 |
|||
MALE BEBE I PSI
Cure, molim pomoć!
Tražila sam ovdje na forumu i znam da se o tome pričalo, ali nemogu pronaći.
Mojoj frendici treba link ili nešto gdje bi mogla pročitati da li su psi "štetni" (neznam kak bi se drugačije izrazila) za malu djecu. Tj. uporno joj govore da se treba riješiti pasa (ima ih dva), prije nego dođe mala beba. Kao, dlake su štetne itd.... Ona im želi nekim stručnim člankom dokazati da to nije točno, a nemože pronaći. Help!
Neznam da li su psi ili mačke štetni za malu djecu, ali mala djeca mogu naštetiti kućnim ljubimcima. Mislim da bi i to trebalo uzeti u obzir.
Meni je to okolina radila isto zadnja tri mjeseca (a i još uvijek me tjeraju da se riješim psa). ALI... npr. kćer moje gazdarice je rodila i odgojila dvoje djece uz mješanca maltezera koji pušta dlake kao i moj mješanac pekinezera. Ravan je linjanju mačke. Dugo sam bila u nedoumici ali odlučila sam probati. Ima negdje na rodi članak o kućnim ljubimcima koji govori o tome da su rijetke ili nikakve alergije kod djece koja se odgoje uz psa.
Po meni za početak (dva-tri tjedna) će naš pas neke dijelove dana i noć biti u hodniku ili kuhinji (živimo u jednosobnom stanu) ali nemoguće je ne pokazati mu i ne dozvoliti da ponjuši npr. djetetovu pelenu i robicu (prljavu naravno). Već sada prakticiram svakodnevno ili svali drugi dan usisavanje koje mi za cijeli stan odvuče najviše 15min vremena. Otkako smo saznali da sam trudna naučili smo ga da se ne može penjati na kauč (a i tome je doprinjela njegova mladost jer će sada tek napuniti godinu) pa sada ne želi ni sjesti u krilo nego se vrpolji i siđe odmah.
Najvažnije je češljati ga i posisavati dlake a stvarno mislim da 15min dnevno nije problem!
I da mi smo se riješili tepiha iz sobe jer nijedan usisavač ne može povući sve dlake i izvor je prašine i bakterija. Sada je milina kad usisavam samo parket i zrak u sobi je čistiji.
Mislim da pas nije problem ako si spremna (tj. tvoja frendica) usisavati i brisati pod redovito, uz uvijet da je pas dolje na podu, a ne po krevetima, kaučima, foteljama... Čak su veći psi skloniji prije prihvaćanju djeteta nego mali, ali i jedni i drugi će biti prvo radoznali, možda malo ljubomorni a potom zaštitnički raspoloženi! To je iskustvo i jedne mame s kojom sam razgovarala a koja je odgojila 3 djece uz psa koji pušta dlaku. Ona sada ima Westi terijera jer joj je ovaj put prvi kriterij bio puštanje dlake, a on navodno ne pušta.
U svakom slučaju razumijem ženu jer su meni "krv" popili (i još je piju) zbog psa. Ali odlučivši u sebi da ga se neću riješiti (izuzev da mi je dijete npr. zbilja rođeni alergičar) sada mogu pričati što hoće. Ionako ih ništa neće uvjeriti da pas ne smeta ako nemaju psa, pa neka rađe čuva živce za veće brige u životu :wink: !
Prenosim sa Plivazdravlje:
Objavljeno: 15.02.2004.
Infekcije u prvoj godini života i alergije
Djeca koja u prvoj godini života prebole nekoliko infekcija rjeđe će patiti od alergija u kasnijem životu, tvrde američki znanstvenici.
Studija potvrđuje pretpostavku prema kojoj imunološki sustav koji se u najranijoj dobi djeteta nije morao boriti protiv infekcija, može u kasnijoj dobi postati preosjetljiv i povećati sklonost alergijskim reakcijama.
Ta je pretpostavka prihvaćena, ali nije dokazana, upozorio je Kenneth Adams voditelj istraživanja o astmi koje financira američki Nacionalni institut za alergijske i zarazne bolesti.
