Tada niste bile spremne i mislim da niste falile.![]()
Zato nema smisla žaliti zbog toga.
Tada niste bile spremne i mislim da niste falile.![]()
Zato nema smisla žaliti zbog toga.
Katastrofa, i potpisujem.gejsha prvotno napisa
Malo je delikatna tema, ali ću svejedno reći svoje mišljenje. Mislim da NEKE žene u najmanju ruku (koje su bez problema zatrudnile i one koje su slučajno zatrudnile) ne znaju cijeniti to čudo što imaju, jer su do njega došle "olako", i kako je zapravo boriti se s time, sa svojim željama, mislima, tijelom, preprekama, dugom i trnovitom putu ka cilju... Osobno poznajem par njih kao i djevojke koje su istinski željele ostati trudne i "borile" se za to, te moram priznati da se razlika u ponašanju i odnosu s dijecom itekako vidi!
I nekada se pitam, čemu On podari dijete nekome tko ga ne želi, dok "kažnjava" druge kojima je to smisao života!
Nadam se da ovim nisam nikoga uvrijedila, i upravo sam zato navela da su to NEKE žene jer naravno ima puno iznimaka... [/u]
Sorry, malo sam off topic... Nemojte mi zamjeriti!![]()
odra prvotno napisa
![]()
![]()
![]()
Uopce mi nije palo na pamet gledati datum![]()
bok cure,
ja bih obnovila ovaj topic jer sam se nekako uspjela naći u njemu...
naime, suprug i ja smo prošle godine pokušavali 5 mjeseci, više onako neobavezno ako se desi dobro, a ako ne opet dobro, a onda smo imali fazu od 6 mjeseci kad smo se borili s e.coli i betahemolitičkim streptokokom, ali sad smo i to riješili i pokušavamo opet, doduše samo dva mjeseca, ali još ništa... suprug je zbog e.coli prije par mjeseci radio spermiogram koji je granični (zadnji nalaz: 40 mil/ml spermija, volumen 4ml, normalnih 39%, ali 27% progresivno pokretnih od ukupno 77% pokretnih... ali vele da je to ok jer je veliki broj spermija).
problem je u tome što bih ja bebu, a ništa se ne događa i sad postajem nestrpljiva, a to nikamo ne vodi... prekjučer sam dobila mengu i od onda sam skroz deprimirana i jadna i stalno razmišljam o tome kako nikad nećemo imati bebu...
SNOOPY prvotno napisa
i meni je bilo tako,o da divno.....
ali onda vrijeme prolazi i prooolazi... i moje godine prolaze...i tu nastane panika i krene keks kao posao a ne užitak.. :/
brrrr dobit ćete i vi svoju bebicu, samo za to treba pričekati svoje vrijeme!
Mi smo prvu "radili" (ugh kako grubo zvuči) više od godinu dana. Bila sam na Dabrićima i nadala se svaki mjesec i svaki mjesec se razočarala. A onda sam otišla na mor na razgovor za posao i rekli smo - sad ćemo još malo pričekati - da dobijem posao, pa pripravnički....i pričekali smo - sljedećih 9mj dok se nije rodio naš mali miš![]()
Misli da je ljučno bilo opuštanje na moru - zato naš miš i ima morsko ime (a mi zagorci)
Drugu bebicu smo izgubili, a sad već godinu dana radimo na trećoj. Nadamo se da ćemo uskoro uspjeti. Moram priznati da iako smatram da mi je opuštenost najviše pomogla, nikako se ne mogu opustiti i svaki mjesec jedva čekam, a nikako da dočekam plusić.
Pozdrav svima vama hrabrice moje!![]()
Ajme, gle, topic izvučen iz naftalina! 8)
Cure, sretno!
a ja si mislim sto marta radi na prije zaceca![]()
da smo svi te sreće koliko bi djece na svijetu bilomarta prvotno napisa
![]()
Jesam, jesam! :Dmarta prvotno napisa
AhLady prvotno napisa
,
samo šta bih ja dala krivom, to me tješi kad počnem žaliti svoj seksualni život koji je započeo sa strahom ...i nastavlja se tako....samo sa suprotnim vrijednostima![]()
Znam da zvuči nevjerojatno, ali kod nas se i dalje ništa ne mijenja...bony prvotno napisa
![]()
![]()
blago tebi. ti si čudo prirode.SNOOPY prvotno napisa
mi smo pokušavali 2,5 godine. od toga je pola godine bio sex užitak, nakon toga ga je preuzela panika što se ništa ne događa i sex je postao posao.
a onda je i taj posao postao omražen i gnjusan i naporan. i da, počela sam mrzit i sebe i sex i sve oko sebe.
i onda digla ruke od sexa, od prirodnog začeća, naručila se na pregled i odma za HSG i rekla: ok, nije nam suđeno. sad ćemo vidit šta će kazat doktori, šta će pokazat detaljniji nalazi (jer su nam oni vulgaris+spermiogram bili odlični), pa ćemo vidit šta nam je dalje činit. i tako se ja pomirila sa sudbinom, obavim pregled kod ginekologa 3.12. (joj kako taj mjesec i sve datume u tom mjesecu i te godine pamtim), menstruaciju dobijem 5.12., onda odem malo kod mojih i vratim se nakon tjedan dana mm-u doma. i naravno, padne jedan opušteni sex 17.12., jer više nismo "radili" na bebi. i to je bilo to za taj mjesec. više se nismo ni seksali. mene uhvatio neki svrab, pa bol jajnika, pa svašta nešto. a najviše me uhvatila mrzovolja i loše raspoloženje.
slijedeću menstr. sam očekivala 30.12. ništa. par dana kasnije opet ništa, a HSG me čeka. tribaju mi proć stvari da mogu na HSG, a njih nema. joj kako sam ludila tad jer sam mislila da je došlo do nekog poremećaja, a moja menga bila u sat točna. ko vurica.
i da skratim priču, HSG nisam dočekala :D , 10.01. poslušam jedan savjet i uporno nagovaranje i kupim test, a kad tamo veliki +.
zaključak: ma mogli smo se mi seksat 10 puta dnevno, svaki dan, godinama, ali ako ga neće, neće ga.
eto dovoljan je jedan jedini put u pravom trenutku i to je to. ali kako znat kad je pravi trenutak???? nama se očito posrićilo čim sam ja rekla: dižem ruke od prirodnog i idemo po doktorima. pripali se i spermići i js i brzo se udružili.![]()
otvorila sam bila sličnu temu, a sve sam bila pretražila da vidim ima li šta slično (na pretražniku, doduše). Očito nisam dobro tražila![]()
U svakom slučaju, super da ima topic :D