija mogla jako pomoći,pa me to ne brine.
Drago mi je da su se Daphne i Marta javile, a i sada Fidji.
Porod je zapravo poput sna, možda jedino onaj loš pun ožiljaka ( psihe i tijela) ga materijalizira.
Imamo pravo sanjati dobar i nježan porod bez povreda ni nas ni bebe.
Još prije par godina nije se ni na forumu analizirao porod kao danas i sve više višerotkinja imaju jasnu ideju da bi to mogle i same.
Znači bitno je znati tehniku i koje faze poroda su makar na izgled normalne ne moraju biti normalne.
1. Ja bi potegla baš teme za koje mislimo da trebamo imati stručnu pomoć, a to je ŠIVANJE eventualnih napuklina ili razderotina i kako s time pravilno postupati bez šivanja. Kako se ponaša rastegnuto tkivo kad se vrača na normalnu veličinu.
2. Također krvarenje (plus jače lohije kasnije) nakon poroda i upitna neophodnost ergometrina?
3. Dezinfekcija bilo koje vrste pa i pupka
4. Pregled posteljice i kako ona treba izgledati
5. Presjecanje pupčane vrpce i priprema za to, određivanje pravog momenta presjecanja
Ima tu još tema i bitno je razlikovati situaciju na klinikama i njihovim načinima održavanja čistoće na koje su primorami, te nepotrebnost istog u vlastitim kućnim uvjetima. Bitno je primjetiti birokraciju koja je u bolnicama bitna, a kod kuće nije. Bitno je primjetiti smjene primalja i doktora za razliku od nesmjenjivanja kući. Bitno je primjetiti da se u vašoj kući događa samo jedan porod , a ne 3, 6, 8 poroda istovremeno koji su vrlo vjerovatno u različitim fazama i brkanje faza od strane osoblja je moguća...Znači zanemarivši namjerno svu moguću patologiju poroda imamo hrpu tehničkih problema bolnice koji uveliko utječu na porod i za njih nema isprike..., a i bolnice su svjesne tih problema pa neke znaju i manipulirati porodom da bi doskočile lošoj tehnici, što je upitno.
(Uočivši to nešto što sam nazvala tehnički problem djelomično je u Njemačkoj sređeno primaljom koja ide s ženom na porod u bolnicu i podržava ju do kraja poroda u porodu, te ona vozi slalom u tehnici za rodilju.)
e vidis to i mene zanima.. ja recimo mogu od oka ocijeniti jel posteljica cijela, al kako bit 100% siguran. (ili da si nabavim lotus birth knjigu?)
i ja sam poslije zadnjeg poroda dobila dvije injekcije ergometrina jer sam jace krvarila, ustvari kako mi je moj ginic kasnije objasnio, ni ne radi samog krvarenja, nego da mi pomogne da se maternica cim vise kontrahira i vrati u prvobitni polozaj, da ne ostane jako rastegnuta od tolikih trudnoca. bas cu pitati u apoteci jel se mogu ergotil kapi kupit na slobodno pa javim!
http://www.amazon.de/Unassisted-Chil...410947-8963768
Mislim da je knjiga od pomoci....na engleskom je
Za knjigu Lothus birth ne znam...da li se i u njoj govori o PBTP? Vidim da je na talijanskom...
Ovih 6 recenzija na enegleskom i njemackom isto nije lose za procitati:
Ein Buch das jede Frau lesen sollte!, 10. Dez. 2001
Rezensentin/Rezensent: Rezensentin/Rezensent
Das unglaublichste Buch zum Thema Geburt, das ich je gelesen habe!
Laura Shanley hat mit diesem Buch eine Revolution eingeleitet - wer spricht hierzulande schon jemals von natürlicher, selbstbestimmter und lustvoller Geburt? Und, was für uns noch revolutionärer ist - wer traut sich schon, über das Thema "Alleingeburt" - oder wie immer man "unassisted birth" übersetzen möchte - zu sprechen?
Dieses Buch wird jeder Frau, die es liest, das Vertrauen in ihren eigenen Körper in bezug auf die Vorgänge bei der Geburt zurückgeben.
Nur eins ist schade: daß es keine deutsche Übersetzung gibt! Aber trotzdem: Danke Laura, daß du dein Wissen weitergegeben hast! Dieses Buch hat mein Leben verändert!