"Rezultati ove studije potvrđuju pretpostavku, a nakon dodatnih istraživanja, mogli bi dovesti do razvoja preventivnih terapija za astmu i alergije", dodao je Adams.
Christine Johnson iz medicinskog centra Henry Ford u Detroitu i njezini kolege ispitali su zdravstvene kartone 835 djece od rođenja do navršene prve godine života.
U skupini djece koja su jednom imala vrućicu, 46,7% bilo je alergično ili osjetljivo do sedme godine, no u skupini djece koja su u najranijoj dobi imala 2 ili više vrućica, od alergija je patilo 31%.
U SAD-u i drugim razvijenim zemljama sve više osoba pati od alergija.
Neke su studije pokazale da su djeca koja imaju kućne ljubimce, posebno pse, rjeđe alergična.
Objavljeno: 11.02.2004.
Psi smanjuju rizik za pojavu alergija kod djece
Djeca koja prvu godinu života provedu u blizini pasa imaju manji rizik da će patiti od alergija, pokazuje istraživanje američkih znanstvenika.
Znanstvenici s University of Wisconsin-Madison su uočili i da prisustvo mačaka nema ovakav blagotvoran utjecaj, no upozoravaju kako je njihovo istraživanje još u početnoj fazi pa je zbog toga prerano za preporuke o prisustvu pasa u svakom kućanstvu.
Istraživači pretpostavljaju da su psi "djelotvorniji" u smanjenju rizika za alergije stoga što su općenito prljaviji od mačaka.
Izloženost prljavštini u ranom djetinjstvu po mišljenju znanstvenika može pomoći imunološkom sustavu u borbi protiv alergija.
Ako daljnja istraživanja potvrde dosadašnje nalaze, znanstvenici očekuju da će biti moguće razviti tretmane koji će imitirati utjecaj pasa na imunološki sustav i tako smanjiti rizik za pojavu alergija kod djece koja nemaju kućne ljubimce.
Prethodna istraživanja o ulozi kućnih ljubimaca u smanjivanju rizika za pojavu alergija su često davala kontradiktorne rezultate.Objavljeno: 01.10.2003.
Rizici liječenja beba antibioticima
Istraživanje američkih znanstvenika sugerira kako bebe kojima su davani antibiotici imaju povećani rizik da će patiti od astme i različitih alergija.
Znanstvenici iz Henry Ford Hospital u Detroitu vjeruju da rana upotreba lijekova utječe na razvoj probavnog i imunološkog sustava.
Prethodna istraživanja su pokazala da antibiotici mogu uništiti i korisne bakterije probavnog sustava.
Znanstvenici dodaju kako se ne protive upotrebi antibiotika kod beba, no upozoravaju na nužnost većeg opreza pri prepisivanju lijekova djeci mlađoj od 6 mjeseci.
Istraživanje je trajalo 7 godina, a sudjelovalo je 448 djece.
Utvrđeno je da u dobi od 7 godina djeca koja su u prvih 6 mjeseci života dobila barem jedan antibiotik imaju 2,5 puta veći rizik da će patiti od astme i 1,5 puta veći rizik da će patiti od neke alergije.
Posebnom riziku su bila izložena djeca čije majke su također patile od alergija.
Izloženost kućnim ljubimcima je imala zaštitni učinak glede alergija, dok je dojenje smanjivalo rizik za pojavu astme.
Najvećem riziku su bila izložena djeca koja su bila liječena penicilinom ili nekim drugim antibiotikom širokog spektra djelovanja, posebno ako se liječenje odvijalo u više navrata.
Ne mogu pomoći stručnim člankom, ali mogu govoriti iz vlastitog iskustva.
Moja kćer je od prvog dana bila uz kujicu pinča, koja je iskoristila svaki trenutak naše nepažnje da se uvali uz Ninu na krevetu ili kasnije na podu kad je Nina počela puzati, često ju je znala i poliznuti, a premda sam ja usisavala svaki dan i pazila na dlake definitivno se ne bih mogla kladiti da neke Nina nije i progutala.
