I, nije skroz važno kako stvari zovemo (iako meni 'kazna' ružno zvuči i obično to ne upotrebljavam), meni se važno čini paziti da ne zloupotrebljavamo svoju roditeljsku moć. Barem tako ja radim.
 |
|||
|
|
|||
I, nije skroz važno kako stvari zovemo (iako meni 'kazna' ružno zvuči i obično to ne upotrebljavam), meni se važno čini paziti da ne zloupotrebljavamo svoju roditeljsku moć. Barem tako ja radim.
I meni - čitam vas i učimms. ivy prvotno napisa
ovisi valjda i o dobi - prošli smo fazu preusmjeravanja pažnje, a "ja poruke" i pomaganje da spozna što ga u tom trenu zapravo muči ponekad ne pale, plus ponekad nisam u stanju dati mu ono što traži. ali, ovakvi topici mi pomažu da vidim u kojem smjeru trebam ići.
Vidim da Seni i Maja definitivno kuze o cemu pricam.
Moje shvacanje rijeci kazna: posljedice su dio procesa, kazna je nametnuta van tog procesa.
Recimo:
Lima me udari, "prirodna" posljedica je ta da cu ja:
1. Spustit se na njegov nivo
2. Imati vrlo smrtno ozbiljan izraz lica (jer mi je APSOLUTNO presao moju osobnu granicu!!)
3. Cvrsto ga uhvatiti (ne da ga boli!) recimo za nadlaktice
4. Gledati ga u oci
5. i vrlo OZBILJNO i odresito reci "NE DOZVOLJAVAM da me udaras!! To me boli itd....." "Sad idem jer se ne dozvoljavam da me itko udara, kad se smiris druzit cemo se"
6. Kad se smiri razgovaramo o tome STO je uzrokovalo takvu reakciju, sto je htio postici, alternativu tome sto je napravio itd.
Kazna bi bila da kad me udari ja kazem "e sad zato sto si me udario, nema crtica, citanja price ili sta god".
Dok recimo k'o sto je Ancica spomenula - ak udara sa stapom, u tom slucaju je prirodna posljedica da ce stap biti uklonjen.
Iako kao sto rece Seni, nekad je tesko povuci crtu izmedju granice i kazne...
A netko je pitao za alternativu..
Svakako je alternativa koristenje osobnog govora i JASNO izrazavanje misli i osjecaja - "ja" poruke:
Ja hocu /necu
Ja zelim / ne zelim
Ja volim / ne volim
Meni se svidja / ne svidja
itd.
I to recimo u sljedecem formatu - ovak izgleda "ja" recenica:
1. opisete ponasanje - "Kad ti....
2. kazete sto je posljedic - "desi se da...
3. opisete svoje osjecaje - " i to me cini ...
4. i kazete sto zelite da se promjeni - " i zato zelim da...."
Uzet cu primjer od azakaj (pls nemoj se ljutiti, fakat neznam kak ti to prezentiras) pa cu ga izreci u "ja" poruci
"Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja. Ne zelim da gledas crtice toliko dugo, mozes pola sata (ili kolko god vec) i nakon toga se igraj nesto drugo"Onda mu ja lijepo objasnim da to nije ok, da ocito crtici na njega lose djeluju jer ga poticu na takvo ponasanje, i da ce ih morati manje gledati.
Jesper recimo kao alternativu kaznjavanju nudi:
1. strpljenje
2. ponavljanje
3. osobni autoritet
A osobni autoritet je definirao kao:
jasno i iskreno izrazavanje misli i osjecaja + neimanje griznje savjesti zbog toga
Re: RE:
da primnjenjujemo kazne, uskratim joj npr. ogromnu loptu skakalicu na kojoj u zadnje vrijeme stoji i balansira i kad joj po stoti put velim da će pasti i razbiti glavu a ona ne posluša spremim loptu u ormar uz napomenu da će je dobiti tek drugi dan ali budeli opet stajala na njoj lopta ide u ormar.primjenjujete kazne druge vrste, npr. uskracivanje necega, izdvajanje iz drustva i sl.
Nismo ni mi primjenjivali dok je bila tako mala jer je u to doba palila demagogijaMi ni to ne primjenjujemo. Mozda je H jos premala, ali ja sam u nacelu i protiv takvih stvari.
Ponekad i srećom sve rjeđe Sonja mora u sobu da se smiri i to kad nakon svih molbi i uvjeravanja plač postane histerično vrištanje, onda slijedi bacanje stvari i kao šećer na kraju se kao kokot zaljeće na mene ili tatu, čupa pljuje udara psuje... e tad ili ona ili ja moramo u sobu na smirivanje jer bi ju iskreno rečeno najradije odalamila.Vec sam rekla, meni je to nepoznato. Nikad u mojoj obitelji ja ili moj brat nismo npr. bili poslani u sobu da se smirimo,
Ni mi ovakve slučajeve ne kažnjavamo jer se dogovorimo..obično nakon što ja velim idemo doma, slijedi cjenkanje pa je dogovor da se ide doma za 10-tak minuta. Ali ako u parku tuče, pljuje ili čupa djecu te sekunde ide doma na hlađenje.ili nismo gledali crtice jer se iz parka nismo dali doma
Mislim da se po tom pitanju uglavnom slažemo, a i da većina sudionika topica ako i poseže za kaznama, to čini rijetko i nerado.