Empowers Women to Trust Their Bodies' Ability to Give Birth, 14. Januar 2000
Rezensentin/Rezensent: Jennifer Ayers-Gould "~ Spiritual Midwife ~" (Bay City, MI USA) - alle meine Rezensionen ansehen
Laura Kaplan Shanley shares her personal journey of self-discovery in this book which educates women about their bodies' natural instincts in childbirth. She shares many quotes from the books which inspired her to trust her body's ability to birth. Shanley demonstrates the role of psychology in the perception of pain. Through dream interpretation, meditation, and mental mantras, she shows the ability to gain control in situations which many may deem uncontrollable. It seems to have worked well for her, although I question if it would be suitable for all women, because of the immense energy and faith which one must exert in order to achieve what Shanley has. This book not only applies to childbirth, but also to the spiritual nature of life in general and the impact that it can have on our destiny. (this review was submitted by me previously, but my name was somehow removed, so I am resubmitting it...thanks!)
Top Notch, Informative and Persuasive!, 3. November 1999
Rezensentin/Rezensent: Kay Jones (Texas, USA) - alle meine Rezensionen ansehen
Ms. Kaplan Shanley's view of birth and her experiences are put down in such a way in this book that I am compelled to read it again and again and again. The notion that birth is so much more than a means to an end, and that it is a wonderous and beautiful process in and of itself is fabulous, and enlightening. Being the mother of three and the expectant mother that I am, I am now forced to re-examine my views on birth and to change them for the better. This is a great book.... it reads smooth and fast, and stays with you. I love it, and highly recommend it!
Commonsense approach to childbirth, 3. Oktober 1998
Rezensentin/Rezensent: Rezensentin/Rezensent
What makes this book unique is its commonsense approach to birth - and to life. The central message is that women should trust their intuition. Those who disregard their inner guidance and turn to medical professionals to handle their births often end up with dissatisfying (and sometimes disastrous) births. Just as Grantly Dick-Read's "Childbirth Without Fear" impacted her life twenty-five years ago, Shanley has the potential of making an historical impact with "Unassisted Childbirth." Readers will undoubtedly increase their confidence to have an unassisted birth, gain new insights about childbirth, and contemplate the importance of self-reliance. This book contains something for everyone interested in childbirth.
Empowers women with trust in their bodies to give birth., 14. Oktober 1996
Rezensentin/Rezensent: Rezensentin/Rezensent
Laura Kaplan Shanley shares her personal journey of self-discovery in this book which educates women about their bodies' natural instincts in childbirth. She shares many quotes from the books which inspired her to trust her body's ability to birth. Shanley demonstrates the role of psychology in the perception of pain. Through dream interpretation, meditation, and mental mantras, she shows the ability to gain control in situations which many may deem uncontrollable. It seems to have worked well for her, although I question if it would be suitable for all women, because of the immense energy and faith which one must exert in order to achieve what Shanley has. This book not only applies to childbirth, but also to the spiritual nature of life in general and the impact that it can have on our destiny
Cure, osjeca li ijedna od vas strah kod pomisli o neasistiranom porodu?
Kad ja razmisljam o svoja dva poroda, odvazem sve dobro i lose, prisjetim se tocno onih osjecaja koje sam prozivljavala kroz tranziciju, znam, jednostavno znam da je porod u samoci jedini stvarno "ispunjen" porod. Jedino takav porod bi bio za mene nekakav "kozmicki dogadjaj" u kojem bi mogla citavim svojim bicem osjetiti sto to znaci roditi novi zivot.
Ali, nije da bas nisam pod utjecajem odredjene kolicine straha. Pod utjecajem onoga: Sta ako? (koje se citavo vrijeme provlaci kroz usta ljudi koji se zgrazaju na ideju o neasistiranom porodu)
Zanima me razmisljate li vi o tome i ako razmisljate, kako se nosite sa tim sumnjama i strahovima?
Bas iz tog razloga sam ja napisala da bi htjela uz sebe imati jednu dobru babicu. Koja bi manje-vise bila nevidljiva. Ali, mislim da bi mi saznanje da je netko tu "za taj -sta ako- slucaj-, pomogao da se oslobodim straha.
Mislim da ja na svoj neasistirani porod ne bi gledala kao nesto sto bi se desilo kao kruna obiteljske intime. Znaci, ne bi da to bude uz prisutnost muza, djece ili bilo koga. Meni je jako vazna ta apsolutna samoca i totalna iskljucenost od ostatka svijeta.
Sto se tice prakticnih stvari, vjerovatno bi najvise zamarala oko Rhogama.
Ja sam jako voljela kretati se kroz svoje porode. Tranziciju pogotovo. Tako da, sto se tice samog tijeka poroda, imam prilicnu jasnu predodzbu o tome kako bi i sta trebalo biti i kako da se pustim da me rijeka nosi.....
Ja danas pisem o tome jer sam valjda nasla neki mir sama sa sobom i porodom. Nije me strah, valjda zbog godina ili zbog mojeg dobrog posljednjeg poroda i godina gruntanja oko poroda.
