Porod u SB
Evo ovako, ovo ce biti jedna duuga prica. Tri goine nakon vjencanja napokon nam ostala trudna. Test sam napravina na staru godinui docekala novu znajuci da u meni raste jedno malo bice. Sve te tri godine iscekivanja zaceca uredno sam procesljavala Rodin portal i pripremala se za trudnocu, o porodu nisam razmisljala, niti sam o tome htjela razmisljati jer jedino sto sam o njemu cula su bile horor price o mukama, bolovima i bezobraznom bolnickom osoblju. Tek nakon saznanja da sam trudna pocinje se educirati i o porodu. Citajuci sve one tekstove pozeljela sam prirodni porod, odlucila se za rijecko rodiliste, kontaktirala barbaru nakon nikkinog poroda i dogovorila turisticki posjet rodilistu. Odusevila sam se kad sam vidjela kako izgledaju radjaone, kako je Barbara predivna osoba koja obozava svoj posao i kako je to stvarno mjesto gdje bi Ja mogla sama roditi svoje dijete uz malu pomoc osoblja. No medjutim, u 37 tjednu dok je moj privatni ginic na godisnjem odlazim socijalcu koji mi daje uputnicu za rodiliste i naputak da im se hitno javim jer da je porod krenuo, zastoj u rastu. Mi naravno odlazimo u Rijeku, ja osjecam lagane trudove al nis sto nisam osjecala i danima prije, obicne BH kontrakcije al opet sta ja znam, prva mi je trudnoca. Prima nas Barbara, obavi sve preglede i utvrde da je bebica manja al da nema potrebe jos uvijek za nikakvom indukcijom ali da bi trudovi mogli krenuti svaki dan a opet i ne moraju...Nis, vracamo se u SB. Nakon par dana dolazi i moj privatni s godisnjeg, radi ultrazvuk i utvrdi da bebica u mjesec dana nije nis narasla, posteljica puna kalcifikata i da bi trebala u bit u bolnici na promatranju, te da bi ak nis ne krene, za par dana inducirao porod u slucaju da protoci budu losi. Odlazim u bolnicu iako sam je zbog svih onih silnih horor prica o SB rodilistu tako jako htjela izbjeci al opet strah za bebaca je bio veci. Uzimam odmah apartman da ne bi bio zauzet kad rodim jer to je jedini nacin da dobijem 24h roomin in. Nakon zadnjih pregleda odlucuju se za indukciju iduci dan.
Ja sam nakon toga jednostavno osjecala izdanom. Sve sto sam zamisljala i zeljela je propalo u vodu.
To vece uoci indukcije mm i ja smo gledali filmic na dvd da malo razbijem mracne misli kad sam se pocela preznojavati od bolova. Pomislila sam da bi to mogli biti trudovi al mi se cinilo da nisam ja te srece. Kako su bolovi ucestali a mm morao doma dok ga nisu iz apartmana otjerali izrekla sam na glas da mislim da imam trudove. Javim se sestrama, one zovu doktora koji me regleda i kaze je je krenulo je, najbolje da popijete jedan apaurin pa da nam budete odmorni za porod ujutro. Halo koji apaurin???!!!Naravno da nisam. Posaljem mm doma i da se ujutro u 7 nacrta pred radjaonom jer kao nema sanse da to krene za prave do jutra. Ja osla nazad u apartman. Nastavila gledan tv dok su trudovi dolazili u pravilnom razmaku. Uredno sam ih prodisavala u svim mogucim pozama, setajuci, na sve 4, naslonjena na krevet, na wc skoljci.... Oko ponoci je krenula krv ici pa se javljam ponovo sestrama koje opet zovu doktora koji me salje u radjaonu. Tamo se ljute jer da sta cu ja tamo kad necu roditi do jutra. Rekoh ok i ja bi radije u svoju sobu nego tu na krevet...I dalje mastam o tome kako je predivno moglo biti da sam pobjegla iz bolnice kad su krenuli trudovi i osla u Rijeku na stolccic i do Barbare....Al sta ces... Ide procedura, brijanje izbjegla(obavila sama) a klistir mi dali cisto simbolicno jer sam primalju uvjerila kako sam ja vec ocistilasvoja crijeva cijelu ovu vece.. Odlazim u wc i ne izlazim sat vremena. Radije cu i u ta 2 kvadrata setati nego na stol. Iza 1 sat dolazi primalja i pita jesam dobro, reko jesam samo eto malo setam hehe. Ma dajte kakvo setanje morate na ctg. Kako me u 1 pikopcala nije me vise ni pogledala. Zabranila mi da legnem na bok i sl. Naravno da sam bila odusevljena cinnjeicom da ju je skroz zaokupila rodilja do mene svojim vristanjem da je na mene zaboravila, a ja ionako necu roditi do jutra pa ... Ja se lijepo odmah