Citiraj Zorana prvotno napisa
Pa desava se to da nikako ne izlazim na "zelenu granu" sa starijim djetetom.
Kad se mladja kcer rodila, ona je zauzela vecinu mog vremena, starija je izgubila svoju dotadasnju poziciju. To je valjda mjesecima trajalo, a da ja to nisam uopce kuzila. Na svaki bebin kme sam skakala, starija je uvijek mogla i morala cekati.
U medjuvremenu je krenula u vrtic. Pa s jednim vrticem nije islo, mijenjali smo ga za drugi. U tom vremenu ja sam nekako postajala sve nervoznija, jako cesto mi se desavalo da galamim bez ikakvog razloga. Sto god beba uradi bilo je super, sto god Zorka uradi bilo je popraceno mrkim pogledom i povisenim tonom......I to se tako vuklo do dana danasnjeg.....I sto sada imam? E pa imam starije dijete koje je vjecno cangrizavo, stalno place, nervozna je, kad nesto ne uspije uraditi place po sat vremena u komadu....pokupila je dernjavu od mene pa se i ona dere na nas doma. Zanovijeta oko cega god moze......A ja nemam pojma kako da se sada nosim s tim.
Nekad imam dojam da ona svaki dan pravi iste scene kako bi mi svakodnevno dala sansu da odreagiram kako treba i napokon da krenemo u nekom starom dobrom pravcu. A ja svaku priliku propustim....Eto to mi je sada u glavi.
Mislim da si an dobrom putu, shvatila si sto se to ponavlja iz dana u dan i sad samo treba izaci iz zacaranog kruga i ustrajati u tome.
Mislim da je ta prica o zavisti/ljubomori stara koliko su stara braca i sestre ... mladji samim time sto je tako mali i bespomocan dobije puno roditeljske ljubavi i paznje, stariji se osjeti napusteno i pocne praviti scene da privuce paznju, roditelji reagiraju ljutito, dijete jos prkosnije i eto ti kruga bez izlaza.
Mislim da vam je situacija vrlo slicna nasoj kakva je bila.

Ako ti mogu dati savjet: pokusaj biti blaga sa Zorkom, stedi ljute rijeci, a nalazi blage, ako napravi nesto sto nije OK, reci to normalnim tonom, ne povisenim, daj muzu da se on zabavi malom, a ti provedi neko vrijeme samo sa Zorkom ... tocno to smo mi radili i donijelo je plodove.
I da, pokusajte rjesavati probleme bez kazni i nagrada - opomena da, ali ne kazna. Isto tako, OK je nagraditi se necim, ali bez onog "ako ti x tad evo nagrade y" ili slicnog. I mi se nekad nagradimo, ali to ne zovemo tako: "bas smo se lijepo danas zabavili, ajmo na sladoled" kao sto ne nazivamo akznom situaciej tipa "gle, ako se ne spremis malo brze vjerojatno necemo stici na predstavu ili skoknuti do trgovine po cokoladicu".

Inace, danas ujutro smo imali doma show, MZ ide na razgovor za posao, mora biti tamo u 08:15, a klinci piju lijekove i nece ih popiti, rade scenu .. uf, bas smo bili ljuti, bilo je i povisenih tonova, no nismo ispali iz kontrole i rekli nesto sto bi pozalili tako da kad su napokon popili taj nesretni lijek vrlo brzo smo opet bili u kolotecini, nije bilo onog sugavog osjecaja krivnje (roditeljske) odnosno prkosa (djecjeg) koji truje kucnu atmosferu. To dozivljavam kao jos jednu veliku prednost nove situacije u nasoj kuci.