Nije me strah!
Samaritanka, kako si razmisljala prije prvog poroda?
Ono sto je mene natjeralo na ovakva razmisljanja je moj prvi porod. Koji je stvarno super prosao. Porod je bio bolnicki, a posto nisam imala nikakve zamjerke na rad osoblja, nije bilo komplikacija itd. skroz sam jasno mogla vidjeti i te suptilnije nedostatke.
Drugi porod mi je bio za par nijansi losiji od prvog poroda. I onda su mi se ti "suptilni" nedostaci jos vise iskristalizirali. Jer su u tolikoj mjeri utjecali na moj drugi, po bolnicki mjerilima savrsen porod, da sam tek onda shvatila koliko su ustvari vazni.
ja sam nasla knjigu lotus birth by sarah buckley kad sam trazila neku drugu njenu knjigu, ona je na engleskom.
zorana, nije me strah, vjerujem u sebe i svoje tijelo
presjecanje pupkovine mozemo slobodno izostaviti s liste, jer ne postoji niti jedan fizioloski razlog zbog kojeg bi se ona MORALA podvezati.
kad pupkovina prestane pulsirati, to u principu znaci da je dijete uspostavilo disanje i krvotok. sto bi znacilo da pupkovina nece niti krvariti ako se s rezanjem priceka.
inace se podveze par cm od pupka, pa jos jednom par cm od pupka i onda se prereze izmedju. al to fakat nije hitnoca.
sto se krvarenja tice postoje neki biljni pripravci koji se mogu smuckati u kucnoj radinosti bez problema.
ovo nije bas najjasnije, recimo podvezete 7-8 cm od pupka i onda opet 15 cm od pupka. sad je valjda jasnije.
Zorana, zbilja me nije bilo strah, ali tada isto tako nisam razmišljala da se porodim bez tuđe pomoći. Mislila sam da me porađaju drugi. Kužiš, to je bitna razlika...Danas znam da su drugi samo s dalekozorima na tribinama, a ja sam glavni akter i zato mislim da to treba podvući i ovim topikom jer smo to oduvijek mogle solo pa zašto nas danas netko manipulira da mi to više ne možemo...i uzima nam hrabrost, a nudi strah...
Ekipa koja drugačije misli, mora možda još biti...na putu...ja ih sigurno više ne mogu čekati...moram ići dalje...
Marta, pričali smo o pulsiranju na drugim topicima zato smatram i tu točku bitnom. Smatram bitnom i izgled pupka na kraju, zašto ne?
Smatram bitnom i razlikovanje faza poroda.
Smatram bitno i razlikovanje tiskanja iz vagine, a ne iz rektuma.
Smatram bitnim poznavanje poroda u srž na jednom mjestu, baš onog normalnog bez patologije.
Smatram bitnim i patologiju koja se može izroditi tokom poroda i njeno poznavanje, ali ne matram bitnim da se na to nadoveze diskusija o tome kako baš zbog toga nisam sposobna za PBTP.
Doista mislim da izgled pupka ne ovisi puno o manipulaciju pupkovine nakon porodjaja, uvjerite me u suprotno ako imate kakve dobre argumente. Inace rezanje pupkkovine je JEDINI nacin, JEDINA stvar koja se radi na cijeloj planeti a sve u svrhu toga da se zeni uzma dijete, da se majka i novorodjence razdvoje, da se umanji moc i snaga zene koja daje zivot. Generalno gledano prerano rezanje pupkovine je najcesci razlog pretjeranom krvarenju majke. Zato odbijam tom rezanju pridavati paznju.Skuhas ostre skare 10 minuta, zatim ih izvadis iz vode po mogucnosti necim sto se isto skuhalo i zamotas u sterilnu gazu. I onda tim skarama prerezes pupkovinu nakon sto je porodjaj posteljice zavrsio.
Inace, nekako mi se cini da bi trebalo reci sta je uvjet za hitni odlazak u bolnicu da to poglavlje price unaprijed rijesimo. Ovdje necu navoditi nikakve dijagnosticke postupke koji se eventualno mogu provesti u bolnici nego samo ono sto se moze vidjeti/osjetiti/provjeriti doma.
1. poprecni polozaj je definitivni razlog za carski. tu nema mjesta uopce razmisljanju o vaginalcu a kamoli o np. znaci trudovi + poprecni polozaj = trk u bolnicu.
2. prolaps pupkovine je situacija koja se javlja jako rijetko, uglavnom, pukne vodenjak i kroz rodnicu izviri pupkovina. u tom slucaju dijete nema dotok kisika i svaka minuta je vazna. ne znam kakvi su uopce ishodi, ali znam da se rodilja treba transportirati u bolnicu u polozaju ramena-koljena, znaci cetveronoske na pod, obraz na pod, guzu sto vise gore da bi pritisak glavice ili guze na pupkovinu bio sto manji. cesce se dogadja kod zadaka, ali nije statisticki znacajno.