Ali to nije sve
I za kraj, usprkos čitavom tom zoološkom vrtu ili zahvaljujući i njemu Nina dosad uopće nije bila bolesna
Sad sam obrisala ogroman post, jer sam shvatila da davim svojim pekmezenjem, al ono što sam htjela reći je da osim u odnosu roditelj-dijete nikad nisam vidjela takvu ogromnu, bezuvjetnu ljubav i predanost kao između moje Maje i naše njemačke ovčarke.
Štetnih posljedica na zdravlje djeteta sigurno nema, a čak i ako zanemarimo znanstveno dokazane činjenice o smanjenju rizika od astme i alergija, mislim da odrastanje uz psa i ljubav u tom posebnom odnosu neizmjerno obogaćuje djetinjstvo svakog djeteta, a odrasle možda necemu i nauči. Vrijedno je svakog usisavanja, čak i kad se pas linja s entuzijazmom kao što je naša D. radila.
Pas nikako ne bi trebao bit smetnja već samo korist djetetu. Potpisujem sve što ste rekli u korist držanja pasa (uz dijete).
Jedino samo moram dodati... Stan se za psom jednako održava i kad imate dijete i kad ga nemate. Onaj tko ima psa u stanu, njemu je tako normalno svaki drugi dan (da ne kažem svaki) proći usisavačem i mokrom krpom pod. Pa, kako ste do sada, tako ga održavate i kad dođe dijete. :wink:
ja inače nisam za varijantu dijete i pas ali pri tome mislim prvenstveno na krvoločne pse tipa doga, pitbul, rotvajler i sl. vrste pasa. i to ne iz "alergija" razloga nego jednostavno mislim da to ne ide. ne daj bože da nešto napravi djetetu jer ipak...
za ostale "mile ćuke" mi se čini ok, ako roditelji vode računa o higijeni psa, dlakama i sl.
jedino što me isto tjera na razmišljanje jest povezanost djeteta s psom i onda kad pas ugine djete može doživjeti emocionalni šok. mislim to se odnosi na bilo koju životinju. djete se ipak više od nas veže za ljubimce.
Mislim da pasmina nema veze. Sve je u odgoju psa. Ljudi su ti koji proizvode krvoločne pse od tih većih pasmina. Ja sam cijeli život provela uz pse. Prvo šarplaninac, pa njemački ovčar, pa pudlica i opet njemački ovčar. Jedini pas koji me ikada ugrizao i to u više navrata je bila ta pudlica
Koliko bi majki trpilo vučenje za uši, rep, guranje prstiju u oko i sl. bez da trepne? Još i poljubi dijete na kraju?
Slažem se jedino u vezi tog šoka kada pas ugine. Mi smo Maji rekli da je D. otišla u bolnicu jer je jako bolesna. Samo što je sad već 6 mjeseci u "bolnici" i ne znam šta da radim. Nedavno joj je susjeda htjela pokloniti psa, al je rekla: Neću, ja imam psa! Moj pas je u bolnici al će se vratiti, ja sam joj pisala da se mora vratiti jer je dugo nema.
Cure, HVAAAAALLLLLLAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!
:D :D :D :D :D :D :D
Upravo to nam je trebalo!
Znanstvena istraživanja + iskustva = Pobjeda nad zlim jezicima!!!!!!!
Smokice, kad je jednoj mojoj poznanici mačka krepala, objasnili su joj da je maca bila jako bolesna i da joj ni doktori nisu mogli pomoći, pa je nažalost umrla (otišla na drugi svijet... otišla iza duginog mosta... štogod vam se čini prikladnim). Naravno, sve je to objašnjeno na široko i dugačko.