Evo, ja recimo ovo boldano ne bih pružila djetetu kao razlog broj jedan (možda kao sekundarni razlog). Radije bih objasnila zbog čega je grubo ponašanje neprihvatljivo, bila ja njemu prisutna ili ne, vidjela ga ja ili ne.
To mi se čini dugoročnijim i kvalitetnijim objašnjenjem. Iako je lijepo da dijete nauči paziti na tuđe osjećaje, ipak treba znati da postoje za svaku nabranjenu-nepoželjnu stvar ili ponašanje posebni, jedinstveni razlozi zbog koje se ona ne radi.
Tako su radili moji roditelji i mislim da sam relativno rano naučila što se smije, što ne smije i zašto. A imala sam vršnjake koji su rezonirali ajmo sad napraviti __________ , jer mame nema, pa neće saznati i naljutiti se, što je zapravo sasvim logično i pametno zaključivanje ako su mamini osjećaji glavni razlog određene zabrane.
Nadam se da sam bila dovoljno precizna.
ma necu se ljutiti.
ne znam niti ja tocno kako formuliram, nije ovijek isto, ovisi o trenutnom nadahnucu.
Ali zapravo sam malko sumnjicava prema tim 'ja' porukama, odn. shvacam da su u nekim situacijama bas takve poruke prava i odgovarajuca akcija, ali nekad mi se cini da nisu sasvim iskrene.
Tu se moje razmisljanje prilicno poklapa sa Sanjinim i Zdenkinim.
Nije glavni problem u tome sto se meni ne svidja kad on lamace nogama i izvodi karate pokrete, nego je problem da, kad to radi npr. kraj sestrine glave, to ozbiljno nju ugrozava, i ja zelim da on to shvati. I da pazi da ju ne lupi zbog toga sto brine za nju, a ne zbog toga sto se meni tako hoce, a on voli raditi ono sto ja hocu (sad malo pretjerujem, zbog jaceg dojma
Dakle, moja poruka je prilicno 'ne-ja': mi ne mozemo tolerirati njegovo divljanje. ako se nakon gledanja crtica sam ne moze kontrolirati, onda znaci da gledanje crtica za njega nije dobro i da ga treba ograniciti (ovo ispricam djecjim jezikom i ne spominjem rijec 'kazna'). Time zapravo odgovornost prebacujem na njega.
Znam da ovo nije bas u juulovom duhu, ali meni se cini da je takav nacin, u ovoj specificnoj situaciji, odgovarajuci.
sanja pise brze od mene
ja bih se usmjerila na to da JA to smatram stetnim, za nju i nas odnos (jer postaje agresivna) - i uvijek bi ponudila alternativu u kojoj ja sudjelujem."Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja. Ne zelim da gledas crtice toliko dugo, mozes pola sata (ili kolko god vec) i nakon toga se igraj nesto drugo"
i onda se ona ljuti, i to je OK - mislim da je najteze izdrzati tu ljutnju...
kad pita zasto - je puno ne objasnjavam, kazem - ja to ne zelim, predugo je gledati tako dugo crtice, tvome tijelu je potreban zrak i skakanje, idemo van...
i ljuti se...
i neka se ljuti - to nije lose... i place - i to nije lose, iskaze svoje emocije
ja ju ne napustam, ja sam tu ako zeli i za mazenje i za pazenje...ali stojim pri svojoj odluci.
nekad se zali sto joj je svemir poslao takvu mamu
ako krene s tucnjavom i fizickom agresijom - tada se naljutim i kazem da me to boli i da takvo njeno ponasanje prema meni ne dopustam
time-out je moj - ja odem ako je meni previse, bojim se sama sebe.
nikad ne kaznjavamo s hranom, osobnim vremenom (tipa prica pred spavanje), nikad kazna nije duga (tjedan dana bez ovog - onog, nama je dosta i jedno jutro bez npr. tv-a), zapravo rijetko kaznjavamo...
J
Ali s više tipfelera.sanja pise brze od mene
Re: RE:
ovo mi je isto smisleno (i takodjer spada u sivu zonu posljedice/kazne).
tako nesto je i jedina 'kazna' koju je tonka do sad dozivjela - npr. uzme bocicu s vodom i zalijeva parket.
Upozorim: 'nemoj prolijevati vodu'
ona: prolijeva dalje i drsko gleda
ja: nemoj prolijevati vodu, uzet cu ti flasicu!
ona: prolijeva dalje
ja: uzimam flasicu i trudim se biti neumoljiva kao flower
Evo, ja recimo ovo boldano ne bih pružila djetetu kao razlog broj jedan (možda kao sekundarni razlog). Radije bih objasnila zbog čega je grubo ponašanje neprihvatljivo, bila ja njemu prisutna ili ne, vidjela ga ja ili ne.
Ili sta god vec receno tako da dijete razumije. Mozda nece skuziti sto znaci "grubo ponasanje".Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja.
Poanta "ja" poruke je da bude ISKRENA i OTVORENA. Znaci da se jasno, otvoreno i iskreno govori o onome kako se ti osjecas, sto ti mislis itd.Ali zapravo sam malko sumnjicava prema tim 'ja' porukama, odn. shvacam da su u nekim situacijama bas takve poruke prava i odgovarajuca akcija, ali nekad mi se cini da nisu sasvim iskrene.