3. abrupcija posteljice je situaciju koju mozete ili ne morate prepoznati a moze imati kobne posljedice kao i prethodna. to je odvajanje (potpuno ili djelomicno) posteljice prije poroda koji se manifestira jakom iznenadnom boli koja obicno potraje duze vrijeme. ta bol se ne moze povezati s trudovima.
4. preeklampsija/eklampsija najcesce se manifestira visokim krvnim tlakom, pojavom bjelancevina u mokraci (to mozete i doma kontrolirati onim trakicama), a cudna bol u stomaku (u predjelu zeluca) ili neobicna glavobolja mogu takodjer ukazivati na to.
5. iznenadno bezbolno krvarenje na kraju trudnoce moze ukazivati na placentu previu. trudnica moze krvariti pa prestati pa opet krvariti. ovo nije po zivot opasna situacija ali kod takvog krvarenja na kraju trudnoce treba provjeriti poziciju placente (uvz-om) jer prava placenta previa zahtjeva carski.
Uvijek je vazno trudnicu/rodilju dobro utopliti.
meni su ovo prestručne stvari, da bi ih prepustila sama sebi. Svakako bih voljela imati uz sebe osobu sa iskustvom u prepoznavanju tih situacija.
Ali da bih ostala do zadnjeg trena doma, to bi sigurno; opet se i u toj situaciji može dogoditi neka komplikacija.
Ali ne znam zašto mi se nakon svakog poroda čini da sam definitivno prerano otišla u bolnicu, i da je za većinu ružnih stvari kroz koje sam prošla - kriv upravo taj rani odlazak u bolnicu.
nema tu nist prestrucno. ako ti je beba poprecno i dobijes trudove, ili ti pukne vodenjak trebas otici u bolnicu. tocnije na carski. nema u ovom nista strucno.
kak da znam da mi je beba poprečno, ako mi ginić zadnji mjesec nije napravio uzv
marta, prvi puta čujem da puknuće vodenjaka ima veze sa carskim.
Ako dobijes trudove ili ti pukne vodenjak a nosis dijete poprecno onda puknuce ima veze sa carskim. Eto, nadam se da je sad forma recenice takva da je svima sve jasno.
A poprecna beba ko i beba u zatku se moze napipati rukom. A ako zelis biti sigurna uvijek mozes otici na taj uvz na kraju trudnoce.
e a mene zanima sto uciniti sa bebom ako dobije zuticu..ma ustvari to znam, puno svijetlosti i dojenja...al me zanima zasto se klinci nose pod onu fotolampu u rodilistu? i kao se novorodjenacka zutica "lijecila" pred recimo 29 godina kad sam se ja rodila?
bas sam si malo razmislajla o tome.. npr. kad sam rodila ines, bio je utorak rano ujutro, vec to popodne se suskalo o nekoj epidemiji u bolnici, na svim katovima, i u srijedu smo vec isle kuci. dakle bila sam u rodilistu 24 sata. kuci je patronazna primjetila da je malo zuta(ali i ja prije nje) i rekla da je samo cim vise suncam(bilo je proljece) i dojim...
cemu onda ta lampa? ili je to jos jedan trik da se bebe odvoje od mame?
sta uraditi i sa posteljicom nakon poroda? ako imas vrt, ok mozes ju zakopati u vrt i posaditi stablo, al sta ako si u gradu i vrta nemas? bas ju i ne mogu drzati u frizideru?
http://www.unassistedchildbirth.com/
Samo da ubacim.
ko kaze da ju ne mozes drzati u frizideru? :?
mislim, ljudi ju drze u frizeru. znam ja neke. takve.
lampa je dvojbena. u slucaju neke uznapredovale intenzivne zutice vjerojatno je bolje staviti dijete par sati pod lampu nego par sati na sunce, ali ja mislim da tome mozda i nije mjesto ovdje, jer ako ti je djetetu lose, naravno da ces ici doktoru. novorodjenacka zutica zapravo nema puno veze s neasistiranim porodjajem.
zaboravila sam reci, imam knjigu Home birth a practical guide od Nicky Wesson, pa kad procitam, napisat cu koju rijec. takodjer imam i Unassisted homebirth - an act of love, nju sam vec procitala odavno, samo bih trebala malo obnoviti.
preporucam njihov forum.
Ak nisi sentimentalna hitiš ju u smeće. Nije to toksični otpad.
A možda možeš i u tegli nešto posaditi na nju. Fikus možda ili filadendron?
