Citiraj Zdenka2 prvotno napisa
Tatek, baš mi je drago ovo čitati.
Mani jos draze tako zivjeti. Poznajem onaj osjecaj krivnje/ljutnje kad bih izrekao nesto sto u stvari nisam zelio (preveliak kazna, prijetnja, teska rijec),a i onaj osjecaj prkosa koji je stizao sa djecje strane.

Sad kad je neka krizna situacija kazem jasno i glasno kakvo ej pravilo odnosno sto ocekujem da se treba napraviti i sto ce se desiti ako se to ne napravi. Ako se ne napravi onda kazem nesto tipa "Ja sam tvoj tata i moja je duznost i odgovornost brinuti se za tebe i u ovoj situaciji zelim da napravis to-i-to". U 90% slucajeva se i napravi sto treba, jer vidi da mislim ozbiljno i da ga ne zaje*** nekim svojim hirom. Ako ne napravi, stize posljedica - ako se niej obukao na vrijeme, oblaci se pred kucom, ako ne pospremi tanjur u sudoper nakon vecere, slijedece jutro ce dobiti dorucak u prljavom tanjuru, ako ne pospremi igracke koje je razbacao, nece se moci igrati s njima slijedecih x dana.
IMa situacija koje se ne mogu tako rjesavati - recimo pijenje lijeka ili ako razbaca Zrinkine igracke, no tad vec nadjemo neki drugi nacin da to rjesimo ... nije uvijek lako, ali zlata vrijedi taj dobar osjecaj kasnije, bez gorcine u grlu i srcu.