Hej!

Evo me! Užasno sam nesigurna. Prije 3 dana MM je opet imao izljeve čudnih rečenica. U tom trenutku užasa pomislila sam da time prikriva svoj ogromni strah odvajanja od mame nakon 33 godine života sa njom, ali opet nije mi ni najmanje odgovaralo ono što čujem. Uglavnom da skratim, rekao je da nema povjerenja u mene, da kompliciram stvari svašta, svašta je izgovorio, a ništa od toga nije imalo smisla. Prije toga smo par dana lijepo razgovarali o stanovima, cijenama, izseljenju itd. I sada evo opet normalno razgovaramo o tome svemu, ali samo čekam trenutak da opet počne bulaznit i trtarit, a da ja samo slušam i ne razumijem niti riječi, samo osjećam kako tonem. K vragu. Bilo mi je llijepše kad sam htjela sama, bar sam znala ka čemu stremim. Ovak opet ne znam ništa. Nema činjeničnog stanja. Malo malo me poljulja taj kvazimuškarac.
Pa dobro čemu to oni služe, kad ne znaju niti voditi niti usmjeravati, niti biti podrška niti ništa. Samo kuka i strebi nad samim sobom.

Moram priznati da se za malog brine u zadnjih 2 tjedna fenomenalno. Daje mi vremena i prostora koliko ga zamolim i općenito, osim onih izlijeva, je super, ali opet nisam sigurna u ništa. Eto tako je!!!
Tražim stan na području novog zgb pa ako netko nešto zna....

JOOOOJ! E, a kako ste mi vi dva. Jeste se ufurali u lijepu svakodnevicu, jel vam bolje! Kako anđelek reagira na sve skupa. Tata je pretpostavljam sve manje nazočan, što konkretno dokazuje da si bila u pravu kada si potegnula potez koji jesi. Piši, javi se. Drži se..... 8)