Originally Posted by
Airelle
Želim da podijelim svoje iskustvo sa vama, mozda ce nekome da pomogne u odabiru porodilišta...
Trudovi su počeli 31.07.2006. uveče, prodisala sam ih i ujutro pravac Koševo. Slijedi klasičan scenario naših porodilišta: bušenje vodenjaka, drip, nalijeganje na stomak i mala Neda Varja je rođena u pola tri popodne, prvog avgusta. Šivanje «naživo» sat vremena, ručno vađenje posteljice koja se raspala, moj plač i molbe da mi daju barem lokalnu anesteziju nikoga ne tangiraju, pokušavaju da me zapričaju pitanjima tipa-gdje radiš mala,a...
Zadržana sam dan duže u bolnici, otkrili su da imam ugruške u materici koji nisu izašli kada je trebalo, ponovo užas- nalijeganje na stomak da bi istisnuli sadržaj iz materice, ponovo vrištim i molim ih da to ne rade (već tad sam bila na kraju snaga, kada bi mi se neko približio stomaku, počela bih da plačem i da ih molim da me više ne diraju). Sutradan sam otpuštena iz bolnice, bez terapije za koju sam tek kasnije saznala da je bila neophodna u mom slučaju ( ergometrin prijeko potreban da izazove kontrakcije materice, da bi se izbacili ugrušci nakon ručne eksploracije posteljice) i bez preporuke za ultrazvučni pregled u narednim sedmicama. Dat mi je antibiotik kao rutinska terapija u trajanju od 15 dana i naznaka u otpusnom pismu da idem na pregled po potrebi .
Dani nakon poroda su bili užasni. Rana od koje nisam mogla ustati iz kreveta 20 dana ( u međuvremenu se otšila, patronažna sestra mi je rekla da odavno nije vidjela veći i gori rez, dobih od nje savjete kako da njegujem otšivenu ranu, ma užas), hemeroidi, zastoji mlijeka, nagovaranje od strane ukućana da počnem dijete hraniti umjetnim mlijekom, ma možete samo zamisliti kroz šta sam prošla. Ragade na grudima «kilometarskih» razmjera, svaki podoj sam zvijezde prebrojala...
Dvadesetog dana po porodu dobijam temperaturu 40. Odmah idem na Koševo, primaju me dvije mlade doktorice koje mi se smiju i dobijam komentar tipa-ma to ti je bona od mlijeka, šta paničiš. Vraćam se kući ali temperatura ne prestaje. Sutradan opet idem na Koševo, ali kod doktora koji me je porodio (Felix editirala ime). Dijagnoza je ista- temperatura uzrokovana mastitisom. Onako usput, spominje mi da imam «sadržaj» u materici koji bi «on izvadio za jedno 5 dana, kada idući put bude dežurni». Ne sluteći ništa, vraćam se kući i nastavlja se agonija- svakodnevne temperature od 40 stepeni, buncanje, pijem samo paracetamol po preporuci doktora, jer dojim malu. Nakon 3 dana, mama me u panici vodi kod privatnog ginekologa, doktora (Felix editirala ime)u polikliniku Eurofarm. Kada je ultrazvučno pregledao matericu, u panici je nazvao dr (Felix editirala ime) na Koševu da me hitno primi u bolnicu, jer je odmah posumnjao na trovanje i upalu materice. Pod temperaturom 39, 5 sam stigla ponovo na Koševo, no ovaj put sam dobila malo drugačiju dijagnozu- upala usljed zaostalog sadržaja u materici. Doktor je u čudu gledao ekran i pitao se da li je moguće da vidi tako nešto. Zadržana sam u bolnici, terapija penicilinom, garamicinom i metronidazolom u trajanju od 4 dana, tek peti dan spada temperatura i hitno me šalju u operacionu salu.
Nakon operacije pod totalnom anestezijom me vraćaju u sobu, gdje doživljavam septički šok- tresla sam se jedno 10 minuta zajedno sa krevetom-opšta panika, 3 doktora i 5 sestara oko mene, injekcije, šok terapija... Šta da vam kažem, jedna od sestara se rasplakala kao malo dijete kada je sve prošlo. Dani nakon toga, ležim, totalni kolaps organizma, nisam imala više niti jednu čitavu venu na tijelu (i to onu koja je još vidljiva), sva izbušena, sa podlivima, kada vidim da mi stiže sestra sa infuzijom, suze same idu.
Otpuštena sam sa dijagnozom reziduum u uterusu, urađena dilatacija grlića materice! Naknadno saznajem (iz povjerljivog izvora, zamoljena sam da ne spominjem ime) da sam doživjela sepsu, uzročnik je bakterija e. Coli i da sam mogla da «odapnem» da sam ostala samo dan duže u kući.
Šta reći nakon svega?! Koga da okrivim što su sakrivene činjenice o mojoj bolesti? Ko je odgovoran za pogrešne dijagnoze i davanje neadekvatne terapije? Ko je potpisao obje otpusne liste iz kojih se samo vidi da sam se porodila i da su «samo uradili širenje grlića materice, da bi sadržaj sam izašao»? Nigdje nije spomenuto trovanje e.coli, nigdje šok koji sam doživjela nakon operacije, niti je napisan pravi zahvat koji su izvršili pod totalnom anestezijom (to nikako nije bila samo dilatacija grlića). Kada sam upitala doktora (Felix editirala ime)zašto ništa od toga nije navedeno, samo je nešto promrmljao tipa- ma to ti je to... Septički šok je predstavio kao alergiju na cefalosporinski antibiotik (godinama sam uzimala cefalosporine i nikada nisam imala nikakvu reakciju), što je na licu mjesta osporio anesteziolog koji je isto tako bio pristutan kada se to desilo.
Sada liječim rane, najviše one u duši. Ljuta sam i razmišljam o tome da pokrenem tužbu zbog nemara, mada znam da to ne pije vode kod nas u Bosni. Pitam se da li bi bilo išta drugačije da sam se porađala u nekoj drugoj bolnici i da sam potplatila nekog doktora.
Vjerovatno ću svoju priču ispričati nekom od nezavisnih časopisa u BiH, možda se i otkrije kakav nemar i nehigijena vladaju u sarajevskom porodilištu Koševo.
Uspjela sam da nastavim dojenje nakon svega što mi se desilo i to smatram mojim najvećim uspjehom. Neda Varja raste, uzivam u njoj i trudim se da ne mislim na pakao koji sam prošla. A porođaj bi trebao da bude nešto najljepše u mom životu...
p.s. Pretpostavljam da će moderatori da izvrišu imena doktora, ali se nadam da neće. Ako je potrebno, potpisaću se punim imenom i prezimenom, jer stojim iza ovog teksta. Vrijeme je da se naglas kaže istina!
Moja hohor priča iz porodilišta Koševo u Sarajevu
Reply With Quote
