Stea,proći će...
Ništa mudro, ne?!

Moje cure su u startu imale jako puno problema,jer rastanak nije bio
civiliziran.On to nije sam po sebi,ali kada se tome pridoda jedna strana koja je ljuta,agresivna,egoistična i zla...možeš zamisliti.

Starija je baš tada krenula u prvi razred, no imala je prekrasnu učiteljicu kojoj sam sve objasnila, a žena je postupila kao pravi pedagog.
Pustila ju je da se šeće razredom, da gleda u prazno,da zaboravlja zadaće i knjige, da mijenja mjesto sjedenja i sl.,a s druge strane ju
odlučno potezala u normalu.
Mlađa je imala smetnje psihosomatske prirode; anksioznost i strah od oca,
mokrenje u krevet i sl.
E,da starija kćer je bila izuzetno agresivna,a to je uglavnom usmjeravala na mene.
Obje su bile vrlo tužne,nesigurne,razapete između 2 roditelja.
Sjećam se tog perioda kristalno bistro i znam da smo beskrajno pričale,pričale,pričale....To nije pretjerivanje i znam da me to iscrpljivalo
do krajnosti,ali nije bilo druge.
Uglavnom,vrlo brzo smo krenuli na psiho terapiju(samo njih 2) koja je
uskoro pokazala rezultet.
Danas su to djeca koja su pomirena sa sobom i situacijom, samouvjerena,
zadovoljna,a ja se duboko nadam da nije bilo nikakvih posljedica, odnosno da se to neće negativno odraziti na njihov život. Never...