Draga Newa.... potpuno te razumijem i shvaćam kako ti je teško. Plače ti se s jedne strane jer ti nije jasno kako si dospjela u ovu situaciju, voljela bi ga zadaviti čim ga vidiš, a opet ponekad tražiš tračak nekoga koga si voljela i u koga si se zaljubila.... Sve je to normalno i ne možeš to prekinuti jednim potezom.

Ali svejedno pokušaj biti sada s dvije noge na zemlji i učiniti ono što je najbolje za tebe i dijete. Kad sama shvatiš što zapravo želiš i učiniš to, bit će ti svejedno dal si u sobici kod roditelja ili dal si u nekom stančiću sa jednim krevetom. Mučiš se sa odlukama....

Lako je nama svima reći i davati upute, a isto smo sve dugo dugo trpile dok nam do mozga nije došlo da će biti samo sve gore i da popravka ovdje nema i da idemo spašavati sebe i svoju budućnost a odma će i s djetetom biti bolje.

Nitko ti ne može reći što točno učiniti... Ali draga, prekini ovo mučenje... kakve koristi djetetu ako se mama razboli....

Čuvaj se....budi dobra prema sebi....