Ja bi se vratila na pitanje straha.
Ja se nisam bojala poroda ni prvi niti drugi put.
Nisam se apsolutno bojala da bi nešto moglo poći po zlu.
Nisam se bojala da bi mogla ići na carski.
Na oba poroda sam bila neobično smirena. (Dobro, malo sam se bojala epiziotomije, ali to je opravdano.)
Mislim da je to prvi preduvjet da bi se bilo tko odlučio na porod bez pomoći.
Tinna, ja sam bolesno znatiželjna i sigurno bi zadnji tjedan išla na pregled da provjerim stanje. Pristala bi i na amnioskopiju kad bolje razmislim. Ne jer se bojim da bi plodna voda bila loša, već isto iz neke lude znatiželje. Ja sam drugi put 3 dana nakon termina išla na pregled u bolnicu i potpisala da idem doma na vlastitu odgovornost jer nisam imala trudove, a bila sam otvorena 6 cm. Naravno da sam prošla kuru zastrašivanja kako ću roditi u autu.
A to saznanje da sam otvorena 6 cm mi je baš bilo ohrabrujuće.
Za knjigu Lothus birth ne znam...da li se i u njoj govori o PBTP?
http://www.pregnancy.com.au/lotus_bi..._our_times.htm
clanak o lotos rodjenju (pupcana vrpca se ne reze, nego se pusti da se sama odvoji) dr. Sarah Buckley
Shivam Rachanam "Lotus birth"
http://www.birthinternational.com/pr...ook/bk663.html
http://www.birthspirit.co.nz/Shop/Books/LotusBirth.php
dr. Sarah Buckley je svoje troje od cetvero djece rodila BTP, mislim da je svo troje isto imalo lotos rodjenje (ili hrvatski, lopoc rodjenje)
Praksa je zanimljiva zato jer rusi mit o neophodnosti, esencijalnosti itd... rezanja, osobito brzog rezanja pupkovine.
Dakle, nije da se nekome preporucuje, nego je edukativna i za one kojima nije privlacna za ucinit.
Tantricima, sektasicama i slicnima je zanimljiva i zbog drugih stvari.
PBTP je zanimljivo opisan u knjizi dr. Sarah Bucklay "Gentle Birth, Gentle Mothering".
Ona je australski GP (obiteljski lijecnik), muz joj je isto neki lijecnik, ne znam je li obiteljski ili neki drugi. Dakle, spadaju u samaritankin PBTP, iako se moze primijetiti da mozda nije i medicinski neasistirani porod (jer u VB, na primjer, svaki porod kojem prisustvuje lijecnik bilo koje vrste je medicinski asistiran; ovo je definitivno vrijedilo prije nekih godina, mozda su to sada i promijenili...)
zakopati u vrtu, sumarku, obliznjem parkusta uraditi i sa posteljicom nakon poroda?
zakopati u tegli za cvijece (malo veceg promijera), posaditi vocku ili nesto slicno, trajnije; moze stajati na terasi, balkonu, pred vratima stana...
pojesti je. Neki kazu da ima puno toksina, a neki kazu da ima i puno dobrih stvari, osobito onima koje su sklone depresiji.
Rade pastetu ili sjeckaju na komadice.
ponuditi je kucnom ljubimcu
steta ju je baciti, a i nije ekologicno ni u duhu recikliranja
Fidji mislim da strah dolazi iz nametnutog osjecaja da se zene vise ne mogu poroditi same. Ocekujes non-stop nesto lose. Lose vijesti vladaju svijetom jer u novinarstvu vrijedi da dobre vijesti nitko ne cita. To ti je kao kad gledas stalno krimi filmove pa cekas non-stop da se nesto lose dogodi, pa se na kraju i dogodi. Stariji ljudi čekaju apokalipsu, a mlađi trče dalje i uz loše vijesti.
Strah dolazi i iz odgovornosti. Odgovornost je danas najbitnija u svemu. U šumi odgovornosti svatko pokriva svoj stav i svoju odgovornost. Odgovornost je danas sve sto imas, to je paravan, mudrost, odraslost, zrelost, obaveza, pojam odgovornosti je rastezljiv i primjenjiv kao gumilastika. Ma kud god okrenes javi se odgovornost, tvoja , moja, tuđa, lječnikova, primaljina. Zašto bi lječnikova ili primaljina odgovornost za moj porod trebala biti veča od moje koja se porađam? Zašto ja ne smijem preuzeti odgovornost za moj porod nego moram imati kontrolora da on vidi da li ja to dobro radim jer je medicina preuzela odgovornost?
Garancije nema za ništa u porodu kao ni u trudnoći.