Rekli su joj onako kako jeste jer smatraju da se dijete treba privikavati i na one ružne strane života (ali s pričom prilagođenoj djetetu). Cura je bila tužna ali je to 'usvojila' jako dobro. Nedugo zatim, dobila je drugu macu i sve pet! :D
Sigurna sam da je puno upečatljivije ono lijepo i korisno što je dijete doživjelo od svog ljubimca i sa svojim ljubimcem dok su živjeli i odrastali zajedno. Znam to po sebi. I ja sam odrastala sa mnogo ljubimaca (više vrsta) oko sebe. Ne mogu ni zamisliti kako bi izgledalo moje djetinjstvo da nije bilo njih. Svi su mi redom bili dragi i nikad ih neću zaboraviti. Kad su 'odlazili', naravno da mi je bilo teško. Jako teško. Sada kad ih se sjetim, vidim samo one sretne dane s njima, a onaj ružni trenutak rastanka gotovo i ne pamtim.
I danas živimo sa psom u kući i nije nam ni na kraj pameti da bi ga odbacili u trenutku kad dođe beba. Puno je argumenata za zajednički život psa i djeteta a malo onih (opravdanih) argumenata protiv. Ako vam vaš pas do sada nije predstavljao problem i teret, to vam zasigurno neće predstavljati ni u onom trenutku kad beba dođe na svijet.
Znam i jedan slučaj svoje poznanice koja je pod pritiskom porodice otišla kod svog.gin. po savjet- što da radi sa psom koji živi s njom i mužem u stanu. Gin. joj je rekao da joj to apsolutno ne može škoditi trudnoći, a niti kasnije djetetu... Dao joj je puno argumenata za držanje psa i djeteta zajedno i rekao da to prenese svojima
Pahuljica, znam da bi joj već trebala reći, ali ne mogu
mi imamo beaglicu i bebu od skoro 4 mjeseca i nije mi nikad palo na pamet da je se riješim,prvih 7 dana pas je bio kod moje mame dok se mi ne uhodamo s maleckom,ali je svaki dan dolazila kod nas da vidi i onjuši malu.
sada smo prava mala obitelj, ima i dana kada smo svi na krevetu,uključujući i Simbu-(pas)
mi zivimo u malom stanu, imamo zlatnog retrivera, i, uz velikog klinca - bebu od nepunih mjesec dana. Iako je i pas mlad (sada ce godinu dana) nikakvih frka nije bilo, malo ju ponjuska, kada mu prodje i polize, dapace, ako mala zaplace a ja nisam taj cas po nju on me dodje potraziti
Dlaka ima koliko god ih redovito cistili, ali, brzo smo se svi privikli na to. Od kada je beba tu pas spava u hodniku i to je jedina promjena u njegovom zivotu koju je bez problema prihvatio...
Da su životinje i njihove dlakice tolko štetne ne bi bilo ljudske vrste. Oduvijek su ljudi i životinje (psi posebno) živjeli zajedno.
Osobito ako je pas njegovan i odgojen, a takvi su velikim dijelom ljubimci koje imamo.
ovo je jedino cega se ja bojim :/Mamita prvotno napisa
inace prva stvar koju je marko dozivio kad je dosao iz rodilista je da ga nas pas izlize po glavi za dobrodoslicu.
u nekom trenutku djetetova razvoja svakako treba pripaziti da dijete ne maltretira psa jer naravno onda postoji mogucnost da najdobrocudnijem i najdresiranijem psu pukne film. jer dijete, u fazi kad jos ne razumije da to zivotinju smeta a ima potrebu istrazivati , hoce psu cupati usi, gurati prste u nos i oci i sl. ako je vlasnik toga svjestan onda pripazi, ne ostavlja dijete niakda samo sa psom i to je to.
sto se tice gusneja dlakom pas nije opasan jer njegova dlaka ne ispada sa korijenom. djeca koja odrastaju sa psom imaju manje alergija.
sto se bakterija tice, ni tu ne vidim problem. dok pas djetetu ne gura jezik u usta nos ili oci.
snupiću, ja izluđena svekijevim zanovijetanjem nazvala pedicu i pitala, žena veli dapače, još i bolje za dijete. Eto, neka napravi isto. Inače imam jednu malu snupicu (beaglicu) i naravno da je nisam dala. Moja mala i moja pesica se super slažu. Inače imaš na ovom forumu pod Izazovi roditeljstva, podforum Kućni ljubimac, pa neka frendica malo lukne. Negdje sam pročitala (ne mogu se više sjetiti gdje jer stalno surfam po netu) da je za djecu čak i bolje imati kućnog ljubimca, nešto vezano za to da je bolje za imunološki sustav da je okolina nesterilna, jer sterilna okolina navodno je razlog sve većeg broja alergija i sve većih alergijskih reakcija na stvari za koje se do sada nije znalo da su alergeni.
