Čestitke i svaka čast na stavu!!! Tako i treba s njima, nema drugog načina.
Nadam se da ću i ja slijedeći puta biti pametnija i uzeti apartman, pa makar kredit dizali za njega! Ja sam rodila navečer kasno, tako da sam svog miša vidjela tek ujutro kako treba, ali su mi ga zaboravili donijeti u prvoj turi jer sam još uvijek ležala u rađaoni, s još dvije žene, jer na odjelu nije više bilo mjesta, a dalje da ne pričam...
Najveća katastrofa u našoj bolnici je definitivno odnos sestara prema dojenju, odnosno nepostojanje istog...Niti malo pomoći nisam dobila, osim što mi je jedna sestra stisnula sisu da vidi ide li šta, a ja sam vidjela sve zvijezde, uf, došlo mi da je udarim!! I ništa mi nije rekla samo je otišla, a Roko je jadan vrištao od gladi...Ne mogu prestati zahvaljivati Bogu što smo se uspjeli moj sin i ja nekako izboriti za uspješno dojenje, kako je sve krenulo...
Čestitke još jednom