daš - nedaš, plač!

[Adrijana66]

malo smo izrasli (11mj.) pa smo i mi došli na temu odgoj! Mame, kako rješavate kad beba počinje na veliko percipirati realnost i na veliko se buniti? Ako joj nešto nedam bijesni plač! Kako ste to riješavale? Dobro, one stvari koje su opasne npr. utičnice joj nedam, bezopasne stvari koje želi proučavati joj dam, pričam o njima itd. ali nekad ni to nije dosta! Počinje bezveze plač, nitko ne zna zašto, šta točno želi! Jel uopće u redu ispunjavati sve želje ili ne? A ponekad više ni ja nemam snage! ona samo pruži prstić i non stop bi ovo, ono, ovo, ono... do iznemoglosti... a iznemoglost je jer mi spava samo jedan sat dnevno! To isto ne kužim :?

[MGrubi]

odvraćanje pažnje , možda

[Adrijana66]

To misliš na opasne stvari, jel tako?
jer ove ostale kad bi odvratila opet bi druge bile zanimljive... pa mi dođe svejedno!
A osim odvraćanja (dobro, ona je možda premala ili nije za jednostavno NE) ali kako separirati da uči dobro od lošeg?

[MGrubi]

kasnije kad bude shvaćala neke pojmove

[Pina]

He, ja joj dam ono sto je za nju, sto nije. . . odmaknem se od toga i zabavim ju necim drugim. Za sad uspijevm. . . Obozava kad ju nosim doci pred ogledalo i gledati tu drugu bebu u ogledalu. To pali kod svakog placa.

[MGrubi]

moja se tako raznjezi kad se vidi u ogledalu, a šta voli sebeee
inače ne reagira nešto posebno na curice, dečki su drga stvar , njima se smješka

[Pina]

Mene vise muci preslvacenje. . . to je postalo nemoguca misija. . . cim joj skinem pelenu . . hop. . .eto je na koljenima i ordinira po polici iznad jer je presvlacilica na ves-masini. . . i onda slijedi okretanje. . ja ju vratim na ledja. . ona opet okret i na koljena. . . onda joj daljm u ruke skoro bilo sto, sto mi se prvo nadje pri ruci samo da uspijem zalijepiti pelenu

[Adrijana66]

konkretno: došli mi u Konzum i prošli preko stalaka na kojima je sve puno čokoladica... ona u plač... ja s njom priđem bliže nek pipne papirić ili nešto ako joj je tako zanimljivo... i jedno vrijeme se smije i nenadan plač... kako su me okolo gledali? ko da sam joj ne znam šta napravila? još teta koja tamo radi veli: a jadna beba! mislim...
od tada se MM ne usuđuje sam s njom u trgovinu (npr.Turbo Limach gdje je sve šareno)

[MGrubi]

ista stvar
nikako mi nije jasno kako je to uspjevala moja mama s onim starinskim pelenama koje treba posložiti i omotati

[Adrijana66]

Presvlačenje? ajme...
lakše od vlažnih maramica mi je malo pod tuš je oprati
onda dođemo na krevet, prime se za gornji naslon i skače ko luda, a ja joj stoječki pokušavam namazati pipi i zalijepiti pelenu... najteže mi je zakopčati bodi...
ona mirna nije... skoro nikad!

jučer je bila u kinderbetu i primila se za ogradicu i skakala skakala, plesala, smijala, skakala i buf... bradicom je udarila u ogradicu i zubićom si rasjekla usnicu :/
katastrofa... meni je teško biti mama psihički... ono, umirem od brige...
pa i dok je na sigurnom nije sigurna

[Adrijana66]

. . . onda joj daljm u ruke skoro bilo sto, sto mi se prvo nadje pri ruci samo da uspijem zalijepiti pelenu

isto, isto, isto... ali uvijek mi se krive stvari nađu u ruci...
ali da joj i dam igračku... pljus na pod
a dok dobi nešto novo... npr. maminog rajfa... uspijem je presvuči, ali pod cijenu tog rajfa jer je prepolovljen...

[ana.m]

Joj cure uživajte, čekajte dok dođu do neke dvje godine... 8)

[Zdenka2]

Normalno je da dijete plače ako nešto želi, a ne može dobiti. Međutim, ti joj moraš postaviti jasne granice. Budi mirna i odlučna u onome što ne može i ona će to ubrzo shvatiti i prestati plakati u takvim situacijama, jer će vidjeti da plač "ne pali".

