Bas sam sretan!
Jucer navecer sam bio na jednom predavanju za roditelje sa temom disciplina. Predavacica je bila gospodja koja radi k25 godina kao socijalni psiholog u jednoj ZG-skoli, slusaci su bili roditelji djece uzrasta od 4 pa do 14 godina, a tema je bila kako (p)odrzati disciplinu djece na temelju postavki bliskim onima koje podrzava J. Juul - dakle, ne metodama nagrada i kazni vec osobnim autoritetom, djecjim povjerenjim i slicnim.
Predavanje je bilo uglavnom zanimljivo - nije da sam cuo nesto osobito novi, ali i poznatu materiju je dobro cuti jos koji put prepricanu drugim rijecima i sa novim primjerima, a pogotovo iz usta osobe koja radi svoj posao vec 25 godina i usto ima iskustvo podizanja vlastite djece.
Ono sto me je najvise zacudilo su bile reakcije roditelja koji vecim dijelom nisu shvatili poruke predavanja i nekako su ostali u vakuumu ocekujuci nekakve gotovo servirane recepte, a dobili su koncept, dobro objasnjen, no njima ocito ne bas blizak i razumljiv. No, u redu, za takvu promjenu taktike treba dosta vremena i to mi je razumljivo ... a ono sto me je ipak najvise zacudilo su problemi koji muce te roditelje:
- 5-godisnjak sam pali TV i roditelji ga ne mogu kontrolirati u gledanju programa
- 8-godisnjak koji satima i satima igra igrive na play stationu
- 4-godisnjak kojeg mama hrani dok gleda TV
itd itd itd
I roditelji onda size, skacu djeci po glavi, oni pruzaju otpor, vode se beskonacne svadje, komunikacija roditelj-dijete se vodi samo predbacivanjima, kaznama i lazima ...
... i nakon svega toga sam uvidio kako su nasi kucni problemi tako mali i neznatni i kako u stvari MZ i ja uspjesno odgajamo djecu. Znam da je neku djecu teze odgajati, a neku lakse, no nasi sigurno nisu medju onima najlaksima ... a ipak uspiejvamo. I ta mi je jucerasnja vecernja spoznaja dala jedan poseban osjecaj podstreka i srece s kojim sam se mogao mirne duse zabaviti jos frtalj sata s Vedranom prije spavanja umjesto da ga odmah tjeram u krevet i sa njih oboje sam se jutros malo provaljao po krevetu umjesto da ih odmah ganjam na oblacenje ... u stvari, tek ovako nekim uvidom u druge probleme i situacije uvidja se kako je neki put bolje brinuti manje i ne upotrebljavati silu te djeci dati odrijesene ruke. Jer u psoljedna 2 mjeseca nismo ni jednom primjenili neku kaznu (a zaprijetili mozda samo 2-3 puta), isto tako nije bilo ni nekakvih nagrada (osim pohvala i podstreka), en ogranicavamo posebno ni vrijeme na kompjuteru, ni gledanje DVD-ova niti nadgledamo na sto trosi svoj dzeparac ... a opet ej situacija puno puno bolja nego prije tri mjeseca.
Jest, danas ujutro smo se i ljutili na Vedrana kad nije htio popiti lijek i kad je gnjavio Zrinku dok ej cicala, no ... bilo pa proslo, nismo se puno navlacili zbog toga nit smo se zbog toga posvadili nego smo rijesili problem i isli dalje bez zlovolje u nama.
I zbog toga sam danas bas sretan i to sam zelio podijeliti sa vama. :D
Nadam se da i vi koji put bacite pogled na vas odnos sa djecom i vidite i njegove dobre strane, a ne samo probleme i nezadodoljstva.
 |
|||
Odgovori s citatom
Zorana prvotno napisa
Ne, ne tučemo ih i ne šaljemo u kut, kazne su u vidu npr. zabrane gledanje nečega ili slanje određene igračke "na odmor"
... i djecja strana nekad zna svojim odgovorima dati vrijedne informacije. A najcesce se radi o tome da se djeca osjecaju na neki nacin zanemarena, ili od jednog roditelja ili od baka/djedova/teta u vrticu ili im neke situacije ne odgovaraju i tome slicno. 
