...nakon 38 godina, prvi put u zivotu u svom domu imam ekoloski tj. umjetni bor.
Zadnjih par godina kupovali smo onaj u tegli pa ga poslije sadili na grunt. Sad mi je za sadnju ostalo samo dvoriste oko kuce, al mi se bas i ne da krampat u sijecnju, a i skroz sam se odvalila kad sam u nekom prospektu vidla bijeli bor i odlucila sam da cemo ove godine imat umjetni.
Jucer sam furala klince sa sobom i rekla im nek biraju izmedju izlozenih. Bijelog ili mnostva razno raznih zelenih.
I izabrase bijeli velik 1,80 cm, na moju veliku radost.
Nismo se nikak mogli doeckat pa smo ga vec jucer raspakirali, smontirali i na pol okitili.
I sad imam bijeli bor, ukrasen ruzicastim, narancastim, plavim i zlatnim kuglicama. Bas je ce-ce.
Fotkala sam ga, al mi ni na jednoj fotki ne zgleda bajno ko u zivo.
Sad nemamo kud hodat po dnevnom boravku, al bas je super. Bio bi prekrasan u nekom velikom otvorenom prostoru.
Jos mi fale ukrasi koji su klinci radili, al njih cemo na badnjak objesit... I lampice... Imama vlajda 5-6 kompleta lampica, al ne mogu se sjetiti kam sam ih stavila i gleda jucer Oskar nas bor i veli...
- Da. Da. Dobar je. Nije los. Al mama, znas kaj je najvaznije?
- Kaj Oskar?
- Najvaznije je na boru imat lampice.
- Nije!!! - javi se Melita
- Nego kaaaaaaaj je najvaznije - veli oskar
- Najvaznije je ne izgubit Isusa! - veli Melita, a ja :shock:
Svako malo me s tak necim iznenadi. Ona dosta cesto ide u crkvu sa svojom kumom (jer da ide sa mnom ne bi crkvu od svog krstenja vidla), al nisam misla da tak ozbiljno shvaca to kaj tam govore.