Moja Natalia prvu godinu je plakala i bila tužna i nikako se nije uklopila. Tako nam je započela i ova godina.... No onda iznenada je skužila da je tam dobro i sad uživa. mislim da je ona unikat i da je to najdulja prilagodba za koju sam ćula. Otišlo mi je živaca, a bila sam tužna jer joj je trebalo biti dobro: tete su relativno OK, djeca....
Eto, ničim je nisam uspjela uvjeriti ali sada je sama skužila i što reći... Glavu gore i hrabro naprijed!