ma nije radikalno, ja sam prestala pušiti kad sam počela razmišljati o trudnoći (prije toga sam u nekoliko navrata bezuspješno pokušavala), bila sam sigurna da želim dojiti (iako sam pročitala možda tek par redaka na nekim bolničkim plakatima o dobrobiti dojenja), nadala sam se porodu bez kemije (uvališe mi bez mog znanja ipak) ... tako da mislim da bolnički porod nosi isto toliko rizika (ako ne i više) kao i porod van bolnice. Samo su druge vrste. Ali da bih se odlučila na porod doma, morala bih biti sigurna da ću znati što činiti ili barem osjetiti ako bilo što krene krivo.
A da se prije toga ne educiram godinama. Jer kako znati da je upravo to što znaš, sve što i trebaš znati.
Možda je to razmišljanje totalno bez veze, jer živim 3-5 minuta do bolnice. I u biti uopće ne mislim da sam tijek poroda ne bih mogla odraditi sama (kao što i jesam, ostali su mi samo smetali), nego samo kod izgona mislim da bih možda mogla trebati pomoć. A tada mislim da više ne možeš stići do bolnice.
Uopće se ne radi o strahu, nego o raciu koji nameće to pitanje.