da, da, lijepo je nakon dan-dva od roditelja čuti kako su im djeca oduševljeno pričala o dojmovima s proslave, kako su se super zabavljali, kako su Laurini roditelji cool i ništa ne brane
s moga gledišta, i nije baš bilo bajno, jer je za njima ostao đumbus svjetskih razmjera (razbacane puzzle s preko tisuću dijelova, namještaj, robica i cipelice za barbi, razdrndani bicikl, romobil i role po dvorištu, razmrvljene krede po podu sobe, glasna glazba, i to uvijek dvije-tri iste pjesme u krug) ali očito nam se gledišta razlikuju