Strah se smanjuje iskustvom, znanjem i tradicijom, porodom kao srećom, a ne kao tugom, porodom kao svakodnevnicom, a ne egzotikom makar bi po svojoj čudesnosti to i mogao biti.
napravish ukusne lazanje od placente.sta uraditi i sa posteljicom nakon poroda?
- vidi link
nadodala bih, strah se smanjuje i suocavanjem sa strahom.
Strah je sklonost uma, uvjek ga je bilo i bit ce, ali jedno je kada covjek kontrolira strah, a drugo je kada strah kontrolira/vodi covjeka.
Nasa kultura (koja nije po tom pitanju iznimna, samo je iznjedrila nove, efikasnije nacine kontrole strahom, npr. masovni mediji, standardizacije) je prepravljena pristupima koje se temelje u strahu, podrzavaju i generiraju nove strahove i zaradjuju (u obliku novca, slave, moci itd...) na njima.
Meni je strah i strepnje u trudnoci, porodu,nakon poroda jedan segment strahovlade strahova u drugim vidovima zivota.
Ako se suocavas s njima na tim drugim razinama, lakse se suociti s njima pri porodu.
Strah se moze smanjiti vizualizacijama. Ima ih prilicno u knjizi prilicno glupavog naziva, koji se meni nikako ne svidja jer mi nekako pokazuje temeljno nerazumijevanje stvari, Mind over labor. Ali vizualizacije su skroz ok, jer koliko mogu izanalizirati stvar koju je dosta tesko analizirati, sluze za smanjivanje razine adrenalina sto je u porodu uvijek dobro.
Stavno je malo cudna ta knjiga. Napisana je na skroz izvrnutim temeljima iz perspektive nekoga tko zeli preuzeti kontrolu nad porodjajem (ko da se to moze) ali savjeti koje nudi zapravo djeluju skroz u drugom pravcu.
Marta, jel mislis na strah od samog poroda ili na strah od loseg ishoda?
I jedno i drugo.
Ideja tih vizualizacija je da zamislis do u detalje svoj idealni porodjaj. I kad te spuca strah, lijepo odvrtis taj film.
E al kako napraviti razliku izmedju straha koji te spuca i eventualnog straha kao posljedice osjecaja da nesto stvarno ne stima?
Da budem iskrena, ja na porodima nisam nikad osjecala strah. Ali ga osjecam npr. kad se govori o tome, osjecala sam strah prije poroda. Na porodu nikada. Pogotovo ne u tranziciji.
Ali, ono od cega sam imala stvarnu, i fizicku i psihicku bol je taj osjecaj da te netko promatra. E, od tog osjecaja mi nema nista gore.
Cure, jel bi vi rodile skroz same ili u prisustvu nekoga od obitelji? (djece, muza, whatever)
Zorana to su stvarno razlicite stvari. Osjecaj da nesto nije u redu je drugaciji od tog straha. Osim toga vjerujem da nikakva meditacija/vizualizacija ne moze ukloniti osjecaj da nesto nije u redu, jer ce se taj osjecaj nastaviti. A strah ce se smanjiti ako nije utemeljen.
Znam da se ti osjecaji drugacije "osjete" kod poroda nego npr. dok sada mislim o njima. Valjda zato sto mi je na porodu mozak totalno iskljucen.
naravno da je nepovoljan. ali ove vizualizacije su slozene tako da se divljajuci mozak koji brije o raznim mogucnostima lijepo smiri i zaspe
ja s ovim pitanjem nisam mislila na strah, nego na racionalno razmišljanje kako prepoznati da nešto ne štima. Ustvari, čak niti to nisam mislila, nego kako znati što tada učiniti.
Niti prije prvoga, niti prije ili u toku drugoga porod nisam osjećala nikakav strah, uopće mi se nisu vrzmale ideje o carskom, velikoj bebi, nekoj boli koju ja ne bih mogla izdržati, ništa. Vodila me neka luda ideja da smo stvoreni da rađamo, a onda se valjda priroda pobrinula kako da to i obavimo.
Prije drugog poroda, međutim, imala sam veliki strah od nepotrebnih intervenicja, točnije od intervencija koje bi se mogle događati mimo moje kontrole, odnosno moje privole.
Na sve kontrole sam išla, međutim netko je propustio napraviti zadnji uzv u kojem bi se utvrdila veličina bebe. Ok, to možda nije bilo bitno (sa stajališta mojeg ginekologa), jer ako rađam u bolnici, i ako ja to ne budem mogla, riješiti će se problem već nekako. Ustvari, da mi je rekao, možda bi samo pogoršao situaciju: prvo zbog mojeg straha, a onda i straha osoblja kojeg sam osjetila kada su shvatili kako velika beba se rađa (a što bi tek bilo da su znali unaprijed). Kad ono - bio po mojoj ocjeni sasvim lijep porod.
No, kako bi neka žena, koja nema prethodno godine edukacije, bilo teoretske na bilo koji način, ili praktične - kako bi mogla znati što učiniti kad izađe glavica, a ostatak tijela ne. Skoro sam pa sigurna da ne bih rađala u ležećem položaju na leđima, vrlo vjerojatno bi to bilo neki četvoronoški, ili klečeći položaj, možda i na boku; to su sve položaji koji se smatraju da rješavaju problem zapelih ramena. Ali pretpostavimo da bih ipak iz nekog razloga ostala ležeći na boku. I dogodi se zastoj ramena, a ja ne znam što treba učiniti.
Kad malo pokušam dokučiti svoje misli; nešto mi govori da bih se vjerojatno pokušala podignuti. Ali što ako ne bih.
Većina vas sa ovog topca ima teoretsko znanje skupljano godinama, neke od vas i praktično kroz prisustvovanje u nekom svojstvu raznim porodima. Ali većina nas koje imamo neupitnu vjeru u svoje tijelo, ipak nemamo nikakvo teoretsko znanje.
Ja se ne bih usudila tako nešto, jer je J imao dvaput pupčanu vrpcu oko vrata, a par dana ranije smo bili na uzv i sve je bilo ok. Da sam slučajno doma rodila on bi se ugušio jer sam očekivala da je sve ok. Uopće mi nije bilo na kraj pameti da bi mu se to moglo dogoditi. Al potpisujem da treba u bolnicu čim kasnije. Nama je to bilo super iskustvo, a i prošli smo bez ikakvih intervencija sve dok nije izašao.
Mislim da MNOGI problemi nastaju iz razloga što je porod zbog prevelike materijalizacije nastale iz predostrožnosti, odgovornosti i ostalih pokušaja za preveniranjem, ubrzavanjem, planiranjem, ....izgubio na svojoj čarobnosti, magičnosti...
Možda ako mu to pokušamo vratiti u okrilju doma svoga porod opet vrati tu svoju magičnost koja nas štiti od svih nesreća i žena opet postane majstor iz svoje nutrine bez prevelikih godina učenja.
ali kako do toga doći, moraš imati općenito takav stav i takav način svakodnevnog življenja, jer ovim našim živtom samo što ne idemo pitati stručnjaka da li smijemo popiti čašu vode (u porodu čak i doslovno ovo vrijedi, i da nije tragično bilo bi smiješno).
Magičnost ili čarobost ili spiritualitet u svakodnevnici daje svakodnevnim stvarima ljepotu i privlačnost i IZVEDIVOST zašto to ne bi bilo i kod poroda.
To nas čini jačim, samouvjerenijim, hrabrim, voljenim jer zračimo. Mi smo u porodu izvor produžetka života i centar energije, a materijaliziraju nas nosaća djeteta.
Uslijed učenja pojedinosti o porodu, a prvenstveno patologije koja može nastupiti zaboravili su nas učiti o svjetlim momentima poroda, blaženstva između trudova koji ti daju energiju za izdržiš do kraja. Tok poroda koji misli i na majku i na dijete podjednako. stanja omamljenosti koja ti isključuju racijo da bi čula unutarnji jezik koji te vodi dalje kroz porod, koji ti daje snagu i čini da svi starhovi nestanu...O tim se momentima malo priča...jer nisu materijalni...
samaritanka,hvala ti na zapocinjanju ove teme.
u zadnje vrijeme,potaknuta iscitavanjem knjiga o porodjaju ali i razmisljanjima o narednoj trudnoci,se nocima uljujkujem u san zamisljajuci svoj iduci porod.sanjarim kako u noci ,u vlastitoj kupaonici ,sama prolazim kroz porod.prekrasno mi je o tomu misliti jer uvijek se osjecam toplo,sigurno i zasticeno i znam da sve sto se odvija i sto ce se zbiti je u redu.sinoc sam cak i odlucila kako cu posteljicu,kada se odvoji od djeteta poloziti u vrt te na nju posaditi mladicu breze.To drvo sam gledala citavu svoju mladost na obliznjem brezuljku,kako sjaji dok joj je vjetar u granama.
prvi porod mi je bio putem carskog reza i tesko mi je jos uvijek zbog toga.stovise,mislim da cu citavog zivota se sjecati toga kao situacije u kojoj sam si dopustila biti bespomocna.bila sam prihvatila tu operaciju kao potrebitu,jer u tom vremenu nisam imala znanja koja sada imam i gledajuci na sebe u to doba,divim se kako sam mirna i sigurna prosla kroza sve to.
sjecam se kako sam nakon operacije,lezeci nepokretna u sok sobi gledala u sat i brojala sekunde kada cu moci poci na intenzivnu i biti sa svojim djetetom.
sjecam se kako sam plakala i stidila se svojih suza dok su druge majke kraj mene dobivale svoju djecu na podoj,a ja sam iscekavala kada cu ja biti u mogucnosti primiti svoje dijete i uciti se dojenju.nisam nikada u zivotu toliko patila kao tada,dok sam nepokretna lezala nakon carskog a moje dijete je bilo isto samo,medju nepoznatima.
ponekad ga gledam nocu dok spavamo i osjecam veliku zalost sto sam dopustila da tako dodje na svijet ,sto sam dopustila da ga odvoje od mene,sto nije istog trena se nasao na mojim rukama i ostao ondje.
sve to me vodi da sto vise otkrijem,naucim i pripremim se da svome iducem djetetu pruzim svu njeznost i ljubav u takvom svetom dogadjaju.
kada razmisljam o porodu bez tudje pomoci,nije me strah smrti niti boli niti toga da necu biti sposobna sama roditi svoje dijete.
ono cega se bojim kada razmisljam o porodu opcenito je da se ne osjetim iznova bespomocnom,tj da me ovaj sustav koji u bolnicama vlada takvom ne ucini.
sundrops , zbog prvog carskog veća je šansa da se i drugi porod završi carskim.. postoji ozbiljna mogućnost pucanja maternice na mjestu prethodnog carskog reza
I ŠTO SAD MGRUBI kao da ona to ne zna? ...pa ona to zna...
jedno je znati drugo je biti svjestan
možda sam prebrzo čitala pa shvatila da razmišlja o porodu doma
niti ja se ne bojim svoje smrti, ali bebine...ne znam da li bi se oporavila
ispričavam se ako sam nekog uvrijedila
"Koliko je rizik od rupture maternice u VBAC (vaginal birth after Caesarean or very courageous and beautiful)?
Ako porod nije induciran, rizik od rupture maternice je oko 0.5 %. Sve rupture maternice nisu nuzno dramaticne, mogu biti jako male.
Potpune rupture maternice koje ugrozavaju zivot djeteta i majke su izrazito rijetke.
Prema jednom istrazivanju, rizik od rupture maternice pri VBAC-u koji je induciran je 11 puta veci nego bez indukcije.
Za VBAC je dobro da zena ide u "trial of labour" (uz privatnost, neuznemirenost, ako porod brzo napreduje, znaci da je ok, ako ne napreduje, bolje je odmah napraviti drugi carski)
Koje su sanse da VBAC bude uspjesan? Mozemo reci da su vrlo velike.
Neka americka istrazivanja: birth centri 80% uspjesno, bolnice 60 % uspjesno)
Ako su razlog za prvi carski bili failure to progress ili cefalopelvina disproporcija, tada su sanse za uspjeh VBACa jako velike. Zasto?
Zato jer je zena bila u trudovima, razvili su se uterini receptori i sljedeci put maternica je "prijemcljivija". "
iz mojih biljezaka s predavanja Michela Odenta o VBAC-u
Saadadevii hvala ti puno za ove riječi!
Nekako u sebi osjećam odnosno znam da ću idući puta roditi normalno i prirodno. Jako mi dobro zvuči PBTP. Ja sam rodila hitnim carskim, ali stvarno mislim da mogu imati povjerenja u svoje tijelo jer sam uvjerena da smo mogli to učiniti i sami samosu nam trebali dati mira i vremena.
Strah nisam uopće osjećala od trenutka kad sam shvatila da imam prve trudove - samo neku kao tremu, znate onaj osjećaj kad si omalo uzbuđen ali se smješiš jer znaš da se događa nešto tebi upravo predivno. Znaa sam kada su se trudovi pojačali i kada sam se zapravo počela otvarati, osjetila sam to. Znala sam kako mi beba stoji i to je potvrdio i UZV. Izuzetan mi je bio doživljaj pucanja vodenjaka, kao jedan prekrasan kontakt i suradnja mene i djeteta.
Međutim, mislim da sam imala PBTP sigurno me ne bi ostavljali samu, zavezanu za krevet i ctg, s nekakvim cjevčicama iz kojih kapanisam tada znala što je to). Imala bih podršku, mogla bih slušati svoje tijelo i svoje dijete i činiti ono za što nas je priroda pripremila.
U otpusnom pismu mi piše i cefalopelvina disproporcija i polyhidramnios i hypoxio fetus imminens ali ubite me ja sam uvjerena da nisu zapravo postojali neizazvani razlozi za SC.
Nadam se da ne smeta što upadam kao padobranac ..
Pravila pisanja postova