prevalila na bok nabila slusalice na usi i upalila svom mp3 plajer koji sam uspjela prokrijumcariti sa sobom. Utonula sam u svoj mali svijet u kojem sam svakim trudom bila sve blize svom malom andjelu. Trudovi su bili bolni ali ni priblizno onome sto sam ocekivala. Bilo mi je drago sto sam sama samcata. Nisam morala trositi energiju na razgovor, mogla sam se skroz opustiti. Tesko mi je opissati al osjeccala sam se kao hipnotizirana osoba sa misijom da rodi sama, da ni na koji nacin ne privuce paznju osoblja koje bi tada primjetilo da me nisu do kraja obradili, da su zaboravili za infuziju, drip, da su zaboravili da sam uopce tamo.. I sami su poslije priznali da jesu.. Imala sam svoj mali prostor, malu intimu koju nista nije remetilo. Nakon sat i pol trudova na boku puca mi vodenjak i osjecam kako nesto klizi u meni zajedno sa vodom, osjeccam da se blizi trenutak iako je tek pola 3 i iako su mi svi govorili kako nema sanse da ista krene do jutra. Polako pocimam osjecat da se trudovi mijenjaju, dolazi nagon za tiskanjem, nekoliko uspjevam prodisati al nagon kak jednostavno postaje jaci od mene i polako pred kraj svakog truda pocimam tiskati jer se jednostavno nemogu suzdrzati.. Osjecam kako se polako ali njezno spusta moj andjeo. Nakon nekih 10-tak trudova sa tiskanjem ulijece primalja da provjeri ctg. Pocma vikati na mene sto sam na boku i da ne moze to tako, da ctg ne biljezi otkucaje srca, a i kako bi mislim si kad je bebica skoro pa vani... Tada joj kazem kako mi je pukao vodenjak prije pola sata na sta ona me pregleda i dize frku jer dda je izgon krenuo, prebacuju me na ledja. Nakon sto sam se okrenula na ledja trudove uopce vise ne osjecam tako ocito kao na bou nego osjetim jednu konstantnu bol. Kazu mi da tiskam kad krene trud. Koji trud??? Krenem tiskati kako su me ucili na tecaju, a ona vice kakaj, ne valja tako, msm kako ne valja a do tuda smo dogurali bez tebe. Rado bi ju tada poslala da nastavi piti kavu i prigovarati drugim rodiljama a da mene pusti na miru da rodim sama svoje dijete al tada mi je jednostavno zbog euforije da bebica izlazi vise bilo svejedno sta ko melje oko mene. Ionako nisam slusala pozorno... Nakon jos dva tiskanja glavica je bila vani. Osjetila sam kako me je rezala bez da je ista rekla al nije bilo bolno, mislim fizicki, psihicki je bilo katastrofa. Nakon par sekundi sam zacula svog andjela kako place, kasljuca....Naravno da sam istog trenutka zaboravila na sve ostalo i htjela svoje zlato na prsa, al sam se bome nacekala dok su ga izvagali, izmjerili i sve ostalo napravili. Na prsima mi je bio nekih 5 sekundi koliko sam ga uspjela podragiti i oljubiti i vec su ga odnijeli... A mene su tada zasili, sva sreca da nije stigla puno reznuti, svega par savova i ostavili u hodniku. Ova druga primalja koja je do tada spavala je bila tako ljubazna da je otisal do sobe po moj mob da nazovem muza i pravila mi drustvo tih 2 sata.
U 5 dolazim u sobi i donose mi Brunu. Nakon toga trenutka ga vise ne dam, borim se za roomin in 24 h jer sam debelo platila apartman i ne dam da mi ga odnesu i uspjevamo ali tek nakon sto je mm povisio glas na osoblje.
Mozda porod nije bio onakav kakav sam zamisljala al sam izvukla maksimum iz svega. Imala sam svoju oazu mira u kojoj sam provela vrijeme trudova i izgon do pred sam kraj kad su se umjesali al mi nisu uspjeli pokvariti ono najbolje, donijela sam na svijet predivnog zdravog malog andjela koji nije morao izletiti kao metak u 3 truda, niti je bio nakljukan lijekovima iz infuzije, niti maltretiran umjetnim trudovima zbog dripa...Sam porod je bio predivno iskustvo joe bi sutra mogla ponoviti jed mi je samo lijepo ostalo u sjecanju a lijepog je puno...dovoljno da pozelim jos barem jednog andjela.. Eto ni u Sb nije takav horor kako se prica...Da je stvarno krenulo oko 7 ujutro i mm bi bio prisutan jer smo se i za to izborili al B nije htio cekati
 |
|||
Odgovori s citatom
s obzirom da nis im nisam dala da rade osim kupanja..
Tako i treba s njima, nema drugog načina.
inga prvotno napisa
