Smokice, kad je jednoj mojoj poznanici mačka krepala, objasnili su joj da je maca bila jako bolesna i da joj ni doktori nisu mogli pomoći, pa je nažalost umrla (otišla na drugi svijet... otišla iza duginog mosta... štogod vam se čini prikladnim). Naravno, sve je to objašnjeno na široko i dugačko.

Rekli su joj onako kako jeste jer smatraju da se dijete treba privikavati i na one ružne strane života (ali s pričom prilagođenoj djetetu). Cura je bila tužna ali je to 'usvojila' jako dobro. Nedugo zatim, dobila je drugu macu i sve pet! :D

Sigurna sam da je puno upečatljivije ono lijepo i korisno što je dijete doživjelo od svog ljubimca i sa svojim ljubimcem dok su živjeli i odrastali zajedno. Znam to po sebi. I ja sam odrastala sa mnogo ljubimaca (više vrsta) oko sebe. Ne mogu ni zamisliti kako bi izgledalo moje djetinjstvo da nije bilo njih. Svi su mi redom bili dragi i nikad ih neću zaboraviti. Kad su 'odlazili', naravno da mi je bilo teško. Jako teško. Sada kad ih se sjetim, vidim samo one sretne dane s njima, a onaj ružni trenutak rastanka gotovo i ne pamtim.

I danas živimo sa psom u kući i nije nam ni na kraj pameti da bi ga odbacili u trenutku kad dođe beba. Puno je argumenata za zajednički život psa i djeteta a malo onih (opravdanih) argumenata protiv. Ako vam vaš pas do sada nije predstavljao problem i teret, to vam zasigurno neće predstavljati ni u onom trenutku kad beba dođe na svijet.

Znam i jedan slučaj svoje poznanice koja je pod pritiskom porodice otišla kod svog.gin. po savjet- što da radi sa psom koji živi s njom i mužem u stanu. Gin. joj je rekao da joj to apsolutno ne može škoditi trudnoći, a niti kasnije djetetu... Dao joj je puno argumenata za držanje psa i djeteta zajedno i rekao da to prenese svojima