Wellcome to the club!!
Lovro je doslovce prestao jesti sa točno 2. godine. Do tada je jeo jer ga je hranila teta čuvalica..a njoj je samo zjevao i jeo je toliko koliko mu je stavljala u usta. Čak je u par navrata povratio (prenatrpan)...
No kad je ona otišla doslovce je prestao jesti...mislim od veselja što ga nitko ne tjera.

Ne moram niti reći koliko sam bila očajna! Tada me je doktorica utješila da 2godišnjaci jednostavno smanje količinu hrane i da nerijetko očajne mame dolaze na savjetovanje kako da ubace onu količinu hranu u dijete koje je dijete prije jelo...međutim kao što je netko rekao, ako je težina i visina u prosjeku...sve ok!

ja sam bila toliko očajna (da se razumijemo i danas sam!) da sam se bacila na proučavanje hrpetine literature...i osnovna stvar je:
DIJETE MORA OSJETITI GLADA! Znači sokova, ušećerenih napitaka ne smije biti do 1 sat prije obroka, a voda se pije zadnje do 1/2 sata prije obroka.
Između obroka nema grickanja. Jedite sa djetetom. Pokažite mu da hranjenje može biti zabavno i pričajte za stolom. O hranjenju ne pričati i NE SILITI DIJETE DA JEDE! Hrana mu ne smije postati sredstvo privlačenja pažnje, niti mu se smije zgaditi. Bez obzira kad je zadnji put jeo, ako mu ponudite jelo a on ne želi jesti, jelo maknite od njega i recite mu da će ga dobiti onda kasnije kada će biti gladan. U međuvremenu ne nuditi hranu..

Dakle to su samo neki savjeti. Iskreno, kao roditelj koji kroz hranjenje svojeg djeteta proživljava užas, apsolutno vas razumijem. Ali, čovjek treba u sebi prelomiti i odlučiti se ne uzrujavati oko neklopanja. Iskreno, meni to uspjeva tek zadnjih 15 dana... :/