Ma sve to stoji, LeaB, ali to kod nas traje od početka dohrane, znači punih 19 mjeseci, i čovjek u takvoj situaciji stvarno postaje očajan.
Ja pokušavam ostati pribrana što duže i svjesna sam lošeg utjecaja moje nervoze i negativne energije na njega, ali kad znaš da cijeli dan nije ništa stavio u usta osim jednog jogurta, kako možeš reći "Ma jest će kad bude gladan". Nije to tako jednostavno, uvijek misliš je li gladan, je li to dovoljno za njegov rast i razvoj... Možda se ja previše opterećujem time , ali takva sam...