Moje skromno misljenje je da dijete u toj dobi nije u stanju preuzeti tu odgovornost na sebe - jer je njemu ipak prioritet gledanje crtica i nije u stanju kuziti posljedice te radnje, a niti je (jos) u stanju sam sebe kontrolirati u necem sto jaaaako voli.Dakle, moja poruka je prilicno 'ne-ja': mi ne mozemo tolerirati njegovo divljanje. ako se nakon gledanja crtica sam ne moze kontrolirati, onda znaci da gledanje crtica za njega nije dobro i da ga treba ograniciti (ovo ispricam djecjim jezikom i ne spominjem rijec 'kazna'). Time zapravo odgovornost prebacujem na njega.
Znam da ovo nije bas u juulovom duhu, ali meni se cini da je takav nacin, u ovoj specificnoj situaciji, odgovarajuci.
E upravo TO sam htjela reci!!! Al Flo to puno bolje zna verbalizirati
Flo potpisujem od a do z tvoj post
I meni, stvarno ima odličnih razmišljanja i argumenata.I meni - čitam vas i učimovisi valjda i o dobi - prošli smo fazu preusmjeravanja pažnje, a "ja poruke" i pomaganje da spozna što ga u tom trenu zapravo muči ponekad ne pale, plus ponekad nisam u stanju dati mu ono što traži. ali, ovakvi topici mi pomažu da vidim u kojem smjeru trebam ići.
ovo je idealan primjer jer on ne udara, ali radi nešto drugo, ALI
ja napravim doslovno sve navedeno od 1-6 i kad izgovorim ovo pod 5 "sad idem" - on flipne i hiti se na pod i kreće predstava kakve bi se i grčki dramatičari posramili
nakon toga ga odvedem u sobu gdje on nakon najviše minutu počne "mamica ajmo se pomiriti" - dakle je kazna jer ga maknem u sobu, ali očito funkcionira jer dok mu pričam kad je histeričan on postaje sve gori
Uf, Anchie, ti i ja se nikako ne uspijevamo sporazumjeti.
Evo, ja recimo ovo boldano ne bih pružila djetetu kao razlog broj jedan (možda kao sekundarni razlog). Radije bih objasnila zbog čega je grubo ponašanje neprihvatljivo, bila ja njemu prisutna ili ne, vidjela ga ja ili ne.
Ili sta god vec receno tako da dijete razumije. Mozda nece skuziti sto znaci "grubo ponasanje".Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja.
Boldala sam dio koji sam komentirala, boldan je zato što mi je lakše napisati "komentiram boldani dio", nego "komentiram dio od "to" do točke", a ne zato što je naglašen pri razgovoru s djetetom.
Naravno da je najvažnije djetetu reći što nije u redu, a tek zatim zašto.
U tome se slažemo.
Međutim, tvoj i moj zašto se razlikuju. Ja smatram da za zabranu svakog neppoželjnog ponašanja u svakoj pojedinoj situaciji treba dati što točnije, preciznije, iskrenije, otvorenije i situaciji prilagođenije razloge (naravno, istodobno i prilagođene dječjem jeziku), a ne stavljati sebe kao roditelja i svoje osjećaje u prvi plan te tjerati dijete da pronalazi načine ponašanja koji me neće povrijediti, rastužiti, razočarati ili razljutiti. Mislim da je to prevelika odgovornost za tako male ljude
Nego, samo da prokomentiram - već sad se bojim svoje nedosljednosti, naime, čitam ovaj topic i anchie nešto napiše i ja si mislim "uh, da, u pravu je", onda Sanja to opovrgne i ja si opet mislim "svakako, odlično je to uočila", onda opet anchie i tako...
Već sam u teoriji nedosljedna, kakve li ću biti u praksi...
Gle, meni ovo jednostavno nije poštivanje djeteta.
Od djeteta se pomoću "ja-poruke" traži da poštuje tvoju ljutnju i da napravi sve da do nje ne dođe, a kad se dijete ljuti, onda je to ok, samo neka se ljuti.
:?
Nije li poštenije (ali i napornije, naravno) svaki put iznova ući u bit problema i dati poseban, jedinstven, prilagođen razlog zbog čega se nešto ne smije, nego reći "to me ljuti"?
Ne uče li djeca na taj način da su mamini osjećaji svetinja, a njihovi nisu ni najmanje bitni? :?
Jako puno sam razmišljala o tome, zaista puno. Na kraju sam pročitala "Otrovne roditelje" i osvijestila svu potencijalnu opasnost tih "ja-poruka".
Par trikova...ja napravim doslovno sve navedeno od 1-6 i kad izgovorim ovo pod 5 "sad idem" - on flipne i hiti se na pod i kreće predstava kakve bi se i grčki dramatičari posramili
nakon toga ga odvedem u sobu gdje on nakon najviše minutu počne "mamica ajmo se pomiriti" - dakle je kazna jer ga maknem u sobu, ali očito funkcionira jer dok mu pričam kad je histeričan on postaje sve gori
kad se baci na pod nakon tocke 5, NEKA SE BACI! On je mali, i vrlo je frustriran, i nezna se nositi s tom frustracijom pa ju izbacuje tako da se baci na pod. Pusti ga da ga oluja prodje, ignoriraj ga... Smirit ce se sam, i onda tek mozete pricati o tome, i reci mu tipa "vidim da si bio jako ljut, i da si se bacio na pod. Mozda bi bilo bolje da tada napravis..... Ja kad sam ljuta napravim ..."
