Mi isto živimo s psom i mačkom u stanu već godinama i samo smo profitirali time.

Doduše, kod nas su životinje došle kad su djeca bila već poodrasla, ali od prvih dana su bili u kontaktu s psom kod bake i djeda i nikad nismo imali nikakvih loših iskustava. Dapače, razvili su jaku empatiju za životinje, naučili se pravilno ophoditi s psima i još puno toga. Jest da su bili neizmjerno tužni (kao i svi mi) kad su tog predivnog psa morali uspavati nakon 15 god. što je provela s nama i što su praktički odrasli uz nju, ali ostale su nam predivne uspomene koje ćemo pamtiti zauvijek.

Sad uživamo s ovo dvoje naših, a i baka i moja sestra također imaju psa pa je kod nas i oko nas uvijek veselo.

Također ne vidim problem oko higijene jer i ovako i onako se čistiti mora, a od nešto dlaka još uvijek nije nikome ništa.

I silno me žaloste ti komentari lokalnih dušebrižnika kojima je suživot s životinjama ravan "ruskom ruletu" jer mi te životinje smatramo članovima obitelji i kao što neću deložirati ni oca, ni mm, ni djecu, tako se ne bih mogla "riješiti" ni mojih B i L jer su oni naši, a mi smo njihovi.

I zato, puno sreće u budućem zajedničkom suživotu s bebom i ljubimcem