Mislim da mi je stav ljudi oko bebe i psa za sada najveće razočaranje koje proživljavam kao trudnica. Moja mama nije htjela da imamo životinje, stalno je sve čistila i sterilizirala za mnom, a ja sam bila boležljivo dijete i jako i dugo patila što nemamo psa. Do nedavno su i moji roditelji imali psa (popustili su i obožavali kujicu koja je umrla u dubokoj starosti), a imamo je sada i mi. E sada, kvocanje od strane rodbine, svekrvića, zapitkivanje poznanika, prijatelja, oko dlaka, oko svega, nagovaranje da njima ili nekome damo psa me prije svega rastužuje i ne mogu vjerovati da mi itko, tko me poznaje, može savjetovati da se riješim člana obitelji kojeg obožavam, koji nam je prije svega veliki terapeut i koji nas je naučio mnogočemu. Da ne govorim koliko već sada djeluje pozitivno na našu bebu u trbuhu, jer me smiruje, jer s njom pričam kad sam sama kod kuće, jer s njom dugo šetam, meditiramo po plažama, parkovima, livadama, jer kraj nje ne mogu biti ni ljuta, ni loše volje. Jer već sada nasloni svoju malu glavu na moj trbuh i znam i vjerujem da će voljeti naše dijete kao što voli djecu naših prijatelja. Dijete će imati ono što ja nisam imala, a dlake....tako možemo razmišljati o prašini, kamenčićima u parku, zemlji, pijesku.....da su djeca za držanje u staklenkama tamo bi i bila.....
Što god ti ja napisala bit će samo isto kao što i ti misliš. Imamo psa, imali samo oduvijek. Meni je dijete i pas dobitna kombinacija. Da vidiš dvogodišnjakinju i psa-to je ljubav od vrha do dna.
Pripaziš na čistoću. Treba svaki dan, pa i više puta pobrisati pod. Prati ručice redovno i to djetetu jednostavno postane normala.
Prvu godinu sam više pazila, ipak bebe sve stavljaju u usta. Ali i šetnje u troje i igra i sve je meni tako normalno uz psa.
Uostalom, sama ćeš vidjeti. Nemoj dozvoliti da te nagovore da daš psa. Jedino da postane nasilan, ali pas koji osjeća da je voljen mislim da neće stvarati probleme.
Čišći smo od svih prijatelja, rodbine i poznanika koje znam, a još ni nemaju nikakvu životinju. Znači, to će se samo nastaviti. Neće spavati na istom mjestu, jesti iz istih posuda i to je to. Drago mi je da vidim nekolicinu da sretno i paralelno odgaja životinju i psa. Nasilna nije prema nikome, djecu obožava, pažljiva je s njima. Hvala ti.
Mi isto živimo s psom i mačkom u stanu već godinama i samo smo profitirali time.
Doduše, kod nas su životinje došle kad su djeca bila već poodrasla, ali od prvih dana su bili u kontaktu s psom kod bake i djeda i nikad nismo imali nikakvih loših iskustava. Dapače, razvili su jaku empatiju za životinje, naučili se pravilno ophoditi s psima i još puno toga. Jest da su bili neizmjerno tužni (kao i svi mi) kad su tog predivnog psa morali uspavati nakon 15 god. što je provela s nama i što su praktički odrasli uz nju, ali ostale su nam predivne uspomene koje ćemo pamtiti zauvijek.
Sad uživamo s ovo dvoje naših, a i baka i moja sestra također imaju psa pa je kod nas i oko nas uvijek veselo.
Također ne vidim problem oko higijene jer i ovako i onako se čistiti mora, a od nešto dlaka još uvijek nije nikome ništa.