I nuzno je da se dijete smiri da bi poceli pricu, pricanje dok je on u afektu je samo doljevanje ulja na vatru.
Mislim kuzim sta hoces reci. I kod ja poruka je bitno objasniti zasto nesto treba biti tako kako treba.
No mislim da se razilazimo u ovim osjecajima i radu neceg "zato sto je mama rekla". Ja to gledam ovako:
- na taj nacin dijete razumije zasto nesto nije ok
- dobije jasan feedback sto to sto radi cini drugim ljudima, i njega uci kako da otvoreno kaze kako se osjeca u svezi neceg u buducnosti
- i zadnje je to da smo mi djeci uzor, znaci mi smo ti po kojim oni kroje pravila za ostatak svijeta. I ako nesto mami nije ok = to onda vjerojatno generalno nije ok (barem kad su mali tako gledaju). Tako da ne mislim da ce to raditi kad roditelja nema - jer mu je jasno sto to stvara za posljedice.
I citala sam "otrovne roditelje", al nikako ne vidim da bi ovo moglo biti problematicno. Ja poruke nisu emotivno ucjenjivanje djeteta. Ja poruke su otvoreno objasnjavanje ponasanja, posljedica tog ponasanja, reakcija ljudi na to ponasanje i prijedlog alternative - BEZ napadanja druge osobe.
to shvacam. samo mi se cini da u nekim situacijama nije bitno kako se ja osjecam, ili bar to nije glavni razlog zbog kojeg bi dijete trebalo modificirati svoje ponasanje.
Znaci cak i ako ja iskreno kazem kako se osjecam, to u toj situaciji nje narocito bitno, pa sama takva rekacija nije iskrena, u smislu - odgovarajuca.
plus sve ono sto kaze sanja.
a sto se ovoga ticenisam bas sigurna. mozda se ne moze apsolutno kontrolirati (to od njega niti ne ocekujemo), ali moze se truditi, i to kod njega i uocavamo.Moje skromno misljenje je da dijete u toj dobi nije u stanju preuzeti tu odgovornost na sebe - jer je njemu ipak prioritet gledanje crtica i nije u stanju kuziti posljedice te radnje, a niti je (jos) u stanju sam sebe kontrolirati u necem sto jaaaako voli.
Osim toga, mislim da na taj nacin postaje pomalo svjestan i toga da sve ono sto na TV-u gleda nije prihvatljivo kao obrazac ponasanja, da prema tomu treba zauzeti kriticki stav i sam odabrati sto je dobro a sto lose. Sestogodisnje glavice vec mogu svasta ukapirati
ovo se meni na forumu stalno dogadja...naime, čitam ovaj topic i anchie nešto napiše i ja si mislim "uh, da, u pravu je", onda Sanja to opovrgne i ja si opet mislim "svakako, odlično je to uočila", onda opet anchie i tako...
jedino kad citam ovu 'a zakaj', s njom se gotovo uvijek slazem (ali ne bas uvijek)
Ok, ako to ne zahtjeva promjenu ponasanja, onda bas i nema potrebe za izricanjem ja poruke, ne?to shvacam. samo mi se cini da u nekim situacijama nije bitno kako se ja osjecam, ili bar to nije glavni razlog zbog kojeg bi dijete trebalo modificirati svoje ponasanje.
Mislim, ima situacija kad odlucimo suradjivati s djetetom zato jer nam je to u tom trenu bitnije od ocuvanja vlastitog integriteta, a ima i situacija kad cuvamo integritet i ne pristajemo na suradnju, i tada dolaze na red ja poruke.
Ajme jesam se upetljala, tko je skuzio nek digne dva prsta
Mislim da ne govorimo o istim stvarima. Nikako se ovdje ne radi o nepostivanju djeteta, nego o preuzimanju roditeljske odgovornosti nad situacijom (djete ne moze biti pred TV-om cijeli dan), sto stvara frustraciju kod djeteta (koje savrseno normalna i zdrava).
Gle, meni ovo jednostavno nije poštivanje djeteta.
Od djeteta se pomoću "ja-poruke" traži da poštuje tvoju ljutnju i da napravi sve da do nje ne dođe, a kad se dijete ljuti, onda je to ok, samo neka se ljuti.
Ne trazi se od djeteta "ja porukama" da postuje moju ljutnju i da sve napravi da do nje ne dodje :shock: (ovo "SVE napravi" mi je stvarno ono tesko). Ja porukama se djetetu objasnjava sto je zaribalo sto je to imalo za posljedice i sto bi moglo bolje drugi put napraviti - bez napadanja djeteta! Bez "ti " optuzujucih poruka. Dijete je kritizirano ali iz osobnog ugla, bez napada na njega. Znaci poanta je da se dijete ne osjeca napadnuto, a ne to da on mora svaki put suradjivati zato sto njegovo ponasanje meni cini da se osjecam tako i tako.
Pa gledaj, meni se čini da su djeca općenito gledano inteligentna i pametna, čim ti djetetu nešto ne dozvoliš ili ga ispravljaš, ono kuži da to nije ok, ne moraš baš naglasiti "ja se sad ljutim - ja sam tužna - ja sam razočarana". Naravno da to možeš reći, ali u nekoj daljnjoj raspravi (ako do nje dođe), ne kao argument broj jedan.
Mislim da individualnim pristupanjem problemu, a ne generaliziranjem i svođenjem na razinu "mama je ljuta" ne lišavam svoje dijete da u budućnosti bude sposobno izražavati svoje osjećaje.
Naravno da smo mi svojoj djeci svijet u malom, no, ponavljam, mislim da je dovoljno da kako mama kažeš da neko ponašanje nije poželjno i konkretno objasniš zašto. Kasnije, kao sekundarni, tercijarni ili kojiveć razlog možeš dodati i svoju ljutnju, ali mislim da ona nije toliko važna. Samo tvoje ispravljanje određenog ponašanja djetetu signalizira da ono nije poželjno, nije potrebno da dijete uz korekciju ponašanja (koja nije uvijek jednostavna) mora snositi teret udovoljavanja maminim osjećajima.
Konkretan primjer: "Svake subote izlaziš van i ostaješ do jutra, tlak mi je visok, strpat ćeš me u grob. Ostani ove subote doma."
ili
"Kad počneš markirati, ocjene ti postaju katastrofalne, a ja sam srčani bolesnik, dobit ću infarkt od tvog markiranja. Počni konačno ići redovno u školu i pisati zadaće".
i usporedi s
"Kada gledas toliko dugo crtice, pocnes se grubo ponasati i to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja. Ne zelim da gledas crtice toliko dugo, mozes pola sata (ili kolko god vec) i nakon toga se igraj nesto drugo".
Koja je zapravo razlika? :?
Ne bi li umjesto "tlak mi je visok, strpat ćeš me u grob", "ja sam srčani bolesnik, dobit ću infarkt od tvog markiranja" ili "to me uzasno ljuti i uopce mi se ne svidja" bilo bolje i produktivnije reći što konkretno nije u redu kad dijete ostaje do jutra vani, markira ili se grubo ponaša?
Ovo s "ne sviđa mi se" ili "tjeraš me u grob" (samo je razlika u stupnjevanju) mi se čini kao ready-made rješenje. :/
ljutnja je emocija - kao takva je prihvatljiva kao i svi prihvatljivi nacini iskazivanja ljutnje (neagresivni)Gle, meni ovo jednostavno nije poštivanje djeteta.
Od djeteta se pomoću "ja-poruke" traži da poštuje tvoju ljutnju i da napravi sve da do nje ne dođe, a kad se dijete ljuti, onda je to ok, samo neka se ljuti.
ja od nje ne trazim nesto jer se ja ljutim, vec zato sto ja MISLIM (znam, jer imam vece iskustvo od nje i znam sto joj treba) a kazem da sam ljuta - na to imam pravo, reci kako se osjecam.
ne ocekujem da ona postuje moju ljutnju, nije stvar postivanja vec odgovornosti - za nju nije zdravo da gleda tv duze od...i da pritom gleda neko smece...
ja postujem nju, njene emocije ali ne odobravam njen izbor.
krivo smo se skuzile.Ok, ako to ne zahtjeva promjenu ponasanja, onda bas i nema potrebe za izricanjem ja poruke, ne?to shvacam. samo mi se cini da u nekim situacijama nije bitno kako se ja osjecam, ili bar to nije glavni razlog zbog kojeg bi dijete trebalo modificirati svoje ponasanje.
Mislim, ima situacija kad odlucimo suradjivati s djetetom zato jer nam je to u tom trenu bitnije od ocuvanja vlastitog integriteta, a ima i situacija kad cuvamo integritet i ne pristajemo na suradnju, i tada dolaze na red ja poruke.
mislim na situacije u kojima dijete treba modificirati svoje ponasanje, ali ne zato sto meni smeta kad se tuce, nego zato sto (gledano s neke univerzalne tocke gledista u svemiru, ako takva postoji) nije u redu da se tuce.
Ne samo na forumu nego i u zivotu....Mrzim zabetonirane stavove a svoje sam sklona korigovati.Ovdje sam nekako najbliza onom sto Sanja kaze, jer Viktor je jos mali i za eventualno kaznjavanje, ali i za "razgovaracemo kad se smiris...Nama jos uvijek pali odvlacenje paznje....Ili kad ne pali, prvo ide red frustracije, pa red nove aktivnosti...
No ja isto ne bih uvijek insistirala na JA porukama. Moja je mama mene bombardovala JA porukama i njenim osjecajima pa sam ja pola zivota provela smatrajuci se losom jer je "povrijedjujem"....Nije me napadala ona, ali sam zato napadala ja samu sebe. Islo je dotle da sam poslije njene smrti imala veliki problem da si dokazem da moje odgovornosti u tome nema.
(O tome da sam radila ono sto NJU ljuti i povrijedjuje, razocarava, rastuzuje....njoj iza ledja...ne treba posebno pricati)
Mislim da ne postoji univerzalan princip dakle primjenjiv na svako dijete. Ja bih definitivno ispala bolja osoba da me se vise kaznjavalo, a manje pricalo o tome kako se "ona osjeca zbog takvog i takvog mog ponasanja"
radim tristo stvari istovremeno...
mislim da sam i rekla da ja onu recenicu ne bih tako rekla...ako nisam, sad kazem.
rekla bih - Mislim da je sad dosta TV-a, molim te ugasi tv i reci mi sto zelis sad raditi - ici vani ili imas neku bolju ideju.
ako se ljuti...
ja objasnim - Smatram da nije dobro da gledas na tv te crtice u kojima se samo tucu i sl., mozda su ti zanimljivi ali oni nisu dobri. itd...
Kužim, ali kako joj pokazuješ da ju poštuješ?
Ja Fioni jednostavno kažem da nije dobro da dugo gleda televiziju, jer će ju boljeti glava i okice, a da za to vrijeme ima puno knjiga i igračaka koje će biti tužne ako ih ostavi dugo same.
Funkcionira puno bolje nego "meni se ne sviđa što želiš gledati tri nastavka Pčelice Maje odjednom".
Odlična rasprava, žao mi je što moram ići. Svakako ću se vratiti vidjeti što ste napisale.
gdje je nastao krivi spoj????
ja poruka nije isto sto i uvjetovanje osjecajima.
iskazivanje osjecaja nije isto uvjetovanju osjecajima.
jedno s drugim nema veze.
Mogu se donekle sloziti. No ja sam misljenja da je vazno uciti dijete komunicirati na taj nacin, jer ono samo kroz te izrecene osjecaje uci povezivati kako ti osjecaji izgledaju.Naravno da smo mi svojoj djeci svijet u malom, no, ponavljam, mislim da je dovoljno da kako mama kažeš da neko ponašanje nije poželjno i konkretno objasniš zašto. Kasnije, kao sekundarni, tercijarni ili kojiveć razlog možeš dodati i svoju ljutnju, ali mislim da ona nije toliko važna.
I druga stvar je, da li ti je ok izreci pohvalu kroz "ja poruku"? (to je isto naj nacin izricanja pohvale, jer dijete tocno zna sto je dobro napravilo), naravno bez zadnje tocke (sto treba promijeniti).
I nikako, ali nikako mi nisu NITI slicne one izjave:
Meni tu nije niti razlika u stupnjevanju.Ovo s "ne sviđa mi se" ili "tjeraš me u grob" (samo je razlika u stupnjevanju)
Ne svidja mi se (MENI) - izrazavas ono sto mislis (nista ne govoris o drugoj osobi!)
(TI) me tjeras u grob - krajnje optuzujuca poruka, koja OGROMNU odgovornost prebacuje na drugu osobu
I opet se u potpunosti slazem s Flo. Opet je uspjesno ubola u bit (sto meni ocigledno ne ide
Kužim, ali kako joj pokazuješ da ju poštuješ?
Ja Fioni jednostavno kažem da nije dobro da dugo gleda televiziju, jer će ju boljeti glava i okice, a da za to vrijeme ima puno knjiga i igračaka koje će biti tužne ako ih ostavi dugo same.
Funkcionira puno bolje nego "meni se ne sviđa što želiš gledati tri nastavka Pčelice Maje odjednom".
Odlična rasprava, žao mi je što moram ići. Svakako ću se vratiti vidjeti što ste napisale.
Key words...
flower....ti si godine zivota provela profesionalno se usavrsavajuci da razlikujes ja poruke i emocionalni teret. Imaj na umu da vecina zena nije. Mislim da moze biti veoma riskantno amaterski se baviti necim sto vrhunski profesionalci preporuce u knjizi.....Odgoj je nesto sto radimo po defaultu no to je istovremeno i nauka....Mislim....bas se moze uprskati. Srecom, ne operiramo kosti sake po defaultu....sta bi sve tu bilo...
Ok, ja se sad gubim
Jel mislite da je uopce moguce izreci svoje osjecaje drugom bez uvaljivanja krivnje tom drugom?
Ja sam mislila da mogu, a sad vise nisam sigurna.
Ok, ja se sad gubim
Jel mislite da je uopce moguce izreci svoje osjecaje drugom bez uvaljivanja krivnje tom drugom?
Ja sam mislila da mogu, a sad vise nisam sigurna.
Ma mislim da apsolutno jeste moguce. Ali mislim da nije moguce svima. I sigurna sam da ti mozes. Ali nisam sigurna da cu npr. ja moci....
Ajmo onda drugacije, koji bi bio primjer uvjetovanja osjecajima? Ajde navedite primjer pa da eventualno to probamo pretociti u ja poruku.
Evo.....ne sjecam se vise ko ovo daje kao super primjer ja poruke, a meni je bas bljak....
Kcerka kasni kuci.
Mama kaze "Jako sam se brinula gdje si"
(Zamisli sad da mama tokom noci nedajboze umre od nekog udara. Da li ce kcerka pomisliti da je to od prevelike brige?)
Mozda banalizujem. Ali ono sto ja mislim je da trebamo dobro izanalizirati i sebe i dijete. I tek onda naci pravi put odgoja.
ja mozda jesam prof. potkovana ali moje dijete nije i ne treba biti.
ja govorim istinu - mene ljuti neko njeno ponasanje, nikad ne bih ekla da ce me nesto - otjerati u grob jer to jednostavno niti osjecam niti je moja istina.
npr. ovog proljeca u Catezu - zeli se sama spustati niz plavi tobogan 8vanjski), ja zapravo ne znam koliko je to za nju opasno jer je meni taj tobogan prestrasan... i kazem joj - Mene je D. strah tebe pustiti na tobogan.