[Pina]

Ja tako nastojim to rjesavati. Ne dam joj ono sto smatram da nije za nju nego joj odvracam paznju. . .
A sto se tice bjezanja sa golom riticom. . . ja sam na konju kad zaljepim pelenu, bodi mi je manji problem. . . Jednom mi je kleknula, popiskila se i onda lijepo uvalila koljena. . . onda je tak bilo pranja. . . a zna kod tog oketanja ugaziti u kakanu pelenu koji jos nisam stigla maknuti ispo nje . . jaooo veselja. . .

[tanja_b]

Normalna reakcija na frustraciju u toj dobi je plač, jer još ne znaju verbalizirati što hoće. Kasnije slijede: namjerno tuljenje (plač bez suza), valjanje po podu, udaranje glavom ili udaranje predmetima po podu...
(da odmah stavim ogradu: nije moj tako često provodio sve opisano, ali ipak smo svaku od ovih "faza" imali bar nakratko)
Sad, kad više govori, puno je manje plača i zna se sam "ohladiti", iako još uvijek ponekad plane na frustraciju ili ako mu odmah ne ispunimo želju.

[a zakaj]

Kasnije slijede: namjerno tuljenje (plač bez suza), valjanje po podu, udaranje glavom ili udaranje predmetima po podu...

...pa otimanje iz ruku, udaranje, cupanje i grizenje mame...

kaj mislis, tanja_b, jesmo ih utjesile?

[Adrijana66]

Kasnije slijede: namjerno tuljenje (plač bez suza), valjanje po podu, udaranje glavom ili udaranje predmetima po podu...

...pa otimanje iz ruku, udaranje, cupanje i grizenje mame...

kaj mislis, tanja_b, jesmo ih utjesile?

da, ja mislim to su normalne faze, ali mrzim, mrzim kad na takve stvari (dobro za sad je za npr. hranjenje kad je hrana malo po podu i sl.) dok mi počinju komentari: to nesmiješ dozvoliti! to si ti kriva! i tralalalalalalalalalalalala....

[tanja_b]

Kasnije slijede: namjerno tuljenje (plač bez suza), valjanje po podu, udaranje glavom ili udaranje predmetima po podu...

...pa otimanje iz ruku, udaranje, cupanje i grizenje mame...

kaj mislis, tanja_b, jesmo ih utjesile?

Pa ne znam, meni je sad lakše nego dok je bio sasvim mali, jer sad ipak zna nešto i reći, a zna se i sam "isključiti" iz bjesnila. Onako, kao da okreneš gumb.
E da, mene Andrej samo ponekad tuče, ne čupa i ne grize. A i onda kad me udari, zastane, pa počne tući sebe :? valjda da se kazni što je digao ruku na mamu, štoli. Srećom, ovo je rijetko.
Adrijana, na tralalalala - samo pusti da prođe na jedno uho unutra, na drugo van. Manje je nervoze u životu, garantirano

[Hannah]

Mene vise muci preslvacenje. . . to je postalo nemoguca misija. . . cim joj skinem pelenu . . hop. . .eto je na koljenima i ordinira po polici iznad jer je presvlacilica na ves-masini. . . i onda slijedi okretanje. . ja ju vratim na ledja. . ona opet okret i na koljena. . . onda joj daljm u ruke skoro bilo sto, sto mi se prvo nadje pri ruci samo da uspijem zalijepiti pelenu

Ista stvar je i kod nas. Još kada ga ja presvlačim znam već neke cake, pa nije baš uvijek "za poludit" , ali MM se dobrano namuči, oblače se u trku

[Hannah]

malo smo izrasli (11mj.) pa smo i mi došli na temu odgoj! Mame, kako rješavate kad beba počinje na veliko percipirati realnost i na veliko se buniti? Ako joj nešto nedam bijesni plač! Kako ste to riješavale? Dobro, one stvari koje su opasne npr. utičnice joj nedam, bezopasne stvari koje želi proučavati joj dam, pričam o njima itd. ali nekad ni to nije dosta! Počinje bezveze plač, nitko ne zna zašto, šta točno želi! Jel uopće u redu ispunjavati sve želje ili ne? A ponekad više ni ja nemam snage! ona samo pruži prstić i non stop bi ovo, ono, ovo, ono... do iznemoglosti... a iznemoglost je jer mi spava samo jedan sat dnevno! To isto ne kužim :?

Ugl. mu pokušam s nekim drugim predmetom odvratit pozornost, ali prije mu svejedno kažem da ono što želi ne smije, i obrazložim zašto. Često se jako rasplače, ali ostanem dosljedna, tako da taj plač protesta sve kraće traje. Već zna da ako glasno kažem ne, to je stvarno ne. Vidjet ćemo što će biti kasnije
I Šimun je 11 mj, i spava dva puta po pola sata, a prije je znao i sat i pola pa dva puta. Ne brinem se, sam si pravi razmake.

[Paulita]

Kasnije slijede: namjerno tuljenje (plač bez suza), valjanje po podu, udaranje glavom ili udaranje predmetima po podu...

...pa otimanje iz ruku, udaranje, cupanje i grizenje mame...

Kako mi je ovo poznato....

Sve čekam da prođe ovo udaranje s glavom jer mi je to najgore što postoji. Da opišem : zvekne glavom u parkete, uzmem ga pa onda slijedi otimanje čupanje i grizenje. A čelo plavo. I to je sve reakcija kada nešto nesmije i kada ja nedam.

[jassi]

tako i tzoncek ili mlati sam sebe i kad ga uzmem kada tuli jer ga boli otima se i ne da a da ne kazem da me ne zeli vise poljubiti ili zagrliti dok tete u jaslicama ili moju mamu mazi i ljubi sve u sesnaest..ja sam skroz izfrustrirana

[Adrijana66]

mi se isto ljubimo već na veliko... bake i dede prime i ljubi ih dugo, dugo, i tatu puno ljubi... svaki put kad dođe doma od sreće! Mene isto ljubi ali ne tak često, zapravo baš jučer je nešto dirala, pa sam joj rekla malo strože NE,NE i onda se razljutila to ispustila iz ruke, pa se bacila meni u naručje i počela me ljubiti!
ali ja sam sretna da dijelim ljubav sa ostalima, i želim da mi djete bude vezano i uz druge ljude i da mu to bude navika! Mislim da je to jako zdravo za općenito razvoj i odnos s vanjskim svijetom! a i tješim se da će joj biti lakše kad pođe u jaslice! i sviđa mi se kad si napisala da ljubi tetu iz vrtića... znači da mu je lijepo tamo ! ja bi da se to i meni desi :D

[ovca_i_janjad]

Za mene postoje - stvari opasne po život i sve ostale stvari. Prve ne dozvoljavam (guranje prstiju u utičnice, noževi, komadi stakla u parku), sa svim ostalim se igra. Koji puta nije zabavno po pedeseti put slagati krpice, majice i ostalo, ali jednostavno sve pustim - onda samo treba naučiti preskakati stvari i gotovo. Istina da nam kuća ponekad izgleda kao da je roknula bomba, ali tako je to s malenima. Njima je cijela kuća igralište i sve stvari igračke.
Što se tiče golotinje - nijedno dijete se ne voli oblačiti i biti obučeo sa godinom ili dvije. Mi svaki dan imamo izdivljanac od dva, tri sata golotinje ujutro, bez obzira na hladnoću i prljavštinu po podu. Nakon toga je nekako obučem, ne znam ni sama kako, ali znam da nema mjesta živciranju. Ako se negdje baš mora ići onda je metoda - caf, bum, hop, na brzaka, pa kako god. Ako imamo vremena oblačenje može trajati i sat vremena - ja pijem kavu, shvatim da je prilika za bodić jer se zaigrala, brzo ga obučem, pa za 15 min. hulahopke, i tako pomalo.
Kad vrišti, malo je zagrlim da je mirim i da se ne ozlijedi, pokušam joj reći da joj to nešto opasno ne dam jer me je strah, nešto joj otpjevam, probamo naći nešto drugo zanimljivo, naći neki drugi prostor.

[Paulita]

Za mene postoje - stvari opasne po život i sve ostale stvari. Prve ne dozvoljavam (guranje prstiju u utičnice, noževi, komadi stakla u parku), sa svim ostalim se igra. Koji puta nije zabavno po pedeseti put slagati krpice, majice i ostalo, ali jednostavno sve pustim - onda samo treba naučiti preskakati stvari i gotovo. Istina da nam kuća ponekad izgleda kao da je roknula bomba, ali tako je to s malenima. Njima je cijela kuća igralište i sve stvari igračke.

Ovako je i kod nas. Iako znam čuti kako neki naši prijatelji dosta toga ne dozvoljavaju. Lovro otvara ladice, ormare, dnevni je pun igračaka, poparanih časpoisa, u kuhinji je rasprodaja lonaca i plastičnih posuda,krpa.... Jedini mi je problem kada dođemo kod nekoga. Kopao bi i tamo...

[anima]

ja isto sve pustim, jedino ne dozvoljavam i upozoravam na po život opasne stvari.
8)

[tinkie winkie]

kod nas uglavnom pali nešto tipa odvraćanja pažnje, nikako ne funkcionira da odmah kažem NE- onda je gotovo! Pogledala bi zajedno s njom to što je zanima, onda bi kratko prokomentirala što je to, rekla da je to opasno/lomljivo/zabranjeno/ iz tih i tih razloga, i rekla: sad ćemo malo dirnuti/podragati (ako se smije, naravno da to ne radimo s utičnicama) i ostaviti. I uglavnom funkcionira do danas.
Istinabog, nekad kad sam jako iscrpljena od silnih odvraćanja, zna mi puknut živac i onda bezobrazno joj kažem ne može, mada sam svjesna što mi slijedi...

[kulenova_seka]

Kod mene je zlatno pravilo kod uzimanja svega i svačega uvijek bilo - što ne vidi niti ne zna da postoji. Uglavnom: što nije bilo za nju nije joj niti bilo u vidokrugu,a akamo li u dosegu ruke. Kod izvlačenja svega i svačega iz ladica i ormarića od rana smo dogovorili gdje se smije, a gdje ne kopati. Gdje se nije smjelo - vrata su bila blokirana, bilo zaključana, bilo zavezana.
Odlasci u trgovine su još uvijek nerazriješen problem. He, he, što mislite zašto su šarene cica boce tako privlačne malim ručicama poslagane baš uz blagajnu, a kinder jajca na samom dnu?

Gabici su dvije godine i tri mjeseca i kad je bilo ispada kada nešto hoće, a ne damo joj pustili bi je da malo urliče (srećom, nije bilo ništa žešćega od urlikanja) pa bi brzo shvatila da joj taktika ne pali i našla novu zanimaciju. Još je bolje, pogotovo kod bebica, nečim ih zainteresirati.

[mama courage]

moje zlatno pravilo je (uz dozvoljenu malu modifikaciju): ne odobravam joj niti je potichem na nesto sto cu joj kasnije braniti. ajd, ladice nismo mogli zaobici, pa sam to jos nekako tolerirala i malo lonchicha u kuhinji. al recimo da dozvolim da mi skache po trosjedu, zasto bih? trosjed nije za skakanje, niti stolcic da se po njemu hoda. moji susjedi su to svojoj djeci dozvoljavali, pa je onda bilo placha kad su ih morali odvikavati.

moja je prilicno rano pocela pricati (na koga li je samo ? ) tako da nismo imali ispade i frustracije, niti lupanje glavom i sl na tu temu. tek je ove godine pocela koristiti plach, al ono vidi se da nas ispod oka gleda i samo ceka hocemo li popustiti, a suze frcaju na sve strane, sve jeca, prava glumica.

[tanjads]

Mi opet obrnuto-ja dam skakanje po kaucu i setanje po stolu (a na kaucu mu se i ja znam pridruziti), ali ne dam da izvlaci stvari iz ormara- iz svojih sebicnih razloga, ne da mi se spremati za njim. Ovih dana se borimo oko otvaranja zamrzivaca. On otvori, ja zatvorim i objasnim, onda on opet otvori, ja zatvorim, objasnim i drzim vrata. Onda on ili odustane ili se dere kao da ga netko guli dok mu nesto novo ne privuce paznju. Ja se suzdrzavam da mu se ne pridruzim u urlanju i ...cekam.

A lupanje glavom-jedno vrijeme je to cesto radio, sad rijetko kad (npr. prekjucer na Trgu jer mu je MM navukao rukavice). Tu nema pomoci, ako je mekano ja izignoriram, a ako je podloga tvrda uhvatim ga i drzim i pricam kako je glavica draga i treba cuvati glavicu.

[tanjads]

Ja u ducanima kupim nesto tipa kockice suhog ananasa, kokosa ili puter stangice, pa mu dam da to gricka dok se vozamo do kase i na kasi. Za sad me ne zica, barem ne ozbiljno. Baku zica, jer mu ona svaki put nesto kupi.