Pa desava se to da nikako ne izlazim na "zelenu granu" sa starijim djetetom.
Kad se mladja kcer rodila, ona je zauzela vecinu mog vremena, starija je izgubila svoju dotadasnju poziciju. To je valjda mjesecima trajalo, a da ja to nisam uopce kuzila. Na svaki bebin kme sam skakala, starija je uvijek mogla i morala cekati.
U medjuvremenu je krenula u vrtic. Pa s jednim vrticem nije islo, mijenjali smo ga za drugi. U tom vremenu ja sam nekako postajala sve nervoznija, jako cesto mi se desavalo da galamim bez ikakvog razloga. Sto god beba uradi bilo je super, sto god Zorka uradi bilo je popraceno mrkim pogledom i povisenim tonom......I to se tako vuklo do dana danasnjeg.....I sto sada imam? E pa imam starije dijete koje je vjecno cangrizavo, stalno place, nervozna je, kad nesto ne uspije uraditi place po sat vremena u komadu....pokupila je dernjavu od mene pa se i ona dere na nas doma. Zanovijeta oko cega god moze......A ja nemam pojma kako da se sada nosim s tim.
Nekad imam dojam da ona svaki dan pravi iste scene kako bi mi svakodnevno dala sansu da odreagiram kako treba i napokon da krenemo u nekom starom dobrom pravcu. A ja svaku priliku propustim....Eto to mi je sada u glavi.