(jer je to istina)... a ona meni kaze - Mama sjedni tamo i boji se, ja to mogu.
ja postujem nju, ona postuje moje osjecaje, ali se ne ucjenjujemo
ona se spustila - sama i presretna...
i pitala me - jel te jos strah. Ja sam rekla da je. Ona je rekla - nema te cega, ja sam velika i to mogu. Ja - znam ali me je svejedno strah.
ili jucer - bila sam tuzna jer nije htjela probati jedan kolac...
ona je znala da sam tuzna, ali ona nije odgovorna za moje osjecaje - ok je da je mama tuzna, ok je da se tata i ja ponekad svadjamo - nije ona za to kriva jer nije htjela pojesti kolac, kriva sam si sama jer sam htjela da ona sretna jede moj kolac.
ja sam sama sebi odgovorna za svoje ponasanje i svoje osjecaje.
bozesacuvaj da je to uvjetovanje, pa zena se brinula... ja se brinem svaki put...nema to veze s njom - ima samo samnom...Mama kaze "Jako sam se brinula gdje si"
samo, ako si malo sporiji u analizi, dijete vec odraste, prije nego sto nadjes pravi put odgoja...
ne sprdam se, nego me to zaista muci: nekad imam osjecaj da sam prve (najvaznije) godine antunovog zivota provela, skupa s muzem, u analizama, promisljanjima, pokusajima i (brojnim) pogreskama... i da tek sada imam otprilike jasnu sliku kako bi trebalo odgajati dijete poput njega.
i onda, sva ponosna i sretna zbog stecenog znanja i iskustva, dobijem drugo dijete koje reagira i ponasa se potpuno drukcije, i svi uspjesni recepti moraju se preispitati i preformulirati!
upravo to je poanta cijele price. pa ni odrasli ljudi se nekad ne mogu kontrolirati pred televizorom/kompjuterom, gdje bi djeca!!! tu dolazi autoritativna uloga roditelja na red i on mora odreagirati, inace nije dobar roditelj. pustati djete da sve samo shvati, isproba i nauci, nije odgoj,nego zanemarivanje. to moze stvarno lose zavrsiti...
i da, cure, postoji i nesto sto se zove pre-analiziranje situacije
ovo mi je super 8)
nismo govorili o tome da dijete treba samo kontrolirati koliko ce crtica gledati (iako, i tu se da ponesto napraviti - npr. Toncek sad vec kuzi kad je predugo pred tv-om ili racunalom, pa sam pita 'jel sad previse ekrana?'), nego da treba kontrolirati svoje ponasanje - konkretno - ne biti grub.upravo to je poanta cijele price. pa ni odrasli ljudi se nekad ne mogu kontrolirati pred televizorom/kompjuterom, gdje bi djeca!!! tu dolazi autoritativna uloga roditelja na red i on mora odreagirati, inace nije dobar roditelj. pustati djete da sve samo shvati, isproba i nauci, nije odgoj,nego zanemarivanje. to moze stvarno lose zavrsiti...
sto volim poduzetne i hrabre cure!ovo mi je super 8)
ja mislim da to nisu ja poruke. (osim sto su optuzujuce, ucjenjivacke, napadacke itd...i nimalo dobre i pametne)
ja poruka ne znaci da ja u gramatickom smislu upotrebljavam 1. lice jednine i dodatno "zacinim" osjecajima.
ja poruka u smislu u kojem je upotrebljava juul i neki drugi psiholozi, znaci poruku koja je otvorena, osobna i SA STAVOM, (dakle nije pokupljena na cesti ili uzeta zato sto je svi upotrebljavaju, bez refleksije)
ja poruka NIKADA nije ucjenjivacka ( u smislu onoga sto navodi sanja ili zdenka - ako ne pojedes cuspajz, biti cu ljuta)
i slazem se sa sanjom u tome da neki/mnogi roditelji svjesno ili nesvjesno biraju put emocionalne ucjene.
medutim to nisu ja poruke. to su emocionalne ucjene.
kao sto flower rece:
iskazivanje osjecaja nije isto sto i uvjetovanje osjecajima.
ako bi kcerka tako nesto pomislila to bi za mene bio znak da odnos nje i njene mame debelo ne funkcionira.
ja sam sa izjavama tipa past ces, boljet ce te tiba, gladna si...i slicno.Ja Fioni jednostavno kažem da nije dobro da dugo gleda televiziju, jer će ju boljeti glava i okice, a da za to vrijeme ima puno knjiga i igračaka koje će biti tužne ako ih ostavi dugo same.
jako oprezna. to mi spada u iskljucivu domenu djeteta.
da li je gladno zedno, umorno, pospano.
ja zaista ne mogu znati, da li ce je nesto boljeti.
eventualno bih rekla: mogla bi pasti, moglo bi se dogoditi da te bole oci.
Definitivno negdje kratki spoj.
Moram li reci da obozavam ovakve topice? :D
Super mi je ovo Flo sto si rekla i primjere koje si dala. A i Seni je dobro objasnila kako "ja" poruka izgleda. Tocno tako - samo zato sto neke recenice imaju u sebi "ja" ne znaci da su "ja poruke".