I silno me žaloste ti komentari lokalnih dušebrižnika kojima je suživot s životinjama ravan "ruskom ruletu" jer mi te životinje smatramo članovima obitelji i kao što neću deložirati ni oca, ni mm, ni djecu, tako se ne bih mogla "riješiti" ni mojih B i L jer su oni naši, a mi smo njihovi.
I zato, puno sreće u budućem zajedničkom suživotu s bebom i ljubimcem
moj avatar govori sve!
i mi smo se susretali sa svakakvim pitanjima tipa: a kuda ćete sa psićem kad se dijete rodi? itd...
moja N obožava životinje, i obožava naše psiće! prekrasno mi ju je za vidjeti kako odrasta u biti sa 4 psa (mi imamo pinča, moji imaju retrivera, sveki labradora, brat i šogi kavalira).
ja se više ne opravdam, niti se trudim da me ljudi razumiju, jel što god ja govorila znam da oni koji nemaju životinje to ne mogu shvatiti!
što se tiče dlaka, mislim moji imaju retrivera koji znate koliko ima dlaka. moja Nia se valja s njom po podu, grli ju, ma mislim ne znam što sve ne, i dijete je super zdravo.
tako da samo ti po svom, a uvijek će se naći oni koji će imati nešto za reći! a za to postoji ono staro : na jedno uho unutra na drugo van!
Jana 5 godina, Tara (pas) 6,5, godina.
Treba napomenuti da T ima 33 kg i da se linja 10 mjeseci u godinu dana,
živimo u stanu od 53 m2, cape se brišu samo kad vani ima blata.
Nikada, ali nikada J nije osjećala posljedice tarine "prljavštine" ili dlaka kojih uvijek i svagdje ima,
iako se svakodnevno sauga.
Divno je gledati kako J odrasta uvažavajući potrebe i osjećaje četveronošca a time se uči to primjeniti
i na ljudsku okolinu, divno je gledati kako T u parku terapeutski djeluje na djecu, učeći ih
da prevladaju jedan tako nebitan strah u moru strahova kojima će ih society podvrgnuti, strah od psa.
Obožavam svoju obitelj, MM, kćer i još jednu malo dlakaviju kćer
Samo treba upamtiti da kad dođe dijete da pas zahtijeva istu količinu pažnje koju bi
zahtijevalo i starije dijete dolaskom bebe, i to je stvarno tako.
Samo nemojte to zaboraviti, to je stvarno važno za jedan zdrav odnos.
Ja sam recimo poslala po mužu popišanu pelenu da T onjuši kako bi se upoznala
s mirisom i naravno da smo dolaskom iz rodilišta spustili bebu da je onjuši, bebu nisam u stan unijela ja
već muž a ja sam prvo pozdravila Taru i otišla s njom u šetnju.
Eto, moje iskustvo
Odnos dijete - pas, neprocjenjivo
I prije nego sam naletila na ovu temu cvrsto sam odlucila da pas ostaje ukoliko ostane te naravi koje je sada!!! i okolini nisam dopustala da ama bas nista kazu, a zlim jezicim sa strane bi pokazala na nacin da bi zagrlila svoga psa i pocela razgovarati s njom na koji nacin cemo docekati bebu, te sto cemo svi sve zajedno raditi.
cure hvala, jer iako sam ja odlucila vasa iskustva su mi podrska, te se ne osjecam vise kao "Pale sam na svijetu"
Hvala svima što ste podijelili svoja lijepa iskustva!
Jučer sam razgovarala sa svojim roditeljima, gledali smo slike kujice koja nas je napustila i baš sam im rekla da je to najljepša stvar koju su mogli u djetinjstvu pružiti meni i bratu. Nabavili su je kad smo doživjeli veliku traumu i svima u obitelji nam je bila veliki terapeut. No, to mogu shvatiti samo oni koji žive sa psom. Naša je temperamentna terijerka, u smislu da je poslušna i dobra, ali zahtjeva istrčavanje na livadi, u parku i to joj nikako nećemo uskratiti. Uskakat će brat, roditelji, tkogod, ali neće biti zakinuta.....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom