Niti mi ne jedemo od rodenja. Prvo ga je umlatila novorodenacka zutica i samo je spavao, kad smo zavrsili na adaptiranom onda je vristao cim je vidio bocicu. Dok je bio u bolnici zbog urinarne infekcije morali su ga staviti na infuziju jer je odbijao i mlijeko i caj. Od 6. do 10. mjeseca zivota je dobio NULA grama.

I nama su tada dijelili savjete neka izgladnimo dijete, neka mu samo ponudimo pa ako nece-nema veze. I tako je zivio na 2 zlice cokolina ujutro i pola staklenke vocne kasice, iz dana u dan. Tezina na 10.centili (ili percentili sto li je vec) a rodio se na 50. Pali smo i na 3. centilu i onda nas posalalo gastroenterologu. Prosli pretrage i nista nisu nasli, dobili smo mjesec dana da krenemo dobivati na tezini inace bi nam sljedovala enteralna hrana.
Srecom da je uslijedila faza da nesto ipak jede ali je sve isto moralo duugo biti miksano jer bi od svakog konkretnog zalogaja povracao. Sada smo vec dugo u fazi ne-jedenja, ima skoro 2,5 godine i taankih 11 kila. Svaki smrkavac je njegov. Za hranu nema nikakav interes, vristi cim vidi hranu u svom tanjurici, baca je, ne dolazi u obzir da sam nesto stavi u usta.

Ja rjesenje nemam - izgladnjivanje nam nikada nije dalo rezultata, da je otporan - nije (imao vodene kozice sa 8 mjeseci, 6 tura antibiotika u prvoj godini, bronhiolitis, VUR, upale uha), da napreduje fizicki - ne napreduje, a ocekuje se od djeteta da napreduje. Kuhali smo i sareno i miksali i sjeckali i ne miksali, i mi ga hranili i pustali da jede sam... i nista.

Ako smo u posjeti, restoranu itd. nije u stanju pojesti niti zalogaja. On cijelo vrijeme trci, igra se - nema vremena za sjesti.

Samo da zdravlje sluzi nasu tetu cuvalicu jer bi se lose proveli da moramo na jesen u vrtic.
Eto, savjet vam ne mogu dati jedino to da pustanje da dijete bude gladno ako odbije jedan rucak, to pali kod djece koja inace jedu ali odbiju pojedini obrok, ali kod djece koja odbijaju gotovo svaki obrok jos nisam vidjela da je bilo uspjesno.