I slazem se s ovim sto je Seni rekla, Ninet ukoliko bi kcerka pomislila to sto bi pomislila, to je fakat znak da tu nesto ne stima. U otvorenom i iskrenom odnosu nema sanse da bi tako nesto pomislila. Vjerojatno bi odgovor bio nesto kao "zao mi je sto si se brinula, vidis da sam ok". No ukoliko se odnos sastoji na ucjenjivanju emocijama, tu ne mozemo govoriti o otvorenom i dobrom odnosu, i otud kcerkina reakcija takva kakva je.
Da vas jos nesto pitam...
Kad kaznite dijete, jeste spremni preuzeti odgovornost za sve ono sto slijedi poslije toga?
Evo nekih negativnih strana kaznjavanja:
- osjecaj ponizenosti
- agresivnost (pogotovo usmjerena na mladje/slabije od sebe) ili usmjerena na osobu koja ima moc
- povlacenje u sebe
- manje ugodnih interakcija
- generalno izbjegavanje bilo koje situacije koja bi mogla rezultirati dodatnim kaznjavanjem
A to sve gore navedeno utjece na povjerenje, sigurnost i intimnost bilo koje veze. Te sve stvari pogorsavaju odnos roditelj - dijete.
Zanimljivo je to da ljudi radje kaznjavaju clanove obitelji nego prijatelje, jer su svjesni da se prijatelji mogu izgubiti kroz tu kaznu. Valjda se pretpostavlja da clanovi obitelji ne mogu otici, no naravno da mogu i ponekad zaista i odu.
ja samo kužim kada sam odmorna, ne u žurbi, smirena, da sam puno bolji roditelj nego kad je obrnuto.
i najčešće u prvom slučaju su i djeca upravo takva- smirenija i ako dođe do sukoba lako ih je riješiti.
za razliku od ove druge situacije gdje je lako eksplodirati (jer napetost negdje mora kulminirati, a igra dvoje predškolske djece je dobar teren za povuci-potegni situacije) i samo pogoršati stvar.
nisam baš s vremenom puno pametnija, jer su mi reakcije podložne mom trenutnom stanju, htjela si ja to priznati ili ne.
jer kad sam ja ok, onda uvijek nađem konstruktivnog načina.
problem je kada nisi u dobrom izdanju, a sam si s klincima koji imaju svoje potrebe.
i mislim da je stvarno velika, velika razlika kad imaš jedno ili više djece.
čini mi se, barem iz vlastitog iskustva, da je i odgojno vrlo izazovno kad dobiješ drugo dijete, pristup se mijenja i širi, jer nekih situacija prilično drugačijih do tada jednostavno nije bilo.
zato sam nakon pročitanog "kompetentnog djeteta" rekla da bi trebao Juul imati još jedno dijete, pa napisati još jednu knjigu
To mi je zakon kod Jespera. Sto on propagira tu igru po vlastitom osjecaju, da nema univerzalnog rjesenja, nego je bitno ici iz sebe.Definitivno negdje kratki spoj.
Moram li reci da ni ja u tom slucaju ne bih isla tako
Htjela sam pokazati kako izgleda "ja poruka" sa svim svojim dijelovima. I naravno da necete svaki put koristiti cijelu "ja poruku", nekad cete koristiti samo njene dijelove. A u nekim extra situacijama cete se potruditi izreci ju cijelu da bi dijete dobilo uvid u kompletnu situaciju jer je bas tad to bitno.
Mene ovo navodi na zaključak da si ti protiv bilo kakvog kažnjavanja. No, kažnjavanje je ružna riječ, ja bi se radije odlučila za uskraćivanje. Uskraćivanje kao posljedica nekog lošeg ponašanja.Evo nekih negativnih strana kaznjavanja:
- osjecaj ponizenosti
- agresivnost (pogotovo usmjerena na mladje/slabije od sebe) ili usmjerena na osobu koja ima moc
- povlacenje u sebe
- manje ugodnih interakcija
- generalno izbjegavanje bilo koje situacije koja bi mogla rezultirati dodatnim kaznjavanjem
A to sve gore navedeno utjece na povjerenje, sigurnost i intimnost bilo koje veze. Te sve stvari pogorsavaju odnos roditelj - dijete.
Zanimljivo je to da ljudi radje kaznjavaju clanove obitelji nego prijatelje, jer su svjesni da se prijatelji mogu izgubiti kroz tu kaznu. Valjda se pretpostavlja da clanovi obitelji ne mogu otici, no naravno da mogu i ponekad zaista i odu.
_________________
Npr. kad odnesem kocke u drugu sobu na par dana jer mi je dosadilo skupljati ih nekoliko puta dnevno, jer moja kćer iz hira samo izvrne cijelu kutiju, a onda se ni ne igra s njima. A i kad se igra, poslije igranja trebalo bi pokupiti. Pokupi u dva posto slučajeva. U vrtiću uvijek.
Ili kad sam joj sasvim ozbiljno rekla da nema više kikića ukoliko odbija navečer prati zube. I provela bih to da nije promijenila stav.
Je li to kazna, najava kazne, prijetnja, ucjena, nešto drugo? Ne znam, ali ponekad mi se čini neizbježna.
Ovo potpisujem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom