Molim te reci, prije nego si zavrsila u nesvjesti, osim visokog tlaka da li si imala bilo kakvu nelagodu
nista narocito. sve se dogodilo jako brzo i naglo.
 |
|||
|
|
|||
Molim te reci, prije nego si zavrsila u nesvjesti, osim visokog tlaka da li si imala bilo kakvu nelagodu
nista narocito. sve se dogodilo jako brzo i naglo.
http://www.michelodent.com/news.php?id=8sirius prvotno napisa
Baš sam i ja danas na to mislila nakon što sam pročitala tvoju priću.sretan vam, sretan Božić, dan koji slavi neasistirani porod (ako zanemarimo "primalje" kravicu, ovčicu i ostale) malog Božića!
(he, he)
ja cu pricu pejstati jerbo mi je jako draga
How Aphrodite, Buddha and Jesus Developed Their Capacity to Love 3rd September 2002
In this article, first published in Midwifery Today, Vol 58, 2001, Michel Odent looks at the phenomenon that he describes as the "scientification of love" and explores the question of what determines the capacity to love.
Until recently, love was the realm of poets, philosophers and holy scriptures. But at the end of the twentieth century, love also has been studied from multiple scientific perspectives. Because scientific research has become incredibly specialized, however, it is easy to miss the importance of the phenomenon I call the “scientification of love”(1).
One effect of genuine scientific advances is to raise radically new questions. This is the case of the scientification of love, which inspires simple and paradoxically new questions such as: “How does the capacity to love develop?”
Today, by weaving together data from a broad range of scientific disciplines, scientists and others are in a position to conclude that the capacity to love is determined, to a great extent, by early experiences during fetal life and in the period surrounding birth. The first contact between mother and baby, during the hour following birth, is considered critical.
Keys to decode old messages
The scientification of love prompts us to reconsider old messages more than any other modern scientific movement. In the current scientific context, we are encouraged to look at legendary people whose names have been associated with Love from a new perspective. The names of the goddess of love Aphrodite, of Buddha and of Jesus are the first to come to mind. The similarities are intriguing.
The first conspicuous similarity is the way that the circumstances of their conception have become an important part of the legend. Each was conceived miraculously.
Aphrodite was conceived when Cronus severed the testicles of his father Uranus and threw them into the sea. Following 20 years of sterility, Buddha’s mother, Maya, had a strange dream in which she saw a white elephant entering into her womb through the right side of her chest, and so she became pregnant. Jesus was miraculously conceived in Mary after a visitation by the Angel Gabriel.
Evidently these conceptions occurred outside the realm of space and time reality, while the women were in ecstatic states. In the light of modern biological sciences the Holy Spirit might be interpreted as the sense of belonging, being part of the whole, as a state of mind that can be reached when our neocortical computer (and its vision of the universe limited to space and time) is switched off. Being in an orgasmic state is a way to reach a new “wholly” transcendental dimension.
The circumstances of a conception are an indication of what the emotional state of the mother was like during her pregnancy. The pregnancies of Maya and Mary have been clearly presented as a blessing: “Rejoice, highly favored one … blessed are you among women…” (Luke 1:28); “Heaven and Earth rejoiced.” (Luke 2:14 ?)
The similarities between the birth of these three legendary figures, representative of three different backgrounds, are still more striking. Biographers of famous people rarely think of researching about the birth itself. But the births of these three figures are well-known aspects of their legends. If one keeps in mind that, according to modern scientific data, the period surrounding birth is critical in the development of the capacity to love, one can easily grasp how obvious the resemblance is between the births of Aphrodite, Buddha and Jesus. All three were born outside the human community. This is a highly significant detail when we consider how all known cultures tend to disturb the physiological processes in the period around birth, particularly interfering with the first contact between mother and baby. Cultures do that via a variety of peculiar beliefs (such as the belief that colostrum is bad) and rituals.
The kind of message that is transmitted through a story about a birth in a stable, among mammals, suddenly becomes clear in the age of the scientification of love. Like Jesus, Buddha was also born outside the human community—in his case, in the Lumbini Garden while his mother, Maya, was traveling and had taken a rest among the Ashoka blossoms. In delight she reached her right arm out to pluck a branch and, at that moment, Buddha was born. As for Aphrodite, she was born in the sea, from the foam of the waves.
Because I belong to the Judeo-Christian world, I am tempted to present my own vision of the birth of Jesus. Until now the image of the Nativity that has come down to us has usually been restricted to a birth in a stable, between an ox and a donkey.
My vision of the Nativity is inspired by what I have learned from women who have given birth in privacy. It has also been inspired by “Evangelium Jacobi Minori, ” the protogospel of James, the brother of Jesus. This gospel was saved from oblivion in the middle of the 19th century by the Austrian mystic Jacob Lorber, who wrote “Die Jugend Jesu ” (The childhood of Jesus)(2). According to these texts Mary had complete privacy when giving birth because Joseph had left her to find a midwife. When he returned with a midwife, Jesus had already been born. It was only when a dazzling light had faded that the midwife realized she was facing an incredible scene: Jesus had already found his mother’s breast! Then the midwife said: “Who has ever seen a hardly born baby taking his mother’s breast? This is an obvious sign that when he becomes a man, this child will judge the world according to Love and not according to the Law!”<
Nativity revisited
On the day when Jesus was ready to enter the world, Mary was sent a message—a non-verbal message of humility. She found herself in a stable, among other mammals. Without words, her companions helped her to understand that on that day, she had to accept her mammalian condition. She had to cope with her human handicap and disregard the effervescence of her intellect. She had to release the same hormones as other parturient mammals, through the same gland, i.e. the primitive part of the brain that we all have in common.
The environment was ideally adapted to the circumstances. Mary felt secure and, because of this, her level of adrenaline was as low as possible. Labor could establish itself in the best possible conditions.
Having perceived the message of humility and accepted her mammalian conditions, Mary found herself on all fours. In a posture like this, and in the darkness of the night, she could easily cut herself off from the everyday world.
Soon after his birth, the newborn Jesus was in the arms of an ecstatic mother, as instinctive as a non-human mammal can be. He was welcomed in an unviolated sacred atmosphere and was able, easily and gradually, to eliminate the high level of stress hormones he had produced while being born. Mary’s body was warm. The stable, too, was warm, thanks to the presence of the other mammals. Instinctively Mary covered her baby with a piece of cloth she had on hand. She was fascinated by the baby’s eyes and nothing could distract her from prolonged eye-to-eye contact with Jesus. Gazing at each other like this would have been instrumental in inducing another rush of oxytocin, so that her uterus contracted again and returned a small amount of enriched blood from the placenta along the umbilical cord to the baby; and soon after, the placenta was delivered.
Mother and baby could feel quite secure. Mary, guided by her mammalian brain, stayed on her knees for a short while after the birth. After the placenta was delivered she lay down on her side with the baby close to her heart. Suddenly Jesus began to turn his head from one side to the other, opening his mouth into a round O. Guided by his sense of smell, he came closer and closer to the nipple while Mary, who was still in a very special hormonal balance and still behaving very instinctively, knew how to hold the baby and made the right sort of movements to help her baby find the breast.
This is how Mary and Jesus transgressed the rules that had been established by the human community. Jesus, as a peaceful rebel who defied convention, was initiated by his mother.
Jesus spent a long time sucking vigorously. With the support of Mary he was able to emerge victorious from one of the most critical episodes of his life. In the space of a few minutes he entered the world of microbes, adapted to the atmosphere, separated from the placenta, started to use his lungs and breathe independently, and adapted to the force of gravity and differences in temperature. Jesus is a hero!
There was no clock in the stable. Mary did not try to time how long Jesus was at the breast before he fell asleep. During the first night after birth Mary had only a few bouts of light sleep; she was vigilant and protective, and anxious to meet the needs of the most precious little creature on earth.
In the days that followed, Mary learned to recognize when her baby wanted to be rocked. She was so in tune with him that she could perfectly adapt the rhythm of the rocking movements to the demand of the baby. While rocking, Mary started to croon tunes, and words were added. Like millions of other mothers she had discovered lullabies. This is how Jesus started to learn about movement and, therefore, about space. This is how he started to learn about rhythm and, therefore, about time. He was gradually entering a space and time reality. As baby Jesus grew, Mary began to introduce more and more words into her lullabies and this is how Jesus learned his mother tongue.
References
1. Odent M. (1999). The Scientification of Love. London: Free Association books
2. Jacob Lorber. Die Jugend Jesu, Stuttgart 1852. Current German edition: ISBN 387495 107 3, Lorber Verlag, Bietigheim/Wurtemberg
Kad mi je pukao vodenjak pupčana vrpca je počela izlazit vani, a s njom i nogica. Babica je držala malog da ne izlazi dok mi je anesteziolog dao anesteziju i napravljen mi je carski rez.
Imala sam nadprosječno dugu pupčanu vrpcu.
puhica, kad sam vec poslala po drugi put pitanje sto ces s posteljicom, onda sam skuzila da je ona ustvari u zamrzivacu a ne u frizideru...
a moje pitanje sto ces s njom je cisto znatizeljne prirode, jer, ok ju je drzati u zamrzivacu ako imas dovoljno veliki zamrzivac, a ako imas mali kao ja gdje jedva stanu dve cekinove kokice i kila mljevenog mesa, mislim da nema bas puno smisla drzati je unutra....
Samo da priljepim ovu stranicu, za one koji je još nisu vidjeli:
http://prirodniporod.crolink.net/iskustva.htm
Prolaps pupkovine se uvijek rjesava carskim rezom.
Odletio mi je post. Htjela sam reci da se prolaps pupkovine moze dogoditi bilo gdje i da nije nuzno povezan s duljinom pupkovine. Bitno je znati sto treba uciniti. A ako se odlucis na neasistirani onda ces sasvim sigurno i to uzeti u obzir.
Prolaps pupkovine, preeklampsija/eklampsija i oljustenje posteljice zahtjevaju hitnu medicinsku pomoc odnosno carski rez.
Mene zanima, kad smo več kod pupkovine, kolike su mi bile šanse da sam tad bila kod kuće i mora li nužno završit carskim
Daphne, to tebe strah da ti ne bi posteljica odletila u lonac?
Cure, vi koje bi rodile neasistirano...Jel bi imale djecu oko sebe? Kako bi rijesili situaciju da hocete roditi doma, recimo da je porod nocu....a najradije bi se osamili. I uz sve to zivite u malom stanu s dvoje djece.
smatra se da je za prolaps pupkovine najsigurniji porod carskim rezom.Mene zanima, kad smo več kod pupkovine, kolike su mi bile šanse da sam tad bila kod kuće i mora li nužno završit carskim
ako bi ti se to dogodilo doma, a i inače, treba odmah nazvati hitnu, a za to vrijeme stati na sve 4 sa stražnjicom i bokovima više u zraku, tako da je pritisak na pupkovinu što slabiji.
doduše, to se vrlo rijetko dogodi tako iznenada jer najčešći uzrok prolapsa je indukcija poroda, osobito prokidanjem vodenjaka, kada se bebina glava još nije "angažirala" u zdjelici.
žena bi se u tom položaju trebala prebaciti u bolnicu, uz lagano pridržavanje pupkovine.
ne znam da li bih rodila neasistirano, ali u slučaju da bih, nikako ne bih htjela djecu oko sebe, nego negdje u blizini, da nam se pridruže kojih sat-dva nakon poroda.
iskopirat ću nešto što sam već pisala na jednom drugom topicu:
mogla bih tu još štošta dodati, npr. to da je neizvjesno kako će se maleno dijete koje je naviklo vidjeti majku u jednom sasvim drugom izdanju, osjećati kada je vidi u porodu , jer ako žena zaista dozvoli sebi da otpusti kočnice (što je za porod najvažnije i najpotrebnije), onda će možda i stenjati i vikati i svaštanešto, a djetetu to sve može biti too much too soon da bi to sve apsolviralo.mislim da je sasvim dovoljno da budu tamo negdje u blizini, s nekim kome vjeruješ (dakle da si opuštena da su zbrinuti ).
jer za porod je toliko važna privatnost, a žena kada je s djecom, hoćeš-nećeš, obično uvijek prvo misli na njihove potrebe.
a u porodu bi ženine potrebe trebale biti alfa i omega.
ja si samo zamišljam da npr. netko od djece usred poroda zaplače jer mama stenje, ili kaže da je gladno ili se jednostavno igra i glasno viče (kao što to djeca inače rade) ili nešto slično.
to bi me iz tog "drugog svemira" istog časa katapultiralo u realnost, mozak bi mi se sigurno usmjerio u drugom pravcu, a mislim da to stvarno nije dobro za porod.
osim toga, za mene je porod nekako preintimna stvar.
mislim da ima puno u tome kad ga neki uspoređuju s vođenjem ljubavi, samo smo se danas toliko odmakli od toga da nam je to skoro nepojmljivo.
jer ne bi mi palo na pamet voditi ljubav pred djecom, pa tako ni roditi.
čak mi i one slike sa čitavom obitelji tik nakon poroda više ne mame onaj osjećaj blaženstva, mislim da mamu i bebu stvarno treba pustiti na miru bar tih prvih sat vremena da se dobro "upiju", jer ta beba to zaslužuje, isto kao i ono starije dijete, da te prve trenutke koji su toliko posebni i neponovljivi ima samo sa svojom mamom.
zbog 101 razloga, emocionalnog, zdravstvenog (kolonizacija majčinim, a ne nečijim drugim bakterijama)...
a za starije sestre/braću je sigurno dovoljno ushićujući doživljaj vidjeti seku ili bracu i upoznati se s njim/njom i sat vremena kasnije .
ako su djeca starija i donekle pripremljena, možda bi to bilo ok za njih, ali i dalje mislim da je njihovo prisustvo za ženu ometajuće.
nerijetko se dogodi na porodima gdje je prisutna svekolika rodbina da se porod jako otegne.
i onda žena napokon rodi kada se publika malo prorijedi.
u principu se pokazuje da ako želiš brz porod, što manje publike, pa bili to i naši najmiliji.
a ako su već tamo, da budu što neprimjetniji.
a to od djece nije fer očekivat.
zorana
da li bi htjela djecu....mislim da ipak ne... al da mise desi porod u noci dok su oni u stanu i spavaju, mislim da ih ne bi budila(namjerno) da idu recimo baki ili nekom...i ja zivim u malom stanu.. mozda bi se pokusala suzdrzati od vikanja(mozda) koliko god bi to bilo moguce, a za ostalo neznam... al to je sve kad bi ako bi....
U kojem ti je polozaju dijete bilo u trudnoci?Mene zanima, kad smo več kod pupkovine, kolike su mi bile šanse da sam tad bila kod kuće i mora li nužno završit carskim
Da li ti je vodenjak puknuo spontano ili su ti ga probusili?
Sanse, ukoliko bi do bolnice stigla za 20minuta (a to se smatra odgovarajucom udaljenoscu u zemljama koje omogucavaju svojim stanovnicama kucni porodjaj) bi ti bile iste ko da si u bolnici.
Sto se tice djece na porodu apsolutno potpisujem mamuJu. Moji su spavali ko klade dok sam ja pjevala u kupatilu.
ja ti ne jedem meso, niti išta smrznuto, pa moja posteljica ima tu čast da ima ledenicu samo za sebea moje pitanje sto ces s njom je cisto znatizeljne prirode, jer, ok ju je drzati u zamrzivacu ako imas dovoljno veliki zamrzivac, a ako imas mali kao ja gdje jedva stanu dve cekinove kokice i kila mljevenog mesa, mislim da nema bas puno smisla drzati je unutra....
ostali odgovori malo kasnije, jer me "veliki ljubavić" cima da se hoće igrati na kompjuteru.
ku-kuc! sad ćete vidjeti kako to radi prava štreberica! ovo su moja pitanja i komentari po redu od prve stranice nadalje: 8)
sori unaprijed ako ću vas udaviti.
marta, jedno pitanje: što je to Rhogam?
molim te, možeš li ovo pojasniti?i iz pozicije zene koja danas malo vise zna i tom famoznom Rhogamu.
kaj ovo znači, plizGBS...
daphne, moje iskustvo ti je da ovo sasvim dobro zaraste samo od sebe. jedino što sam ja činila je da sam se nakon svakog odlaska na wc obavezno ispirala - za malu nuždu samo vodom, a kod velike sam se prala. znam da sam pukla, ali ne znam koliko - to si ja sama nisam bila u stanju pogledati; ali mogla sam sjediti praktički odmah i nisam imala nikakvih posebnih tegoba, osim laganog peckanja. mislim da je sasvim normalno da se malo pukne.u slucaju da puknes u toku poroda doma, kako bi to rijesila? bi li sivala ili bi pustila da samo zaraste?
meni je cijeli point u tome da ne moramo uopće u bolnicu, ni ja ni beba.ne bih ni u tom slucaju zvala hitnu nego bih otisla sama do bolnice ili bih pustila da zaraste
mislim da je glavni uzrok krvarenja pri porodu posteljice petjanje u sam proces, a najviše prerano rezanje pupkovine - prije nego se posteljica porodi - i odvajanje bebe od mame. ja sam se držala tih jednostavnih principa + ostala sam u uspravnom položaju (klečećem) do poroda posteljice (to omogućuje krvnim žilama da se brže zatvore nakon odvajanja - ljuštenja posteljice) i krvarenje je bilo zanemarivo - ma valjda pola dl, ako i toliko, za razliku od prvog poroda pri kojem se o meni "brinula" (glupača) babica.Zabrinjava me najviše krvarenje iza poroda jer ja kao bledunjava plavuša i uz injekciju ergometrina krvarim užasno iza poroda.
malo me iznenađuje da nekog brine podvezivanje pupkovine. od svih stvari, to je barem jednostavno da jednostavnije ne može biti. naprosto se pupkovina zaveže bilo čime (neki su čak upotrijebili žnirance!) na dva mjesta i između prereže.Mene zapravo od samog poroda puno više brine ono nakon poroda.
Isključivo praktični detalji podvezivanja pupkovine ,pregledavanje posteljice ,eventualno šivanje...
što se tiče pregleda posteljice, ne znam što bih rekla... svi pričaju da je to jako frkovito. mene bi u stvari zanimalo da li netko zna što se konkretno dešava ako neki dijelić posteljice zaostane? ja sam razmišljala o tome ali nisam nikad čula relevantno objašnjenje - ako netko zna neka napiše. ako je to (taj komadić) nešto što po porodu ne uzrokuje neke očite simptome, nekako bi mi bilo logično kada bi organizam to sam izbacio, pa maternica se "čisti" nakon poroda... :?
ne kužim ovo pitanje, samaritanka, pa ti to znaš iz prve ruke, rodila si?!1. Ja bi potegla baš teme za koje mislimo da trebamo imati stručnu pomoć, a to je ŠIVANJE eventualnih napuklina ili razderotina i kako s time pravilno postupati bez šivanja. Kako se ponaša rastegnuto tkivo kad se vrača na normalnu veličinu.
ja mogu reći da mi je sve izgledalo stvarno natečeno i rastegnuto, ali se vrlo brzo vratilo u normalu.
sigurna sam da nikakva kemija nije potrebna. postoje nekakve trave, spominju žene na bornfree! forumu, ali, priznajem, ne znam ništa o tome.2. Također krvarenje (plus jače lohije kasnije) nakon poroda i upitna neophodnost ergometrina?
poželjno je pupak ipak posipati antibiotskim praškom, pogotovo kad je vrijeme toplije. vjerojatno bi se moglo naći i neko prirodno sredstvo. trakice za podvezivanje i škare moraju, naravno, biti sterilizirane.3. Dezinfekcija bilo koje vrste pa i pupka
moj muž je nesposoban (na žalost) za teko nešto, jedva ju je (ne dotičući je) stavio u vrećicu, a meni su druge stvari bile na pameti (npr. BEBA), ali treba izgledati kao jetra, navodno je jedna strana hrapava (ona koja je bila pričvršćena za stijenku maternice, a druga glatka. ja sam vidjela tu glatku stranu, nismo je okretali na sve strane. tja, ne znam što bih rekla...4. Pregled posteljice i kako ona treba izgledati
prvotna ideja je bila da ju se odnese nekome da ju pogleda, pa onda ipak to nismo učinili.
po meni nije bitno ni jedno ni drugo, jer ne možeš za vrijeme poroda razmišljati o tome, ako sve ide "svojim tokom", onda spontano tiskaš i tu nema kontrole, ni intelektualnog razumijevanja. tiskanje dolazi kao posljedica rada maternice i pritiska koji vrši predležeći dio bebinog tijela i kao takvo je spontano i više manje nevoljno ili refleksno. pokušaj kontrole vjerojatno može više štetiti nego koristiti.Smatram bitnom i razlikovanje faza poroda.
Smatram bitno i razlikovanje tiskanja iz vagine, a ne iz rektuma.
puhica, kako si uvjerila muza da je porod kod kuce nesto sto je ispravno? mislim, jel imao razloge protiv takvog poroda ili se slozio s tobom bez pogovora? mislim da bi ja sa svojim imala muke jezeve da ga uvjerim u tako nesto i da bi to trebala raditi od prvog dana kad bi saznala da sam trudna..
muski su malo cudni po tom pitanju, rijetki su koji bi se slozili odmah da je to u redu i podrzali zenu 100% u toj namjeri...ja znam da bi moj pokusao nagovoriti me na porod u bolnici....
puhica, kako si uvjerila muza da je porod kod kuce nesto sto je ispravno? mislim, jel imao razloge protiv takvog poroda ili se slozio s tobom bez pogovora? mislim da bi ja sa svojim imala muke jezeve da ga uvjerim u tako nesto i da bi to trebala raditi od prvog dana kad bi saznala da sam trudna..
muski su malo cudni po tom pitanju, rijetki su koji bi se slozili odmah da je to u redu i podrzali zenu 100% u toj namjeri...ja znam da bi moj pokusao nagovoriti me na porod u bolnici....
Rhogam je krvni pripravak konzerviran ogromnom kolicinom tiomesarola, tj. derivata žive, koji se daje zenama koje imaju Rh negativnu krvnu grupu, a rode Rh pozitivno dijete, da bi smanjili mogucnost da se zenin organizam senzibilizira na odredjene proteine. Ti proteini su upravo ono sto nekoga cini Rh pozitivnim. U slucaju da se zena senzibilizira, njeno tijelo razvije antitijela koji onda napadaju doticne proteine, sto u buducim trudnocama moze biti problem. Jer ta antitijela prolaze placentalnu barijeru i unistavaju bebina crvena krvna zrnca. Sto moze biti u tolikoj mjeri da beba odmah po rodjenju treba transfuziju.
Naravno, svaka manipulacija u porodu povecava sansu da se zena senzibilizira, a ponajvise prerano rezanje pupkovine (oko ovoga se dvoji, al meni je to logicno) i svi nacini ubrzavanja vadjenja posteljice.
GBS je betahemoliticki streptokok koji se kod 1/4 do 1/3 zena pod normano nalazi u obrisku perineuma. U nekim zemljama ako si pozitivna uvale ti intrvenozno antibiotik dok radjas. Nebulozno. Takva praksa je dala neke rezultate sto se tice sepse novorodjenceta izazvane doticnim GBS-om, ali takodjer i visestruko povecanje infekcija te iste ugrozene skupine (prerano rodjeni i niske porodjajne tezine) izazvanih rezistentnih bakterijama tipa E.Colli i nekih jos ruznijih. Otprilike kao da ti odrezu ruku jer te boli prst.
dakle, nisam imala nikakve neugodnosti, osim što sam šokirala uposlenike općine centar, jer na svom području nemaju nijedno rodilište, pa sam ih probudila iz zimskog sna (produžili su malo, bio je lipanj).puhovi, jesi li imala ikakvih neugodnosti nakon poroda? Kad si prvi put otišla liječniku, je li ti itko pravio neke probleme? Je li te itko pitao je li to bio namjerni kućni ili te nisu ništa pitali?
Kad su bebu odvela prvi put liječniku? Što je doc rekao? Zanima me čisto informativno, Erdelje si imale puno neugodnosti.
raspitivali su se jedno tjedan dana, jer nisu imali pojma što trebaju napraviti, i onda mi izdali sve dokumente. bili su vrlo pristojni i ljubazni.
nisam uopće išla liječniku nakon poroda, našla sam pedijatricu koja mi je došla doma pregledati dijete. dvoumila sam se bih li otišla na pregled ginekologu, ali kako je vrijeme prolazilo ja sam to odgađala, jer mi se nije dalo ići netom nakon poroda, a kad je prošlo neko vrijeme, jako sam se dobro osjećala, pa sam odgodila do daljnjega, djelomično i zbog toga što mi se ginekologica (inače vrlo cijenjena i razvikana, pisala je predgovor za knjigu "žensko tijelo, ženska mudrost"), jako zamjerila...
pedijatrica - očito, došla mi je doma pregledati bebu - zna da sam rodila doma i to joj je ok. štoviše, nisam joj bila prvi takav slučaj. naravno da i dalje idem k njoj...
inače, na općini sam mrtvo - hladno rekla da sam se namjerno porodila doma, objasnila zašto (stanje u bolnicama), uz napomenu da sam obrazovana i informirana i da znam što radim, a osim toga to je danas trend i ima još takvih slučajeva...
inače, romkinje se vrlo često porađaju doma, pa se to najnormalnije riješava na općini tako da se dovedu svjedoci.
meni je trebala potvrda ginekologa na kojoj je vidljiv termin poroda, i potvrda pedijatra.
Pravila pisanja postova
