inga ne znam jesam li ja to imala neku ludu sreću ili što. Možda ima veze i što sam imala trudnoću bez problema, a tad ti je tako svejedno tko ti je vodi. Kad mi je puknuo vodenjak (u ponoć) poslali su me u rađaonu. Babica me je lijepo smirila i ispričala što me sve čeka. Bila sam jedina koja sam rađala tu noć pa mi se mogla potpuno posvetiti. Mislila sam se sama obrijati jer su me isplašili s njihovim brijanjem, ali nisam stigla. Babica me obrijala tako nježno i stručno da nisam ni osjetila, a mogu reći i da klistir nije ništa posebno neugodan. Cijelo vrijeme babica je bila uz mene i pričala sa mnom, sve je bilo u nekoj opuštenoj atmosferi. Dali su mi drip jer se nisam dovoljno brzo otvarala. Rodila sam u 7 ujutro a te dvije babice su se izmjenjvale kraj mene. Tek pred porod došao je doktor Blažinkov koji mi je isto ostao u lijepom sjećanju jer je bio liječnik sobe u kojoj sam ležala. Fino me sašio da su sestre rekle da mogu na nudističku plažu. Što se tiče posjeta, baš prije nego što sam ja došla postrožili su pravila, cure koje su sa mnom ležale u sobi rekle su mi da su žene stvarno pretjerivale, odlazile su na pijacu i u kafić dok su bile na čuvanju trudnoće a za vrijeme vizite su ih morali tražiti, pa im je prekipjelo. Što se mene tiče, ja osobno ne bih htjela da mi u sobu dolaze ni moji prijatelji i rodbina (pogotovo zimi), a pogotovo ne još i od onih u sobi. MM je došao taj dan kad sam rodila i pokazali su mu bebu, a i mojima sutradan. Eto, to su moja iskustva: nitko nije posebno titrao oko mene, ali nije bio ni bezobrazan. Na kraju krajeva sve je to subjektivno: ista porođajna bol je nekome strava i užas, a nekome nije ništa strašno. Ista stvar je i sa svime drugim.
Snjeska stvarno mi je žao zbog toga što ti se dogodilo i potpuno te razumijem zašto ne želiš više tu voditi trudnoću, ali vidimo na tv-u da se te stvari događaju i u Zagrebu, i u Osijeku i svim bolnicama. Ni jedna bolnica ti ne može 100% garantirati da će sve biti u redu, ili da je u nekoj bolnici sve loše. Ja nisam htjela ići nigdje jer ne mogu zamisliti putovanje za porod i kasnije kući, a nekako mi je draže bilo tu blizu kuće. Nisam mislila da treba biti ne-prezahtjevan, ali, brate, ne treba ni pretjerivati. Mislim da treba odrješito, ali na pristojan način. Nadam se da će ti s ovom trudnoćom biti sve u redu i šaljem ti za sreću!