Mući me to već duže vrijeme.
Ne bih htjela zakomplicirati post, ali ne znam kako da to jednostavno napišem. Naime, čitala sam više puta kako se nas mame savjetuje, a to je i preporuka LLL, da ako nema mogućnosti dojenja, da je sljedeća opcija davati izdojeno mlijeko, zatim mlijeko druge dojilje pa tek onda adaptirano.
Ono što me sad mući je naš odnos, ili konkretno, moj odnos prema mojim prijateljicama. Bih li ja dala svoje mlijeko drugoj bebi, dojila je, i da li bih dopustila da neka od njih doji moje dijete?!
Ako je to preporuka prije adaptiranog, dakle definitivno je bolje, zašto mi se tako nešto ćini nemoguće u mom životu.
Evo konkretne situacije:
moja frendica je rodila 15 dana iza mene, drugo dijete, i iz inih razloga, premalo podrške i tako to, odlučila da ga dohranjuje adaptiranim jer puno plače pa je "naravno gladan". A ja imam višak mlijeka, radim banku i ponekad čak i proljevam u sudoper. A zašto? Koji me to sklop u glavi sprječava da joj ponudim mlijeko, a koji nju da me pita da joj dam?
Je li opet sve to vezano uz "teoriju i praksu", ili smo mi tako loše prijateljice, ili ne želimo dovoljno dobra za svoju djecu????
Kakva su vaša razmišljanja o tome?